Za to dobivaju i službenu dozvolu pape Inocenta IV. 1248. Pravo služenja mise na vlastitom jeziku ostali europski narodi dobivaju 1965. nakon Drugoga vatikanskog sabora.

To je, na primjer, talir kneza Heinricha Juliusa od Braunschvveig-VVolfenbiittela (1589. - 1613.) iz 1599. g. s natpisom PRO PATRIA CONSUMOR, kao i na poluškudi pape Inocenta XII (1691. - 1700.), kovanoj od 1962. do 1963. g.

Suzemljak i rođak tadašnjega pape Inocenta III., kardinal Hugolin, bio je papinski namjesnik u Toskani, kada su se, jedva dvije godine nakon uredbe Lateranskoga sabora, neke ženske zajednice ove pokrajine obratile njemu da ga zamole za pokroviteljstvo.

Posebnu težinu djelu daje bula pape Inocenta VIII., Summis desiderantes affectibus, za koju se navodi da su njome postavljeni temelji progonu vještica, a koja čini sastavni dio knjige.

Nakon smrti pape Inocenta VIII., kardinal Rodrigo Boriga ima priliku postati papom Rimske katoličke crkve...

Godine 1209. Franjo je od pape Inocenta III. dobio odobrenje za svoj »projekt života« ili onoga što će se kasnije zvati »Prvim pravi lom«.

Tako je potvrđena karizma svetog Franje koji je usmeno odobrenje evanđeoskog oblika života dobio 1209. godine od pape Inocenta III.

Dok su 1957. najviši predstavnici šest zemalja, koje su zapravo počele osnivati EU, sjedili ispod spomenute velike slike, Zeffirelli je odlučio da predstavnici zemalja potpisnica ustava pojedinačno dolaze za stol ispred drugog zida, gdje se nalazi veliki kip pape Inocenta X., i tu potpišu novu ustav.

I nakon toga je uskliknuo: »To je ono što hoću... To cijelim srcem želim izvršavati« Konačno, 1209. godine, Franjo je dobio od pape Inocenta III. odobrenje za svoj »životni projekt«, za ono što će se kasnije nazvati »Prvim pravilom«.

Međutim, postojala je i Cetinska kustodija, što još nije dovoljno proučeno, sa sjedištem u Cetini pod V ' sinjem gdje je 1357. god., dozvolom pape Inocenta VI., Ivan Nelipčić podigao samostan sv. Marije.

Ova i druge jansenističke zablude bile su službeno osuđene od strane pape Inocenta X godine 1653.

Uz temeljni kamen pohranjene su i moći svetog Franje Borđije, svetog Felicijana i Marcela te sličica pape Inocenta XI.

Srednjovjekovni utvrđeni grad Medvedgrad podignut je na poticaj pape Inocenta IV polovicom XIII. stoljeća radi obrane od moguće ponovne pustošeće provale Tatara - tragovi njihovih barbarskih upada 1242. godine bili su itekako svježi.

Sveti Franjo je 1209. godine od pape Inocenta II. dobio usmeno odobrenje evanđeoskog " oblika života ".

Pripreme za novi križarski pohod započele su nakon izdavanja bule Quia maior pape Inocenta III. 1213. Međutim većina europskih vladara, iako su obećali sudjelovanje u novom " svetom ratu ", nije se mogla odazvati papinu pozivu.

Godine 1248. senjski je biskup dozvolom pape Inocenta IV. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji je smio upotrebljavati narodni jezik i običaje u liturgiji.

Uz potvrdu pape Inocenta III. započeo je živjeti sa skupinom nasljedovatelja koji su bili potaknuti njegovim primjerom.

Podsjetio je na povod okupljanja te istaknuo kako je prije odobrenja pape Inocenta III. djelovanje Franje i njegovih prvih sljedbenika bilo ograničeno na područje grada Asiza.

Rani krscani su se sluzili Septuagintom zidovske dijaspore a ona je sadrzavala deuterokanon.Citiraju ga mnogi autori i spisi vec od 1 stoljeca; Didahe citira Sir 1,28; 4,31 Klementova poslanica Korincanima citira Mudr12, 12 Hipolit komentira pricu o Suzani iz Dn 13, Augustin se poziva na molitvu za mrtve (cistiliste) iz 2 Mak 12,43 Apostolske konstitucije spominju Juditu kao prorocicu, Irenej citira mudrost.Potpuni kanon Pisma zapisan je tek na koncilima u Rimu (382) Hiponu (393), Kartagi (397), te u spisima pape Inocenta I (pisma, 408. god) - prema tome ako te knjige nisu vazece, nije vazeci ni kanon cijele Biblije

Prisjećamo se, naime, događaja kada je u proljeće 1209. godine desetak vjernika laika iz Asiza, predvođeni Franjom (1181./1182. - 1226.), krenulo put Rima kako bi od tadašnjeg pape Inocenta III. zatražili odobrenje za svoj projekt: »živjeti po načinu svetog Evanđelja«.

U Parku prirode Medvednica, čije se šume spuštaju gotovo do samog središta Zagreba, nalazi se stari grad Medvedgrad, utvrda sagrađena u XIII. stoljeću, koju je na poticaj pape Inocenta IV. podigao biskup Filip radi obrane Kaptola i biskupskih posjeda od najezde Tatara.

Između ostalog, arhiđakona Tomu i brojne druge katoličke svećenike sve do samog pape Inocenta III zadarski (i ostali) patareni smetali su ponajviše jer su živjeli ćudorednije od mnogih kršćanskih redovnika i svećenstva.

S velikim nestrpljenjem očekujem objavu Milanovićevih standarda ", uz nadu da neće biti tiskani na latinskom, na kojem je tiskana Vještičja bula " pape Inocenta VIII.

Vrijeme Occamove smrti nije sa sigurnošću poznato, pretpostavlja se da je umro između 1347. i 1348. u franjevačkom samostanu u Munchenu. [ 7 ] [ 8 ] Službeno je ponovo rehabilitiran 1359. od pape Inocenta VI.

U Rim je došao god. 1238., bio zaređen za svećenika, dobivši od pape Inocenta IV. dopuštenje da i dalje može živjeti kao pustinjak.

Dio biskupa je uskoro optužuje za kvijetizam koji je podučavao Molinos (1628. - 96.) i koji je 1687. godine osučen od pape Inocenta XI. (67) Mečutim, kako navodi u svojoj autobiografiji, to je bila samo još jedna od pakosnih krivotvorina na njen račun, buduči da je za njega prvi puta čula tek kada je došla u Pariz (dakle nekoliko godina nakon što je napisala svoje knjige i počela podučavati). (68) Na njenu je stranu stao i Fénelon, ali je odluka drugih biskupa, kao i cijelog francuskog dvora na čelu s Lujem XIV bila protiv bilo kakvih promjena i novina u religioznosti.

Redu je ono bilo predano 1200. od sv. Alberta, jeruzalemskog patrijarha i potvrđeno od pape Inocenta IV. (...) Pravilo sažimlje cio naš život: Svaki neka ostane u svojoj ćeliji (...) razmatrajući o zakonu Gospodinovu, dan i noć uronjen u molitvu, ako nije spriječen nekim drugim opravdanim poslovima.

U tom važnom glagoljaškom središtu, s jedincatom rimokatoličkom katedralom gdje se zahvaljujući povlastici pape Inocenta IV. služila jedino glagoljaška misa (umjesto latinske), sprijateljio se s plemenitašem Bartolomejem Frankapanom.

Podignut je na poticaj pape Inocenta IV. u 13. stoljeću, a dao ga je izgraditi tadašnji biskup Filip koji je bio dobar s Belom IV.

Ipak, u isto vrijeme, zabrinuta da bi takvim naslovom i takvim pravilom došlo do korjenite preinake lica njezine zajednice, izravno je zatražila od pape Inocenta III. osobito priznanje: takozvanu« povlasticu siromaštva ».