Automobilima dalje nastavljamo do kraja Logarske doline, gdje parkiramo i pješke krećemo prema Frischaufovom domu (oko sat i pol-dva) na Okrešlju.

U Brgudac dolazimo u 9 h i 30 min, parkiramo auto ispred doma spomen obilježja poginulim partizanima, uzimamo naprtnjače i krećemo u pravcu Korita.

Kada se pojavljujemo, ta moja dokumentaristička ekipa koja sva stane u jedan landrover, koji parkiramo dva kilometra od mjesta snimanja, jer dalje ne možemo, kada se dakle petnaestak dana od mog dogovora s njom pojavljujemo, kaže ona, sva u čudu: ja mislila da ćeš doć s onim malim aparatićem, a ono došlo čitavo ljudstvo

Parkiramo ispred i ja odmah izlazim javiti se domaćinima, pozdraviti, pitati se dozvolu da tu ostavimo auto.

Nekad smo pješačili preko cijelog Novog Zagreba u gluho doba noći, a sada se vozimo bez riječi i zijevajući parkiramo ispred zgrade.

Ponekad, kao da se moramo ispričavati što parkiramo svoje nostalgično, izgubljeno u prijevodu biće baš tu.

Parkiramo i odmah se bacamo na uspon do spomenika.

Parkiramo opet na onoj ledini kod Une, preko dana to i košta, no radi se o sići, mislim marku po satu.

U Rapcu, nekada malom ribarskom naselju na istočnoj strani poluotoka Istre a sada ponosne turističke destinacije Kvarnerske rivijere, parkiramo u kampu.

Parkiramo u centru i bacamo se na obilazak.

To je bilo sve što sam vidjela, bez obzira na to jesam li oči imala otvorene ili zatvorene, i trajalo se bez prestanka dok je automobil išao na prvu etažu, i potom na drugu, gdje obično parkiramo.

U 8:30 sati, bili smo na parkingu kod Planine Kuk, gdje parkiramo Fokija, jer daljnja vožnja je zabranjena.

Parkiramo auto i koristimo priliku da se nešto pojede (n/v 1100 m).

Mi se parkiramo, uzimamo majice za crvenim znakom i nadoknađujući tekućinu čekamo plavce da se pojave.

Na uštrb nas obične stoke dodjeljuju se parkirna mjesta za komocije svećenika i suda, a još se predsjednik suda BEZOBRAZNO I AROGANTNO parkira na mjesto za pravosudnu policiju i nitko ga ne kažnjava (momci u plavom se valjda prave da ne vide da je nepropisnu parkiran na rezerviranom parkirnom mjestu) a nas ostale guze ako bilo gdje zaustavimo nepropisno a kamoli parkiramo cijeli radni dan na nedozvoljen ili rezerviranom mjestu.

Skrećemo desno, prema razrušenoj postaji, gdje se parkiramo.

Nešto malo dalje na šumskoj cesti parkiramo automobil i spremni za pohod.

Stižemo nešto ranije od dogovora, parkiramo kombi kod hotela Dunav.

Oko 14:30 parkiramo aute u blizini Matešićke, oblačimo svoje speleo uniforme, punimo transportne vreće hranom i vodom, i krećemo pješice put špilje.

Svi mi uobičajeno kršimo propise, prođemo kroz crveno, parkiramo na zabranjenome mjestu ili lažiramo ratni staž i invalidnost, pa i druge nakon nedjeljne mise na to nagovaramo jer, evo, mi smo živi dokaz da se poštenu čovjeku nikad ništa loše nije dogodilo

Opis puta: Osobne aute parkiramo na šumskoj cesti ispod Planine te po markiranom šumskom putu krenemo nejprije cestom, zatim desno markacijom prema Jelencu (1442 m).

Pozivamo vas na sva događanja u kolovozu u sklopu naše male eko stvaraonice da zajednički parkiramo naše kreacije u galeriju prirode

I ono nije neki demon u sedmom paklu, ono smo mi kada okrećemo glavu, mi kada primamo mito, mi kada osuđujemo, mi kada u nečije ime ubijamo, kada se parkiramo na invalidska mjesta

Parkiramo na montjuicu i idemo pješke prema kolumbovom spomeniku i Rembli. inače ja sam bio na maturalcu u lloret de maru, pa smo usput posjetili i barcelonu, tako da sam nešto već zna o barceloni. doli u luci su napravili novi kompleks, do kojeg se prelazi preko mostića. baš je kul. tamo smo našli par mcShitova pa smo nešto i pojeli. onda smo se uputili Remblom, pogledali malo ulične zabavljače, štandove i krenuli nazad prema kombiju. idemo još viditi Sagradu familiu. taj gaudi je bio lud čovik. kako smo kupili kartu barcelone u kojoj su posebno bili naznačeni njegovi radovi, onda stvarno kad pogledaš vidiš da je pola tog grada on osmislio. oko 8 krećemo na put. vozimo prema francuskoj. stajemo na zadnjem odmaralištu u španjolskoj, jer smo se uspili sjetiti da je francuska puno skuplja, i tankamo gorivo i jedemo. oko 10:30 smo ponovo u kombiju. svi spavaju, ja vozim. i meni se spava. stajemo na benzinskoj kupujemo ja i moj navigator dva red bulla. nakon sat vremena ponovo stajemo po još dva. i sad ja budan vozim. u cugu sam preša od granice do predgrađa nice, nekih 400 km. stajemo na odmaralište. vadimo vriće. svi opet spavaju, a meni sad red bull ne da. ma uspijevam nekako i ja zaspati.

Sukladno preostalom vremenu automobilima dalje idemo do Bresta (parkiramo prije mjesta) te idemo na Žbevnicu (1014 m).

Čekamo na semafor da se upali zeleno za prić s jedne bande ulice na drugu, ne pjujemo i ne pišamo po vašin ulican, ne bacujemo van po đardinima kartu i važe; kad nan dojde potriba, trčemo u vaše javne zahode, parkiramo tonobile na mista di nam odredite; kad van dolazimo u kuću, upremo u botun i za vaš stol sedemo uvik pristojno obučeni.

ima bit da ovi koji opravdavaju dizanje auta ljudima isključivo parkiraju na parkirališta... nikad nisu parkirali na kakav kolnik ili pločnik... ma dajte... kako da ne... previše je auta, premalo mista... eno na sućidru, sva parkirališta navečer puna, nemaš di ostavit nego negdi di riskiraš dizanje... ili npr isprid moje zgrade se plaća po satu... i to je ok, ali je problem što promet ne daje mjesečnu stanarsku (premašili kvotu a parking uvik prazan)... nego bi ja trebala platit svaki dan po satu, mjesečno bar 700 kuna... ili pujanke, garaže zaposjela hvidra i nabila cijenu, normalno da ljudi okolo parkiraju gdje stignu... a ja se sjećam da su te garaže ljudi platili kroz cijenu stana... aha... ili npr. blizu moje zgrade ima javni parking, ali ljudima koji žive u dva tri portuna bliže tom parkingu smeta što se mi iz okolnih zgrada tu parkiramo pa nam uništavaju auta... i tako je more primjera i jednostavno nemaš izbora

Bez većih problema dolazimo do auto-salona na području Palexpo, parkiramo se na novinarskom parkingu tik uz ulaz u autosalon, gasimo motor.

Dolazimo u Mošćeničku Dragu vozimo kroz naselje Sv. Petar i na samom izlasku iz naselja parkiramo auto i pohod započinjemo u 9 h i 5 minuta.

Krenusmo nas trojica, tako, svjesni rizika prema all night ćevap placeu kraj Trga Francuske revolucije, parkiramo na pločniku Ilice i već s vrata osjetimo da nismo pogriješili.