srpanj je već lagano nestajao na horizontu. njen i moj kolovoški raspored obaveza i godišnjih odmora kao da je slagao neki mrski nam neprijatelj. prvih je desetak dana morala je otići doma, a njen se povratak poklopio se s mojim odlaskom u Mjesto s Pogledom Na Sjećanja. a negdje u sredini tog razmimoilaženja na mom se Outlooku crvenio datum njenog rođendana. veće kada je pakovala stvari za odlazak pozvonio sam na vrata njenog stana s rođendanskim poklonom u ruci. - za rođendan, ali obačaj da ga nećeš otvoriti prije otvorila ga je. odmah. tu na ulaznim vratima. - znaš, podnjela sam molbu za jedan posao u Metropoli. nadam se da će upaliti - nadam se da hoće. onda neka ovaj poklon bude i za sretan put - zašto to činiš Zlo i Naopako? kakav poklon za ' ' sretan put ' '? pa vidjet ćemo se mi još... - imam neki osjećaj da nećemo. poklon je da me ne zaboraviš. - budalo, kako bi te mogla zaboraviti... uđi... - sorry, žurim, a i ti putuješ i sigurno još imaš posla. e, pa, lutko, neka ti Sreća bude saveznik... njene su oči iznenada postale sjajnije. vidieo sam se u njima kao u zrcalu bistrog planinskog jezera. a onda se, odjednom, njena maskara počela razljevati po licu. okrenula se i zalupila ulaznim vratima. vozio sam se kući. ne sjećam se da je put ikada bio toliko dug. i toliko mračan. imao sam osjećaj da gubim prijatelja. upravo tako. mi smo bili samo prijatelji i ništa više. ' ' samo prijatelji ' ' kako to glupo zvuči. za očekivati je da ti neko suprotnog spola može biti sve drugo samo ne pravi prijatelj. da se u nekakvom ' ' prijateljskom ' ' druženju uvijek u zraku osjeti miris seksa, žudnje, strasti, prljavih primisli i skrivenih želja. da sa nekim suprotnog spola ne možeš otvoreno razgovarati baš o svemu, o svakom trenutku svoga života. gledao sam u njen život kao da je stanovnik Big Brother kuće. znao sam što jede, kakvu odjeću kupuje, kakav parfem nosi kad ide na posao, o čemu razmišlja prije nego zaspe, kako se osjećala prvog jutra u njegovom krevetu. znao sam njenu prošlost, bio dio njene sadašnjosti i maštao s njom o njenoj budućnosti. ne našoj. njenoj. i odjednom, ni iz čega, njena budućnost postaje sadašnjost u kojoj mene nema. posesivno? ma recite što hoćete. i da nisam normalan, i da nemam pravo, i da je moje razmišljanje bolesno, i da gledam svoja posla, i da bi trebao, ako smo već takvi prijatelji, biti sretan zbog nje, i i sve ja to znam, ali. jučer je nazvala. - ja sam u Metropoli. upravo sam dobila posao pa eto - baš super - baš super? pa nisi to rekao baš nešto pretjerano sretno - ma sretan sam, kako ne, to je samo bio glas iznenađenog čovjeka a lagao sam. lagao sam mog Ženskog Bosanca i to ne po prvi put. lagao sam je već onda kada sam joj prešutno klimanjem glave pružio podršku za ' ' pobjeći negdje ' '. lagao sam kada sam rekao da se slažem kako je to najbolje za sve. lagao sam da sam sretan što konačno kroći u neku novu budućnost. sretan sam zbog nje, da se razumijemo, ne bih joj mogao poželjeti nikakvo zlo, ali jučer sam naletio na Izgin kometar kod Gracije da život nije fer. i nije. i nečija sreća može stvoriti nećiju tugu. ne tugu zbog toga što je neko sretan. ne onu tugu iz pakosti, iz neke zloće. naprosto tugu koja se rodi nestajanjem jedne priće. - i to je to, mala - ma viđat ćemo se mi još. i zvat ću te. obećajem - mala, znaš da me možeš nazvati uvijek kad si tužna - mogu i kad sam sretna - može, ali zašto bi. sreću ćeš dijeliti s nekim drugim, a tugu s prijeteljem

Dok su drugi ljudi uzimali hotelske sapunčiće ona je krala lepe trenutke leta i pakovala ih u sećanja.

To su, Kuusoo, oni koje si mi ti dala kada si se pakovala za put natrag u Grad, sjećaš se?

Još je bila u stanu, pakovala se.

Zblajhana te vidjela sa ženom i to je to. nedjelja je pakovala svoje kofere i odlazila u povjest. vozio sam se kući pustom cestom prema Selu. kroz odškrinuti prozor vjetar je zviždukao neku kurvinsku pjesmu.

Danas sam pakovala još neke stvari da pošaljem kući i nađem kemijsku olovku, ono kad se stisne svijetli medo na vrhu, dok sam je kupovala prije skoro sedam godina u Španiji upoznam ja nekog francuzeka, Nicolasa imao fakat dugu kosu.

RS je nebranjiva. zapadni dio RS točnije-to bi odletilo još 95. da je bilo dopušteno. banjaluka se pakovala

Dok je pakovala svoje stvari na imanju, pevačica je priznala Katarini da je iznenađena što je ispala i da nije očekivala da će se ovo desiti

I točno dan prije nego što je trebala krenuti na more, dok je još pakovala kofere.

Zapamtit ću to, znala sam govoriti u danima kad sam već pakovala svoje stvari i znala kako moram otići.

E, ako je svinja slabo dala masti onda se mast slabo i pakovala.

Marina2704 na tvome mjestu ja bi se pakovala za Zagreb u Petrovu kod dr. Đelmiša.

Da su se tvoji rastali, mama bi pakovala kofere bez ičega

Ostali dio prizemlja koji nije iznajmila sastojao se od dvije sobe i wc-a, te je s te strane bila vrata prolaz koji vodi u podrum, buduci da je to zena od nekih 55 g, stalno je visila dolje, nesto suskala, pakovala, lupala, sivala, premjestavala, nikada mira nismo imali od nje, a dijelila su nas samo jedna vrata iza kojih prakticki nismo isli, osim kada bi se penjala na kat placati rezije.