Evo jedne prave priče iz splitskog susjedstva, začete na zelenoj ledini na splitskom Trsteniku, nekadašnjem odlagalištu smeća, koje je prije četiri godine unakazilo i onaj smišni mali potočić što žubori pokraj Papandopulove ulice.

Pokazat će se to još mnogo puta i na raznim mjestima, a osobito tijekom Papandopulove obljetnice, koja će zacijelo ostaviti traga diljem domovine i, nadajmo se, postati prekretnicom u pristupu neprolaznim, a još nedovoljno cijenjenim vrijednostima hrvatske kulture.

Uz Gitanellu apsolutno najveći dobitak ove velike potrage je pronalazak sjajne Papandopulove opere Amfitrion od koje se do sada izvodila tek izvanredna uvertira

Perfektna izvedba Mozartove Sonate za klavir u B-duru, KV 333, razvidjela je, u prvoj snimci i na vrlo rezolutan način, jedan od razloga svjetskog uzleta Martine Filjak koja se (pod) jednako vješto i spretno snašla u, tehnički promatrano, posve drugačijim izvedbama Lisztove Balade br. 2 u h-molu, S181/R16, i peterostavačnog Schumannovog Bečkog karnevala, op. 26. Ljubitelje random opcija možda će najprije snaći uživanje u izvedbama Beethovenove Sonate za klavir i violončelo u A-duru, op. 69, i Papandopulove trostavačne Rapsodije concertante u kojima se iskazala izvanserijska umjetnička suradnja Monike Leskovar i Ivane Švarc Grende, ugođena još 1994. godine te otad obilježena nizom zapaženih nastupa diljem Europe i nekolicinom odličnih studijskih snimaka.

Šipuš je prihvatio prijedlog i poštujući Papandopulove formalne postavke ispisao veće vokalno-instrumentalng djelo koje je naslovio Osorski plač, a koje je bilo praizvedeno 20. kolovoza 2009. godine na jubilarnim 35. osorskim glazbenim večerima.

Također je rekonstruirao drugi čin Papandopulove Sunčanice te revidirao i postavio u zagrebačkom HNK Zajčevog Nikolu Šubića Zrinjskog.

Spremam se poduzeti nešto u vezi s tim nakon što se završi obilježavanje Papandopulove obljetnice.

Polet i vedrina Papandopulove glazbe, nepravilni ritmovi i uzbudljive stalne promjene akcenata makedonskih i bugarskih pjesama rabljenih u zadnjem stavku koncerta, melankolija i čarobni ugođaji sporih stavaka Koncerta i Sinfoniette, sve to s uzbuđenjem očekujemo čuti na gotovoj snimci koja bi se na svjetskom tržištu trebala pojaviti u zimu 2014. godine.

Mudro, zbog kvalitativnog dometa Papandopulove glazbe, koja može i hoće preživjeti sva modno-tržišna previranja.

Pri tome poslanju važno mjesto zauzimaju upravo Papandopulove partiture, među kojima i Hrvatska misa, u istom sastavu već izvedena i u Zadru, te studijski snimljena.

Stoga je najnovija zagrebačka izvedba Papandopulove Hrvatske mise ostavila snažan dojam visoko profesionalne, pomno dorađene, zrele i nadahnute interpretacije.

Papandopulove mladenačke opuse obilježava uporaba značajki tzv. »nacionalnog glazbenog stila«, folklornih glazbenih uzoraka (direktnih citata, ali i folklora kao sirove građe i modalnih ljestvičnih struktura), a zamjetni su i »kozmopolitski« utjecaji: primjena skladateljsko-tehničkih elemenata neoklasičnog stila: polifonijske fakture, barokne motoričnosti i živog ritamskog pokreta s »dodirima« elemenata impresionističkog i ekspresionističkog glazbenog idioma.

Rivo se sjećam prve izvedbe (1938.) Papandopulove Simfoniette, tog remek-djela (do danas) hrvatske muzike.

Staricu iz Papandopulove 27 na splitskom predjelu Trstenik dvojica su policajaca po nalogu trebala privesti na prisilnu hospitalizaciju.

Stanovnici Papandopulove, nenavikli na poštaricu u čudu su prvih dana gledali Antoniju i pitali je radi li priko Student servisa i kad će doć njihov poštar.

U koncertantnome zamahu Papandopulove Rapsodije, duo Pačko Kalebota zvonko je opjevao stogodišnjicu maestrova rođenja kao lijepu najavu i za sljedeći salonski domjenak u društvu s Mozartovom glazbom.

I na koncu, od velike je važnosti za hrvatsku glazbu činjenica da od danas arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda, slijedom odluke skladateljevih nasljednika, postaje mjestom pohrane sveukupne Papandopulove umjetničke ostavštine " koja nije samo autentični trag jedne iznimne stvaralačke osobnosti, nego i njezinih korijena u iznimnoj umjetničkoj obitelji de Strozzi-Papandopulo-Pečić kao jednoj od važnih vrijednosnih okosnica hrvatske kulture. " (Eva Sedak, HaGeZe, 5/2006.)

KAD JE SVOJEDOBNO pijanistica Ida Gamulin, izvodeći " Zdenkin striptiz ", htjela promijeniti naziv te Papandopulove skladbe i staviti neki tobože prikladniji naziv, Zdenka Papandopulo se oštro suprotstavila njenoj želji, inzistirajući na tome da je ona " plesala umjetnički ples zavođenja ".

Kako ste se odlučili za novi balet, a ne za neko od Papandopulovih baletnih djela? Kad se bivša uprava odlučila na baletno obilježavanje Papandopulove obljetnice, prijedlog je bio da se postavi jedan od već napisanih Papandopulovih baleta.

Po strukturi mnogo je više kolorita zato nudila uvodna skladba večeri, u kojoj Hommage aa Bach spaja brioznost Papandopulove lakoće skladanja i polifoni univerzum nadčovjeka baroknoga pisma.

Ubrzo su do Papandopulove ulice stigli i vatrogasci.

Autorica je sama napravila izbor iz bogate Papandopulove glazbene ostavštine, a nije nevažna pojedinost da su sve uporabljene snimke djela izvedena pod ravnanjem Maestra.

Što biste rekli o odjeku Papandopulove obljetnice u hrvatskoj javnosti do današnjega dana? Cijela obitelj Borisa Papandopula, pa i ja osobno, ganuta je odazivom glazbenika i publike na dosadašnja događanja.

Kompleksne Papandopulove i Šipuševa partiture to svojim skladateljskim ustrojstvom i dirljivom potresnošću, koja proizlazi iz odabrane tematike Kristove muke, ali i optimizma potaknutoga otkupljenjem, u svakom prebogatom trenutku glazbenoga zbivanja potvrđuju. (Zdenka Weber)

Cijele godine davat će se koncerti Papandopulove glazbe, a bit će i dosta cjelovečernjih programa.

Originalnost i ljepota Papandopulove glazbe sigurno da djeluje poticajno na izvođače, a daroviti i muzikalni Vedran Kocelj je izazvao gromoglasan pljesak brojne publike.

Pritom se ne opterećuje krutim, o glazbi potpuno ovisnim pokretom, nego ponajprije promatra i reagira na širi dramaturški plan svake izabrane Papandopulove partiture.

Zbor svjetske slave, izvedbom 55 - minutne Papandopulove Hrvatske mise, suočit će se sa specifičnom akustikom đakovačke katedrale, izazovom za svakog glazbenika.

A sve je počelo od naše Gordane i njenog cvića, čiju smo ideju, ma ne ukrali, nego proširili na cilu ledinu kaže Zvonko Marjanović, jedan od idejnih začetnika velikog projekta stanara iz Papandopulove.

Pijanist Marin Limić otvorio je koncert vrsnom izvedbom Papandopulove skladbe Scherza fantastica.