Samog Parsifala Wagner neće okarakterizirati prepoznatljivim imenom opere, niti glazbene drame, već svečanim prikazanjem za posvetu pozornice.
Samog Parsifala Wagner neće okarakterizirati prepoznatljivim imenom opere, niti glazbene drame, već svečanim prikazanjem za posvetu pozornice.
Iz tog se razloga uobičajilo izvoditi Parsifala samo kao svečani prikaz u određene vjerske blagdane poput Uskrsa.
MEZZOSOPRANISTICA Dubravka Šeparović-Mušović pjeva glavnu žensku ulogu, Kundry, koja je među najzahtjevnijim u cjelokupnom svjetskom opernom repertoaru Teško je pratiti Parsifala ako se ne zna tekst i zato se treba pripremiti za operu, upozorio je maestro Bareza pa će zato zagrebačka izvedba imati titlovani prijevod na hrvatski i engleski jezik, te zaključio: Ne razumijem kako je tu operu napisao smrtnik jer prelazi granice ljudskog uma i granice onoga što se oko nas u stvarnosti događa. Bareza smatra da je za razumijevanje Parsifala najvažnije razumjeti prvih šest taktova, koji zvuče kao da se napušta realnost i odlazi u svijet vječnih ideja, u samilost, koja je danas nužna ljudima.
Odlučno odbijam ponude za nekog Parsifala ili Lohengrina.
Premijera Parsifala u Zagrebu bila je 28. travnja 1922. Redatelj je bio dr. Branko Gavella. Dekoracije i kostime, po nacrtima prof. Tomislava Krizmana, izradili kazališni slikar E.
Zavodjenje puti tu je izmiješano u elementima magije, i u muzičkom pogledu, rekli bismo, daleko zaostaje za onom veličajnošću, koju je Wagner znao osjetiti u koralu i koju je donio u dvije figure Gurnemanza i Parsifala.
' Parsifal ' nema samo ceremonijalnu simboliku, nego je i opera velike emotivnosi i dramatike Na pitanje kako se zagrebački HNK odlučio postaviti na zagrebačku scenu Wagnerova Parsifala, priču o preobražaju mladića koji postaje čuvarem Svetog grala i koplja tek nakon što spoznajom o odricanju i samilosti pobijedi zlo i otkupi ljudske grijehe, ravnatelj Opere Branko Mihanović je odgovorio da su 150. obljetnicu kazališta htjeli obilježiti nekom glasovitom operom.
Naravno, prepoznavanje rekurentnih motiva, dok se ne automatizira, za što gledatelju koji nije muzikolog te ne prati djelo s partiturom u ruci, treba barem pet-šest Parsifala u neveliku razdoblju, zahtijeva mnogo koncentracije i nešto vremena.
Bez obzira na to koliko prihvaćali ili ne prihvaćali ideju vodilju Parsifala, ona mora biti jasno donesena, i to u velikom luku četverosatnog trajanja glazbe što nije uvijek lako postići.
Wagner je završio Parsifala u siječnju 1882. i posvetio ga Cosimi.
Parsifala je pjevao njemački herojski tenor Hermann Winkelmann (1849 - 1912), Amfortasa njemački bas Theodor Reichmann, Gurnemanza slovenski bas Emil Škarja, koji je svjetsku karijeru postigao kao Emil Scaria (1838 - 1886).
Hrvatska premijera Parsifala bila je 28. travnja 1922. u Narodnom kazalištu u Zagrebu.
Semantičkom slobodom istog reda, zasnovanom na reverzibilnosti vremena, može se objasniti kako to da u književnosti iz doba kralja Artura (koju je Apollinaire vjerojatno dobro poznavao, pa je u moderni francuski unio neku kasniju verziju Parsifala) Parsifal može biti čas potomak Oca Ivana, čije će ime uzeti (u Titurelu Albrechta von Scharfenberga), čas njegov otac (u nizozemskom Lancelotu).
Wagner je skladao Parsifala za izvedbu u Bayreuthu, dopustio je da se koncertno izvedu neki odlomci iz prvoga i trećeg čina, a izričito je zabranio da se u tom obliku izvede drugi čin.
Velika hrvatska umjetnica imala je toliko ljudske snage i umjetničkog ponosa da izdrži anatemu koju je Wagnerova udovica Cosima izrekla nad svima koji su se prihvatili zadaće da scenski izvedu Parsifala izvan Bayreutha.
Da i iz Parsifala dopire ponešto od re č enoga, najlakše ć emo prepoznati ako se upitamo koje se njegove tematske sastavnice (likovi, radnje, prostori, naznake društvenosti) doživljuju kao antiteze moderni, a koje kao alegorijski komentar njezinih pojavnosti.
Č itanje Parsifala u antimodernisti č kom klju č u otvara nova pitanja, napose o njegovu mjestu u modernoj kulturi regresije i o predmetu njegove prikrivene kritike.
Još ja č u sumnju u tobožnji kvijetizam Parsifala pobu đ uje prizor pomazanja u prvom dijelu tre ć ega č ina, gdje se naslovni lik sam proglašava kraljem (Neka mi sada Titurelov drug pomaže glavu/kako bi me on još danas pozdravio kao kralja).
Kad eto, na po č etku kulturnoga bloka, i Parsifala: najavljuje se praizvedba, spominje se duga odsutnost djela s repertoara HNK, a zatim rije č uzimlje dirigent, Nikša Bareza, s uputom onima koji ć e te ve č eri u kazalište.
Pobjeda Parsifala nad Klingsorom pobjeda je kršćanstva nad poganstvom.
Kad sam se usavršavao kod Kazushija Ōna u Karlsruheu, gdje je on bio Generalmusikdirektor, spremao je Salomu i Parsifala te obnovu Lohengrina.
Dijelove Wagnerove opere izvest će John Pierce koji će pjevati Parsifala te Dubravka Šeparović Mušović koja pjeva Kundry, i to uz klavirsku pratnju Saše Britvića.
Inscenacije Parsifala i Majstora pjevača Wolfganga Wagnera slijede razvojnu liniju koja je u predstavama njegova brata i njegovim od početka šezdesetih godina počela kidati veze s dotadašnjim scenskim pristupom, naglašenim čišćenjem scene, stilizacijom i uporabom svjetla.
Roman bi se sažeto mogao odrediti kao susret Malog Princa i Parsifala u traženju Vječnih istina potkraj 12. stoljeća, u doba vladavine Vjere te Križarskih ratova.
Parsifala, kojim je Sinopoli dirigirao od 1994. ove godine, preuzeo je mladi dirigent Christian Thielemann, a također je ravnao i Majstorima pjevačima.
MAJSTOR Ivan je prosvijetljenima proglasio i Ygraine, i Parsifala, i Dusana, pa sto?
Ovo je samo jedna laganica I pokusaj životopisa tj kako moj um (a to nisam ja) Vidi lik parsifala koji ne svojom voljom I bez slobodne volje igra u svemirskoj 3 RD igri zvanoj zivot, postojanje and everything..
Eto, Parsifala mnogi pitaju za odgovor, a previdjaju staru istinu, izrečenu u sentenciji koja otprilike glasi: " Onaj koji pita je - upitani "..
Marijana Nola drugu je nagradu dobila jer je u Fantaziji, među ostalim, dramaturški razložno i vrsno transponirala Shawova Pigmaliona u formu musicala situirana u parodirani kazališni ambijent suvremenog Zagreba, a Gordani Ostović pripala je za " britki dramski dijalog, napetu radnju i dinamične likove koji njezina Parsifala čine izrazito kazališno poticajnim, s dodatnim dimenzijama nenametljivog političkog komentara zbilje ".
Ne znam na koga je born to mislio i na što je to mislio pa neka kaže (ONI KOJI NE ZNAJU STO SU i sto je to sto svi niječu) (Mozda na parsifala, ali to nije toliko bitno za nasu temu.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com