Hoces li reci da nas Sarkozy vraca unazad ako izjavljuje da svaki poginuli Americki vojnik ostavlja oziljak na dusi francuza (u sto cisto sumnjam), ili ces se veseliti Chavezu i Ahmadzinehadu sto su se udruzili kao braca po interesu, iako bi se trebali zvanicno " mrziti " zbog vjere, ili ces izgradnju novog Tokamak-a i suradnju Njemaca i Francuza - vjecnih neprijatelja protumaciti kao dobar primjer suradnje, koji potvrdjuje njihovu nasusnu potrebu za energijom i pokazivanjem fige Amerima.... naravno, hoces, jer sve je to - nasusna potreba covjeka za dokazivanjem i pokazivanjem znanja, moci i ostvarenje potreba i zelja doticnog (ih).

cao nenaa > trazis dobijes ali prvo recimi ovo: na nozi imas oziljak kao mali ben dobila u detinjstvu igrajuci se sa cukom i zapela na zicu, dalje imalasi kiao mala i nevjerovatnu sposobnost da osjetis kad neko dolazi jeli >? a sada si u: ljubav, varanje, lazi, ponizavanje, kom nize vrednosti jer nemas uzvracenu ljubav, na poslovnoj strani imas niz neuspjeha. bolesnog nekog imas vise jebolestan, crnu kosu imas, mal nos visoka oko 156 - 167 cm. volis da nosis crno izbaci crnu boju i KRENU CE TI U ZIVOTU POZ JAVI AKO SAM POG /??/POZ

prekrsila sam obecanje - nakon godinu i pol, novi oziljak preko starih - repriza mindseta koji treba fizicku potvrdu emotivnih rana - a bilo je lose kao onda, i onih dana prije trebao mi je svaki atom snage da umjesto da udahnem ne pocnem vristati i/ili plakati - i zrak je bio pretezak na mahove i pregust i preotrovan i njezni dodiri su paklenski boljeli i svjetlo je bilo tesko i boljelo i boje su boljele i prazan prostor je bio prepun i tolko tezak.. ni noc nije bila kao sto treba biti i cak je i glazba zvucala drugacije, praznije, kao da ju je tuga u meni iscrpljivala ili kao da je pucala pod pritiskom kojeg sam ja osjecala razbijajuci se od klaustrofobicno uskih zidova oko mene (i bas je osjecaj klaustrofobije ono kako bih opisala sto se dogadjalo) - i sve tople emocije samo su u kontrastu naglasavale koliko je lose jer su pokusavale zagrijati tamu u meni a meni je izgledalo kao da su izgarale u prazno jer se nisam usudila pruziti ruku da moj ledeni dodir ne bude ono sto ih unisti - to jednostavno ne bih mogla podnijeti kad je i sama pomisao divljacki boljela, vise od icega do sad - ono uzasavajuce je bilo to da sam znala da je moja nepomicnost ili uzmicanje moglo imati isti efekt a svejedno sam to napravila uz ocajnicku nadu da ce to sprijeciti da i one popucaju zbog toga sto se to dogadjalo meni - i nisam mogla prestati plakati i nisam se mogla prestati tresti dok me ona grlila i govorila da je tu

Iako tamo uwiek poberem koi oziljak.

Nitko, ama bas nitko, nemoze niti ce moc razumijeti kakav je to dozivljaj ko nije osjeca toplinu i ljubav prema buducoj bebici koja raste u sebi... niti tugu i oziljak s kojima se triba s nositi cili ostatak zivota.

I opet.. tko si Zaboga ti da tvrdis sto postoji sto ne? Razlika izmedju tebe i mene je ta sto ja sve sto govorim kad se radi o ovakvim stvarima, radim i pricam iz vlastitog iskustva, pa tako i sto se tice reinkarnacije.Ja znam da postoji, znam iz vlastitog iskustva i iz istrazivanja.Kad si ti Noble nesto istrazivao? (nemislim na sjedenje pred PC i pametovanjem, vec zapravo nesto istrazivao) Moja iskustva sa reinkarnacijom su pocela kad sam imao 12 godina, i trajala su, trajala.. imao sam nevidjene slike, nevidjene vizije.U tim vizijama saznao sam neka imena, neke dogadjaje, oziljak na prsima koji nigdje nisam zaradio.. I sto sam ja ucinio? Nisam bezglavo i bezobrazno svima nametao svoju istinu o Reinkarnaciji, vec sam se bacio u istrazivanje (to je ono sto ti nikad nisi, naravno sjedenje pred PCem i citanje sumljivih stranica i knjiga se ne racuna, to sam i ja radio, svejedno uvijek kad me nesto zanimalo ja sam istrazivao.. ne na PC u..) potrosio mnogo zivaca i novaca da dodjem na odredjena mjesta iz vizija.. i sve se polako pocelo uklapati, saznao sam zasto vidim neke stvari, zasto imam taj oziljak, sve se razjasnilo, ama bas sve i imam pisane dokumente koji to potvrdjuju, kako sam umro, kako sam zivio u prethodnom zivotu.Kako sam ja to mogao znati Noble? Sta cemo sada da radimo? Sta ces mi sada citirati iz Biblije, ili nekog tvog istrazivanja sa PCa? Kako sam ja mogao znati vec sa 12 godina svaki moguci dio ljudske anatomije, stvari koje sam radio u proslom zivotu.. kako sam ja znao (evo mali primjer, tema nije reinkarnacija niti bi sve stalo) ime i prezime osobe koja me odgojila u proslom zivotu, koja je umrla za mene, da bi ja zivio, kako sam znao ime njenog oca, moga dede, jednog jako loseg covjeka.. Ja sam to istrazio i saznao da se sve, ama bas sve poklapalo sa mojom vizijom, ja sam ISTRAZIVAO NOBLE, nisam sjedio za kompjuterom, vec ISTRAZIVAO, a to je tebi strani pojam, i vise cijenim ljude koji imaju svoje misljenje, ne namecuci drugima svoje te naravno ljude koji su ISTRAZIVANJEM dosli do nekoga zakljucka, nego takve kao ti, takvi obicno lose prodju u zivotu i svi pljuju po njima.Nije lijepo ali je tako, a ja bi samo htjeo zahvaliti Bogu, Isusu, Djevici Mariji i svom andjelu cuvaru sto su mi dali dar da imam uvid u svoj prosli zivot, od sveg srca im zahvaljujem.

4. ajd jos jedna stvar iz djetinjstva. moja dva starija brata su skakala po krevetu, pa sam i ja to morala probati... hop, hop, hop i glavom na rub. i pet savova. jos i danas imam oziljak od sivanja na celu. vjerojatno vecina ni ne primjeti... ali ponekad, kad me pms lupi, sama sebi znam izgledati kao klingonac...

Odnosno, da li ostavljaju oziljak velicine Sibira ili velicine Swazilanda?

1. dosta sam sitnicava, zelim razgraditi i najmanju stanicu u sebi, u globalu ja sam ponizno bice, ali u dnu duse ipak cuci i malo oholosti, malo inata, neka rezerva kojoj je bez obzira na polozaj poravnan put da izide i napravi oziljak 2. potpuno sam otvorena i spremna na posluh ako sam sigurna da osoba doista dolazi od ISUSA 3. zar Bozije ljubavi mnogo puta ugase kantom ledene vode i onda ostade patnja duse, ja neznam kamo sa vatrom, a zelim je davati.... kuzim ja da ta patnja je Bogu potrebna ta tada On skida i sa mene gromade proslosti-valjda drugacije neide-u biti dok god upotrebljavas rijeci NEKOGA VRIJEDAS ma koliko god ovo zvuci ludo treba samo sutjeti i gorjeti, jer RIJEC je SVETA i samo je BOG dostojan izgovarati.

jaaaadan Ozren, kako su hajducke pisme na maksimiru ostavile oziljak na njegovoj sitnoj dusicic (sam je to jednom prilikom napisa). sad koristi svaku priliku da se osveti hajdukovcima zbog toga. haha, koja sitna dusica, bas mi dodje milo...

Prektiva isto tako dobro, s napomenom da ako imate neku jacu aknu ili oziljak morate nanijeti jos jedan sloj..

davno prije imala sam blog na blog.hr-u..... malo surfajuci po netu otkrila sam bloger.hr... i ne mogu opisati koliko mi je bolji... istina jos se snalazim, ali mislim da cu s vremenom sve shvatiti...... neznam zasto otvaram novi blog.. koji je razlog... jednostavno zelim kutak koji ce biti samo moj.. u zadnje vrijeme stalno pada kisa... lije i lije... doadno.. tmurno... osamljeno... sve izgleda nekako sivo i isprazno.. kako hodam ulicama pocinjem se osjecati samo... naviru mi sjecanja, uspomene... gledam ruku i oziljak na njoj... M... uzdah... onaj bolni uzdah... sjetim se tih dana... tisina oko mene, ja sama.. nema te blizu... nit ce te biti.. jos dugo.. govorim si stalno da zivot mora ici dalje.. ono sto je bilo.. bilo je.. proslost.. zavrsena prica.. zivot ide, vrijeme prolazi.. znate kako se kaze, vrijeme je novac... i treba to iskoristiti... smijem se danima, tugujem nocima... slusam one stihove, mislim bas poput budale... ono M skrivam.. nema veze zasto.. prekrsila sam obecanje.. mnogo puta... previse.. obecala sam da necu vise... ah pokusavam biti od rijeci... drzat se vec prekrsenog... nema veze... tko zna mislis li na mene, tko zna govoris li iskreno... bojim se saznati... ali ja se smijem.. pokazujem srecu... i nastavljam tako... jer zivot ide dalje.. novi pocetak..

Ljudi, koliko god sam u depresiji i koliko god se zatvaram u sebe moram vam reci da bez ljubavi nema zivota... ja sam nedavno izgubio voljenu osobu i zbog toga cu zauvijek imat oziljak na svom srcu... puno sam puta patio zbog ljubavi ali ovo je bio vrhunac... nikad necu zaboravit taj osjecaj, osjecaj koji ti gusi dusu, srce... ja sam zaboravljao na bol tako sto sam se rezao razbijenom bocom od pive... jedino tako sam mogao zaboravit unutarnju bol... bol koja mi je razarala um, tijelo, dusu.... sve to zbog jedne cure koja je uvijek trazila nesto savrseno i uvijek je trazila bolje... znam da nisam savrsen a i nitko nije savrsen na ovom svijetu ali ona to jednostavno nije mogla shvatit.... polako postajem biti bezosjecajna osoba koju nije briga ni za koga.... i to mi se svida....

da li je srce slomljeno ako ga sam sebi slomis, ako mu sam uzmes ono sto voli i za cim zudi... koliko treba da slomljeno srce zacijeli... da li onaj oziljak koji zaboli u kisnim i tuznim nocima ikada zacijeli...

Ja imam jedan veliki oziljak preko cijelog stomaka od vrha zeludca do ispod pupka i dva okrugla sa svake strane stomaka od drenova.Meni su ti od drenova koji su promjera 1 cm ruzniji i vidljiviji od ovog velikog.Voljela bi njih sanirati sto je vise moguce.Imam BU ploda divlje ruze, psenicne klice, macerat gospine trave, macerat ljiljana, EU sjeme mrkve, palmarosu i planirala sam kupiti r. vrbenon.U kojem omjeru to smuckati da bi pomoglo tim malim oziljcima?

- " Da, rekao je starac tvoje izgleda savrseno i ja se ne takmicim s tobom. uzdahnuo je nekako srecno pa nastavio Vidis, svaki oziljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadic srca i dam ga toj osobi, i cesto mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali buduci da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih zavrsetaka koje dijelim, jer me podsjecaju na ljubav koju dijelimo.

U ogledalu vidim oziljak na njegovoj bradi i curu od dvadeset i nesto sa formularima na francuskom u ruci kako se shevi sa gotovo neznancem u liftu kojem zeli ukrasti dusu.

1. kao klinka sam kod bake na kolinju pala sa stolice i razbila glavu. zavrsila na hitnoj i na sivanju. nije bilo vremena ni za anesteziju. kum koji radi na rebru mi je sjedio na nogama jer je bol bila prejaka. sada imam oziljak na kojem naravno nema kose. sva sreca, nije velik.

Al, kad sam razocarana ne.. to boli, to uvijek ostavlja oziljak.

Na moju dermatolosku lekciju vjecno ce me podsjecati oziljak na nadlaktici zbog kojeg izgledam kao zlostavljano dijete na cijoj su ruci neki zlocesti striceki gasili opuske cigareta.

I za kraj, fino stignes do kolca, odmoris se, oderes si bedro i zaradis super oziljak (odnosno, oderes si kozu na hrapavom drvetu) i onda opet natrag.

Moja je pretpostavka neobicno profana: Balkan, kaze Churchill, proizvodi vise povijesti no sto moze podnijeti, cemu su a taj se dio recenice nikada ne citira dokaz prenapucena groblja; tamo gdje je ostao oziljak na tkivu Povijesti, u Sarajevu, na mjestu dodira Mjeseca i Sunca, Gabriela i Mihaela, ako je vjerovati Steineru materijalnog i duhovnog principa, zapocelo se nesto sto se ima okoncati u Zagrebu: mozda je smisao ovog jedinstva Svetog Mihaela, kojeg Zagreb posebno casti, sa Svetim Jurjem, zastitnikom Engleske ali i Srbije, konacno svodenje povijesti na njenu ljudsku mjeru.

mi mozemo samo nagadjat tko je odgovoran, ali mogucnost manipulacije je velika... ja bih vas podsjetio na jedan detalj iz DOMOVINSKOG RATA... moram samo da se ispricam jer se ne mogu sjetit dali je glavna akterica price bila djelatnica un-a iz italije ili samo talijanska novinarka... dakle, vukovar je pao, pred kamerama iz jednog podruma izvlace mrtve ljude medju kojima su i djeca, doticna talijanka informira javnost kako su ta djeca pobijena od strane hrvata, mediji to prenose, srpski mediji to naravno prenose kao vijest " ustase kolju srpsku decu ", srbi prakticki iz osvete te veceri cine ono zlo u obliku masovnog ubojstva na ovcari... mislim da je vec sutra ta vijest demantirana bas od strane onih koji su je plasirali... ti ljudi i ta djeca su poginuli tjekom granatiranja... tada je steta vec bila nacinjena, a na odnose izmedju srba i hrvata je urezan veliki oziljak koji se jos dugo nece moci sakriti... dakle, zelim reci da je mogucnost manipulacije u takvim slucajevima velika... ali s druge strane mi ne mozemo stvarno znati sto se dogodilo u tom sirijskom naselju... ja takodjer nisam fan nato-a, ali okriviti nekoga iz svoje fotelje u hrvatskoj moze biti samo subjektivno nagadjanje i nista vise... prikaži cijeli komentar

Konstantno trazim nacin da prekrijem tamnije podrucje oko nosa bez nanosenja 200 slojeva korektora, pudera i cega sve ne jer se sve to eventualno osusi, otopi, izgruda.. ugl, ovaj puder je uspio pokriti ostale probleme (prosirene pore i oziljak), ali ovo nazalost nije, sto znaci da ne cini cuda.

Pojavila se prvo ona prva " njezna kozica " da bi nakon toga ostao oziljak koji sve vise blijedi:) Nastavit cemo sa terapijom.

btw... jeste primijetili u filmu (pirati 1,2) da johnny ima oziljak na faci? ja nisam to uocila a na slikama ga ima. mozda ce ga netko skurit u 3. djelu... lol:) i kaj predstavlja ona slika na kraju slida?

Jedina velika nuspojava ulja je da nesmite bit izlozeni suncu za vrime tretmana jer se javlja fotoosjetljivost, mozete dobit kontraefekt i umisto da izlicite tu ranu, oziljak ili sta vec dobijete crvene fleke ili ti ga modrice...

Zaljubljena u tvoj osmijeh i pogled koji me obara s nogu Zaljubljena u toplinu tvog dodira sto sanjam ga svaku noc Zaljubljena u sunce u tvojim ocima i onaj mali oziljak iznad obrve Zaljubljena u svaku tvoju manu i nacin na koji mi prigovaras Zaljubljena u tisinu koja me okruzuje kad sutimo i gledamo ispred sebe Zaljubljena u svijet nasih prica koje pletemo svaki dan Zaljubljena u telepatiju nasih umova Zaljubljena u svaki dodir nasih usana zaljubljena u nacin na koji me potices da budem bolja Zaljubljena u svaki dan kad sunce obasijava moje obraze dok u mislima suljas mi se ti... proljece je i budim se... budim zaljubljena u oblake pod kojima hodas zaljubljena u stazu kojom hodas zaljubljena u put kojim prodes i miris sto ga ostavljas za sobom zaljubljena toliko da grlila bih sve oko sebe od srece kojom me ispunjava taj osjecaj zaljubljena... totalno

Hiljadu puta sam te ponovo nasao, u necijem pokretu, na tudjim rukama kao oziljak, u zaspaloj vodi reke... Ja te trazim oduvek... jer jedino tebe ni jedna reka nije nikad odnela, nijedan sneg nije zatrpao tvoj trag, nijedna bol nije rasplakala tvoje oci...

U Knjizi je zadnja rijec " SCAR " (oziljak) iako spisateljica stalno naglasava da prepravlja ono sto je vec napisala