zahvalila bih venerijancu na linku (http://www.forum.hr/showpost.php?p=32813260&postcount=1)... sve to ima smisla, i svega sam ja toga svjesna. nikad ni nisam imala potrebu pripadat sektama, religija me ne zanima, razne organizacije još manje... i baš zbog žešće nepripadnosti nigdje, imam osjećaj da lutam, da sam izgubljena, samim time preispitujem koliko je sve to ispravno... a strah dodatno paralizira. strah, da, strah od samoće... jer kad si daleko od svih puteva, tradicija i svega što te veže, onda si daleko i od ljudi, a ta me, iskreno, daljina boli... sad kakve veze sve ovo ima s ljubavlju: ne zna: ovo je duhovnost - slobodnim stilom jel: D zapravo ništa ne znam... da nije ljubavi (ili Ljubavi: misli:) tek bi sve bilo besmisleno...