I jako me zanima, što svaki à ovjek koji na bilo kojim izborima zaokruži ime nekog bivšeg komunistià og funkcionara oà ekuje od njega.

Zabrinut? ovjek je osje? ajno i tjelesno manje odporan od bezbrižnoga, tako da se može umoriti pa i oboljeti.

Ako polazimo od tvrdnje da je č ovjek nositelj specifi č noga duha koji č ovjeku omogu ć ava da stupi u odnose, onda je sve ono što č ovjek stvara na temelju tih odnosa zapravo utjelovljenje č ovjekova duha, a to je kultura.

Prema tome, ako danas imamo previše senzacionalizma, sladunjave literature, zabave, užitka, previše trgova č kih centara, previše utrke za materijalnim, to nam govori da č ovjek stvara kulturu koja izranja iz specifi č noga duhovnog stanja.

Ä ovjek treba slijediti svoj put... drago mi je da si posložio mozaik, da si investirao u znanje, što je na žalost kod nas jako zapostavljena kategorija.... znaš one spike.. što će ti fax kad ćeš raditi za malu lovu.

Kada se č ovjek susretne s vjerom, kada je prihvati i zaživi, tada se ispunja pouzdanjem, povjerenjem, nadom.

Kao što smo à uli i od samih komentatora u TV medijima kako ima à ak više mana u toj EU nego prednosti, a službena Crkva je i pored svega podupire. à ovjek pomisli kako najodgovorniji ljudi Crkve znaju više i bolje, ali to nije tako jer svijet tone sve dublje i dublje.

Najviše ispašta sam č ovjek, koji se degradira na status pukoga stroja, č injenice, slu č aja...

I kako je hodala od tvrđave prema čoporu ljudi koji su joj uvijek davali toplinu jedna je lampa zatitrala. Ä ovjek u bijelom na nježnom svijetlu što se rasprsnulo kao da dan krade noći primat iz nekog joj razloga nije bio nepoznat.

Stranci koju vodi à ovjek koji svoje govore zapoà inje s drugarice i drugovi mjesto je u ex jugoslavenskoj povijesti, a u ne u današnjoj Hrvatskoj.

Ä ovjek Ima glavu Da s njom Stekne slavu

Kako bi bio jedno s Mahatmom, " Velikom Dušom "? ovjek mora njegovati veli? inu duše time što se ona identificira s dušom svih ljudi, a ne samo s vlastitom.

Ne može à ovjek iz Bruxellsa ili bilo tko drugi štititi Hrvata, a niti Hrvati trebaju zaštitu stranca gledano mudro, utoliko samo kako smo veà ¦ istakli zbog meà uljudskih odnosa, dužnost je naroda na Zemlji da jedni druge potià u, pored što à ¦ e svatko živjeti svoj život, a što se može samo radeà ¦ i...

Dok kod ovih mreža č ovjek surfa news portalima, č itajući vijesti, po to je došao, č itati vijesti, nije tražio uslugu niti proizvod, a usput mu netko servira oglase koje nije tražio, to je velika razlika.

U središtu je njegova interesa č ovjek, bilo unutar alegorijske scene ili portretnoga prikaza.

I zbilja, vidim auto, sjedi u njemu Sunce mamino i pokazuje vozaču prstom na mene. Ä ovjek je pritrčao, otvorio vrata, a ja se spetljala između torte i kišobrana.

à ovjek je bià ¦ e razuma i trebao bi predvidjeti kada i zašto à ¦ e izgubiti vlastitu šumu u kojoj potom neà ¦ e smjeti loviti veprove.

U većini slučajeva se razlike mogu svesti na međddjelovanje ovih dvaju faktora... Razlike između pripadnika iste rase ili stog naroda često su veće od prosječnog odstupanja između različitih rasa ili naroda ' ' (međunarodni od UNESCO-a sazvan skup znanstvenika, citirano u Statement on Race) ' ' Neka rasa je jednostavno jedna od djelomično izoliranih genskih grupacija, na koju se čovječanstvo razdjelilo za vrijeme i nakon svog ranog geografskog rasprostiranja.Grubo govoreći, na svakom od pet glavnih kontintentalnih područja Zemlje razvila se jedna rasa... Ä ovjek je doista genetski divergirao u ovom vremenskom odsječku povijesti, a mi možemo rezultate ove divergencije mjeriti i istraživati, i to na onome što je danas preostalo od starijih geografskih rasa.

Nisam, ali ć u ga sigurno pro č itati jer me Vaništa zanima kao č ovjek i kao umjetnik.

Sve dok nam drug Mesià ¦ s funkcije predsjednika države objašnjava kako je Bleiburg bio razumljiv à in osvete, a drug Fumià ¦, à ovjek koji je stotine nevinih Hrvata poslao u tamnice iz kojih se mnogi nisu vratili, nastoji Katolià koj crkvi natovariti sva moguà ¦ a nedjela, dok se istovremeno o njegovim nedjelima ne smije govoriti.

Bog je Č ovjek drugog Boga, ve ć eg:

Pišu ć i ovaj svojevrsni zakašnjeli obljetni č arski in memoriam Marijanu Matkovi ć u, piscu koji je o č ito prestao zanimati suvremene naraštaje, jer mu mjesta na pozornici, pa ni onoj kojoj je bio intendantom, ve ć dulje vrijeme nema zagušenoj kakva jest posvemašnjom zbrkom izme đ u tuma č enja baštine i globalisti č ki nastrojenih izvedbenih priklju č aka te zasigurno osobno pritisnuta ulaskom u ona životna desetlje ć a kada č ovjek po č ne sve intenzivnije u pamet dozivati svoje mladenaštvo, nužno se prisje ć am kako su se i moji maturantski dani (godina je 1980) okon č ali upravo organiziranim posjetom nekolicine nas iz Klasi č ne gimnazije (u to doba pretvorene u neku šuvarovsku smjesu srednje i strukovne škole za suradnike u kulturno-znanstvenim ustanovama) tadašnjem Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU, kako bismo odali po č ast njegovu voditelju, velikom piscu Marijanu Matkovi ć u, i s njime poveli razgovor za TV-emisiju školskoga programa, razgovor na koji se naš sugovornik odazvao s gostoljubivoš ć u i vedrinom kakva krasi samo duhove koji iskreno vjeruju da su na svijet došli da nadahnu druge, prenesu im žar i nešto ostave i za vremena i za snage koje ć e do ć i poslije.

Ako? ovjek ve? ne može letjeti, onda mora smireno padati.

Što kao izravnom posljedicom posve odre đ enih idejnih i ideoloških kretanja i tendencija na europskom zemljovidu, što kao izri č itim prevlastima posve odre đ enih filozofskih i drugih ideja, onih Feurbachovih ili Nietzscheovih, Comteovih ili Schopenhauerovih, ideja o Božjoj smrti i strogoj antropocentri č nosti samoj sebi dovoljnoj i jedinoj svrhovitoj po kojoj je č ovjek temeljna mjera svega svijeta i svega stvorenoga, koji svoj smisao osobito u drugoj polovici 20. stolje ć a nalazi u konzumizmu, hedonizmu i zadovoljenju svake svoje potrebe; što kao strahotnoj drami ateisti č koga humanizma koji posve isklju č uje Boga ili ga zamjenjuje raznim idolima, što kao posvemašnjom ravnodušnoš ć u, tipi č nim indiferentizmom prema svemu svetomu i božanskomu.

U tom je paradoksu, u toj je sablazni utkana nada č ovje č anstva, u tom č inu sebedarja i samožrtvovanja obeskrijepljena je smrt, smrti zapravo više nema, ona u subotnje uskrsno jutro doživljuje svoj kona č ni poraz, a č ovjek, svaki č ovjek, postaje jedno s Kristom uskrsnikom.

Ä ovjek pomisli najgore: ' O Bože, što je s ovom devom?

Ako à ovjek malo razmisli, vrlo, vrlo neobià an argument.

Nikome ni ne pada na um da istražuje tko je prvi došao do tog otkrià ¦ a ljudski zdrav razum je bit ljudske prirode otkad à ovjek postade à ovjekom.

A ipak se? ovjek gomba sa svime time, jer ima lijepih strana u životu.

Ä injenica je da zlo treba iskorijeniti. Ä ovjek to nije u stanju ma koliko mi tvrdili da je. (zeljko19 23.02.2007., 20:46:01)