21.06.2013. u 09:43 h silversurfer22 je napisao/la:.. James je izvanzemaljac... James je panicar, cim je panika on ide na klupu i grize prste.

Kilaza se smanjuje, na dijeti sam, vjezbam i sve. problem je u tome sto me zna bocnut onako ostro u prsima, neodredeno mjesto. nekada lijevo nekada desno. pritisak visoko gore skoro kod kljucne kosti. inace sam zesci panicar sto se tice doktora i svega, i bilogdje da mjerim tlak bit ce mi mrvicu povisen. jednom sam zavrsio na hitnom traktu zbog neke slabine, i cim sam osjetio onaj miris bolnice, odmah pritisak u prsima. (STRAH). izmjerili mi tlak 170/100.

EKG i srcani enzimi uredni, sve uredno, rekli su mi samo napad panike. i nakon apaurina, naravno tlak normalan. kardiolog mi je na temelju tog " otpusnog " iz bolnice prepisao terapiju, iako sam mu govorio da je meni inace tlak normalan, 110/70. zna biti i nizi. i naravno ja kao panicar, na svako probadanje ili pritisak dignem paniku, ne zelim nigdje ici i sve to. pitanje je sad, moze li to bockanje biti od kicme, posto mi u obitelji, mama ima HLA B 27 pozitivan, aktivirana joj je ona bechterewa bolest. ja takoder imam B 27 pozitivan, te mi je na RTG napisano pocetni osteoartritis....

Imam problema sa zelucom ali jeli moguce da je sve to od toga. 2 puta sam zavrsilia u hitnoj po prirodi sam panicar tlak mi je 120/80, krvna slika odlicna, ekg sam sinoc radila i lkaze idealan.

nasu dicu smo otrali copa oremusa jozinovica pojacanja navodna platili skupo po cemu je vama ljubo dobar meni nije jasno sto vi gledate panicar ispucava u nebo prekrsaji na rubu kaznnog spor jadan ti je nas hajduk mene je sram

Kada se umorim nista mi nesmeta, nego samo eto to sto sam vam rekao.Ja bih vas molijo da mi odgovorite na ovo pitanje jer se bojim da nije srce, inace sam veliki panicar uvijek mislim na najgore sto nevalja, skoro mi je i deda umro pa me to pogodilo, ja vas molim kao coveka da mi odgovorite na moje pitanje.Unapred zahvalan: Aleksandar 18

sanjam pukla mi naramenica od bra. popiknula sam se 5 puta na ravnom. pocela sam trcati ko luda kad mi je neki auto stao jer je bio mrak i hladno i ja sam panicar. nisam mogla uci u msn. zaboravila sam password. sjetila sam se passworda. napravila sam novi password. uslo mi je. komp je zablokirao. nije se htio zgasiti. iskljucila sam ga iz struje. sjedila sam na travi i zamazala si hlace. komarci su me ispikali. imam krv lijepe boje. prstic je oporavljen i vracen u funkciju. gledam otok izazova. puni je mjesec. za vrijeme punog mjeseca trebam zrtvu koja ce me maziti. radila sam popis. lazem. ali imam ga u glavi. ne valja. ja se palim sve na neke frendove od frendova ili bivsih. dolazi u zg. ja to ne zelim. ket mi je usrala more zbog marka. (ne kett s neta) opet smo frendica i ja uljepsale jednu sliku. bila je to volja fotografa. mislim da su mi trepavice manje. svidaju mi se ovi komadi muskog mesa na otoku izazova. sad sam skuzila da su to stare epizode??? danas sam se opet smjeskala. ljudi su se opet smjeskali. bilo je vruce. 1.7. je. opet imam zulj: (((ne znam zakaj ocekuju da im odg ako znaju da nemam para na mobu. imam dobar broj mob. ima 16 u sebi. sutra idem na piknik. jos uvijek ne znam promijeniti izgled bloga. moji prijatelji virtual dream i greyp stalno ga mijenjaju. jedino smo ja i mach ostali na istome. kise mi se. ne znam koju slikicu da stavim. kupila sam si lijepu spavacicu. treba mi masaza. ja bi jahtu. zlocesta sam. dobra sam. sebicna sam. vise necu koristiti ' ' vulgarne ' ' izraze kako je bilo receno u Sanji. umjesto odi u p u materinu - odi u vaginu materinu. nije psovka. bratic mi ima zgodne frendove. znam jako dobro mijaukati. ja jane nema tarzana cita uvijek tu nije vazno niti to jesi li me ikad barem malo volio suti samo suti suti moj djecace plavi ove pjesme su sad bile. za sve one koji ce se pitati. ne nisam luda. samo pisem kaj mi padne na pamet. bez smisla. ali to je u redu. od kog sam pokupila to-to je u redu? sutra furamo votku sa sobom. nist kaj pisem nema smisla. izgubljena u vremenu i prostoru. naivna sam. 7 mi je sretan broj. 16 takoder. nemam nista pametnog za reci. ne volim neonska svjetla. htjela bih imati dvorac. onakav ko u disneylandu. rodena sam pod sretnom zvijezdom. fakat imam srece. i dogadaju mi se jako lijepe stvari. ne smijem se vise popikavati na ravnom.: -

pozdrav svima.. malo mi je lakse kada znam da ja nisam jedina sa ovim problemom.. imala sam dosta neprijatnih situacija u zivotu, nasilje u porosici, razvod roditelja, smrt voljenog oca, promjena sredine, neuklapanje u sredinu, pa onda lose drustvo, droga, silovanje.bila sam zavisna i od KSALOLA - cudom lako sam se skinula..... svasta mi se izdesavalo.. sa drogom sam zavrsila (heroin, marihuana) sada imam prelepog i pametnicu - sina, ali zivim u braku vec 5 godina gde sam bas nezadovoljna i nesrecna.. ne volim ga ali nisam imala gde da odem, nisam imala dpodrsku majke i sestre, sto me je jako pogodilo... pa mi se sve to nakupljalo, to nezadovoljstvo.. nekako mi je sve naopako.. jedino sto je lepo to je moj sin.. mada sam cesto neraspolozena i nervozna.. osecala sam kako mi se sve to nakuplja i bojala sam se da cu puci psihicki.. i eto pre jedno pola godine desilo se.. panicni napadi, panicni poremecaj... da opisem ukrato sta dozivljavam... pocne li malo da mi se vrti u glavi ili da se zagrcnem, odmah se uspanicim, preliva me neka vrucina u citavom organizmu.. nedavno smo bili do srbije, i dan pre toga ja sam mislila u glavi-kako cu putovati tako daleko, a sta ako mi bude lose a nausput ne bude nigde hitne pomoci... sutra dan kada samo krenuli vozimo se autom i put mi se pokazao tako teskim, nekako nerealnim, stiskalo me je u grudima, glava kao da ce da pukne, morali smo podhitno negde da stanemo, jer je samo kretanje bilo nepodn0sljivo... nakon desetak minuta popila sam jedan diazepam, koji mi je prepisala doktorica i pokusavala samu sebe da smirim - - bice sve uredu, nije ti nista, sad ce proci... nekako me je pustilo... ne mogu vam opisati taj osecaj beizlaznoti, osecaj kao da cu da umrem, kao da cu da poludim... isti takav napad mi se javio i kada smo se vracali iz srbije... bilo mi je isto strasno lose kao i pre i zaboleo stomak i morala sam u wc... i jos jedan primer-ima ih odsta.. kada cujem napr ta televiziji vremensku prognozu da ce biti vrucina 40 ja odma pomislim kako cu ja to izdrzati tu vrucinu, ocu li se ugusiti, ocu li moci disati... ili napr.. kada kaze neko da mu je lose i meni odma pocinje da bude lose... u pocetku mi je doktor-psihijatar propisao - flunisan ujutro i diazepam 3 x1, to sam pila skoro 3 meseca, malo mi je pomoglo, ali u zadnje vreme terapija je prestala da mi odgovara, diazepam mi je cesto izazivao ili nervozu ili strasnu pospanost, sva sam bila mlitava nizasta.. citala sam da je to jedna od kontraindikacija... ai bojim se da ne ne navucem na diazepam, cak ponekad osetim da mi se ruke malo tresu-misici ako ga ne popijem... pre nekidan trazila sam drugu terapiju, i sada mi je propisan SEROXAT prvih nedelju dana ujutro po pola pa onda cijelu - dokotrica kaze da se u mnogim slucajevima dobro pokazao a uz to mi je dala benzodiazepam-tj, lexilium ujutro i uvece, a popodne po potrebi... sta mislite oc3e li mi biti lakse??? tako se grozno osecam, imam cesto osecaj da cu da poludim, odvaratna je ovo situacija... nekada sam bila normalna i sad odjdnom ovo.. ja sam inace panicar... ponekad se mozda i bez razloga uspanicim... kada se puno iznerviram isti dan iloi sutra dan meni je lose... znaci nervoza ne dolazi u obzir nikako, IMA LI SANSE DA OPET UDEM NORMALNA???? znam da ne moze sve preko noci.... unapred zahvaljujem,, puno bi mi znacio vas odogovor

Nisam panicar jer sam godinama kronicni bolesnik (kapacitet kralj. ireparab. reduciran na minimum uzrokovan upalno-deg.prom., sacroileitis bill., HLA B 27 poz., osteoporoza kraljeznice i kuka s visokim rizikom za prijelom, kronicna hiertenzija) i naucila sam s tim zivjeti, ali me, istina, uplasilo ovo novo, nepoznato.

Pa se samo podsjetih da sam ranije ovu kvrzicu primjetio, i panicar sam po prirodi sto se tice zdravlja.

pir: znas s tobom moram podjeliti pitanja koja me muce dakle isla je doma u 1 sat po pola noci svjetlo je bilo upaljeno u radioni kada je usla misleci da smo ja i otac u to doba vani presvukla se za spavanje i primjetila da je svjetlo ugaseno naravno da se uplasila jer je shvatila da spavamo kada je tonula u san nesto poput munje je sjevnulo u sobi i u padu se ugasilo danas mi je to ispricala i ja sam ostala u cudu znam da sam bila zabrinuta za nju kao i svaka majka ali mislila sam ako me treba zvat ce ne volim biti panicar djete ima pravo na mladost i zivot sa prijateljima moje strahove ostavljam duboko u sebi mar: e vidis upravo to noc je vrijeme kada strah odapinje svoje ostre strelice strah nas ponekeda drzi budne i kada mislimo da spavamo sila pod kojom se strahovi zive ponekada u nama bude drugi dio svjesti onaj koji u pravilu spava dok racionalno djeluje pir: hoces raci da iako je tjelo utonulo u san jedan dio je palio svjetlo pusio i cekao voljeno bice mar: to je jace od tebe pir: osjetila sam u 1 i 30 da bi ju morala zvati a ona je zapravo bila vec u svom krevetu nisam poduzela nista osim sto sam mobitel pogledala je li me zvalai dali je zvuk upaljen mar: nisi se uznemirila vec si ga stisala drugi dio tebe je znao da je ona tu pir: kada razmislim da zapravo sam ga stisala i kao neki mir da me obuzeo mar: sila koja je drzala budnom tvoj drugi ja popustila je pir: cudno ti je to koliko se veze fizicke osjete kada je onaj nesretnik od zuzica pijan motao blizu moje druge cerke zila mi je na glavi igrala kao da ce prsnuti prema njoj su letjele strelice koje sam osjetila njezin je zivot bio u opasnosti sada to znam nadam se da ce ga snaci zasluzeno mada vjerujem da on nije jedini krivac za svoje stanje njegov otac ga pustio da unistava zivote oko sebe a mogao je utjecati na njegov razvoj jednom ce vlastitog sina otjerati u ludnicu mogu se samo moliti za njih mar; to je jedino sto trebas ima nade sve dok je covjek ziv da ispravi svoje greske znam da te bilo strah za cerkicu pa divno je i snazno bice ona i nije te zvala upomoc pir: to me najvise iznenadilo zna da bih dosla na jednu rijec mar. nije htjela da si zabrinuta ali onaj dio nje kojim si vezana za nju slao ti je impulse pir: da citala sam o ljudima koji su vezani za djecu da ako umiru njima se pokazu mar: to je astralno tjelo koje posjeduje covjek ima izvanredna svojstva i moci za to tjelo ne vaze fizika mjesto ni vrijeme neovisno je od stanja tjela ima ranjivost i slabosti ali je vjecno samani i sveti ljudi upravljaju njime kada ljece ljude zemlja je samo jedno od mjesta gdje borave kada covjek umre oslobada se i mozemo reci da je tek tada slobodno netko bi ga zvao dusom ali dusa je jos laksi dio i nema oblik tj. nemora ga imati za razliku od astro tjela astral je covjeku nepoznat jer je izgubio osjecaj za nadnaravno tj. ne koristi se znanjem koje mu je darovano

Izdajnik je taj Hamilton, nece se snaci u Mercedesu zna on izvuci sve iz bolida ali je prebrz panicar i kad su ostali brzi nekad od njega, agresvino onda pocne trositi gume.

Citam ovdje postove i nasla sam sebe u dosta njih.Mada mislim kao i svaki pesimista da su moji strahovi najveci.. Uvjek sam jos od djetinjstva imala neke strahove, od smrti od svega, bojala se kad kazu da je neko umro, nisam smjela da gledam filmove u kojima je bilo losih stvari.Kad razmislim, nekako sam uvjek bila prepadnuta necim.Medjutim prvi napad panike sam imala prije 17 godina, odjednom pred kucom a znam da je tome prethodio neki slucaj smrti nekog mladjeg covjeka, koga doduse nisam ni poznavala ali cula sam umro od srca i kako se pricalo o tome tako sam osjetila strah probadanje neke kao simptome srcanog udara.Bilo je uzasno, Taj momenat me toliko uplasio i pocela sam strahovati od narednog.Od tada mi se zivot promjenio, sve veci strahovi, umisljanje, panika.Isla sam i kod psihijatra ali nikakvu terapiju nisam imala osim popij bensedin itd. S vremenom pocela sam da imam strah od ludila, tipa. ovo nije normalno sta mi se desava.jesam li ja vec luda cim ovko mislim uvjek sam bila svjesna tih strahova, nisam nista nikad ni rekla ni uradila nesvjesno ali toga da cu to uraditi bojim se, da cu vrisnuti, da ce mi doci da trcim vristim itdJedan period je toga straha nestalo ili bar potisnuto negdje uglavnom rodila sam cerku i nekako zivot je isao bez takvim strahova.Naisli bi neki krizni periodi ali prolzili su bez velikih panika.Milion knjiga sam procitala o tome da ako mislis lose bice ti lose, odgledala film tajna i sve to ja znam i nacin i sve ali na sebi primjeniti tesko.Pomislim kako sama sebi vise ne dosadim sa istim strahovima, koliko puta sam u hitnoj zavrsila ijamuci infarkt misleci gubim razum itd. Opterecujem porodicu i bliznje sa tim.Ima godinu i vise dana strahovi su jaci, idem do te mjere, da strahujem kad neko negdje ode, za muza, majku, cerku, totalni panicar, ako neko kaze nesto ga boli ja gotovo odmah najgore mislim, i u sali nesto kad cujem, ma i u vicu ja klonem.imala sam i razgovor sa psihijatrom ima godinu dana.otisla zbog nalaza kicme posto imam problema sa tim i doplerom krvnih sudova vrata i neznam nije me pitala o tome ali meni doslo i rasplacem se i ispricam svoj problem, ona me slusa i kaze: slusam te sve vrijeme i tebi ne treba psihijatar psiholog il bilo ko, ti si sama sebi psihijatar, ti viis problem i gdje je i znas kako pomoci sebi ali ne pomazes.Sve ti znas samo je stvar u tome da je to tebi preslo u naviku i tebi nemoze niko pomoci osim sebe same.Sve su to tebi misli iz tvoje glave.Da, ja to i znam ali zasto nemogu sebi pomoci? Zasto sebi i svojiima opterecujem zivot? Da li sam onda normalna? Milion pitanja uvjek nadovezujem na nesto.Moj problem je i sto se poistovjecujem sa bilo cim sto cujem, vidim i u okolini cak i na tv.Neki dan bila sam na sahrani jednog decka koji je umro uslijed tromba nekog koji je otisao na srce.Od tada sam uzasna, nemogu izbiti iz glave taj prizor sahrane, plakanja.Do te mjere da sam se tada stavila u poziciju majke njegove i pocela da mislim sta ako mom djetetu se nesto tako ne daj Boze desi kako cu ovo, kako ono, izmisljam najgore moguce scenarije uvjek, gledam cerki u dlan dal je duga linija zivota a o tim stvarima pojma nemam, zakljucim da i nije nesto duga i gotovo, ja sve crno zamislila.Procitam neki dan prijete nam neki razorni zemljotresi u bliskoj buducnosti bas ovaj dio gdje sam ja i odmah na internet sve moguce clanke nadjem i zovem cerku da dodje od majke da bude ovdje.Da li sam luda?

Inace nisam bas neki panicar al stalno mislim hoce li sve bit ok..

I ja sam bio prisutan pri porodu svog sina i mogu vam rec sljedece: Ak je otac panicar i tzv. frajer nece ni bit prisutan porodu....

Adnexitis chr lat siin, et colpitis, Cystis ovarialis lat sin. i imam upalu jajnika. doktor kaze da je to najvjerovatnije zbog upale i da ce se nakon terapije smiriti (terapija je: antibiotici, vaginalete i krema i u terapiji je ukljucen partner). zamolila bi vas da mi malo objasnite nalaz i za vase misljenje da li ce poslije terapije cista nestati, a inace sam veliki panicar.

Kad je moja bila na porodu carskim rezom bio sam u cekaonici usran od straha.Po prirodi sam panicar i fala bogu da nisam bio u dvoreani jer bi imali vise posla samnom nego s zenom.

Moj kolega s posla je takav panicar i drama queen da mi dodje da ga izdevetam jer je naporan i stalno slusam njegovo gundjanje, cmoljenje, negodovanje itd jer sjedi preko puta mene i nemrem ga izignorirati... A mudri RTL-ovci su od Hrvoja napravili zrtveno janje, kontali, sad cemo uvest nekoga tko bi mogao napravit skandal ili izazvati " adverse reactions " kod gledatelja i stanara kuce... Hrvoje je RTL-ovcima nista drugo doli eksperimentalnog zamorca... what a shame.: tuctuc:

Posto sam gadni panicar, pogotovo sto se tice letova (nesto poput Marge Simpson kada je usla u avion i pocela urlati ' Lemme out, lemme out, lemme out ', a sve zbog toga jer je jadna bila traumatizirana zbog oca-avionske domacice), pokusala sam izbjeci sve pjesme koje imaju u sebi rijeci ' crash ', ' last ', fraze poput ' gonna crash down ', ' gonna bring down ', sve Caveove biblijske motive a la ' hallelujah '.

Naravno pošto je moj veliki šef panicar odmah mi veli da ga više nesmijem nosit

Kako sam lagani panicar zbog anksioznosti, stanje mi se time jos vise pogorsalo.

Pa zato sta bi to bila laz jel je opce poznato kolki sam ja panicar, i sada da kazem da je taj famozni " postotak " pao na 3 % niko mi ne bi vjerovo.

Pod time ne tvrdim da mi nije bitno da me prihvacaju oni do kojih mi je stalo, nego da mi je bitno da me ti isti koji me prihvacaju vole uparavo zbog tog sto jesam (malo previse mutava, blesava, smotana, cesto napigana, bezobrazna, ponekad bitchy, al nadasve naravno simpaticna i ljupkai da ne zaboravim - vjecni panicar), a ne zbog neceg kaj bi trebala biti..

- Neces, ucinio si dobro djelo: D Salim se, i ja sam isti takav panicar... par puta su mi neke ptice ulijetale u stan, trebalo je tek da vidis moju histeriju...: p Sad uzmi malo vise caja i vitamina, za svaki slucaj...: W

Ja sam panicar i bojim se da mi se prostata ne nagomila u kanale

Po prirodi nisam panicar, mislila sam da je to zbog umora jer je jako ziva i malo spava, no kada je odradila 6. temperaturu, ipak smo otisli pedijatrici.

Nisam neki panicar ali po meni alergijska reakcija nije nesto sto se treba olako svatiti.

KImi ne puca pod pritiskom nije panicar, prošao je svega i svacega i može biti strašno brz.

Jesam li ja samo bezrazlozni panicar, ili zaista treba da postoji opravdani strah od gore pomenutoga

Nemojte misliti da sam panicar, ali od samog pocetka ovog puta me pere neka paranoja.