Odbor je procjenjivao njihovu interpretaciju, pjevačko umijeće, težinu pripremljenog programa i opći umjetnički dojam koji obuhvaća intonaciju, stil i dosljednost partituri.

U potrazi za novim, suvremenijim čitanjem Labuđeg jezera koreografi su uglavnom zadržavali osnovni okvir priče, okrećući se adaptacijama detalja libreta, koreografskog materijala, ali i izvornoj partituri Čajkovskog.

U partituri su se, doduše, čuli neki skladateljevi standardi od klasičnog harmonijskog jezika do uobičajene instrumentacije u kojoj glasovir ima posebno važnu riječ u prozračnom orkestralnom tkivu.

Desplatova partitura na uobičajeno jednostavan način, ali i s mnogo nestašnosti i otvorenog humora (koji u priči čak i nije toliko otvoren koliko u glazbenoj partituri) te s mnogo otmjenosti i elegancije opisuje specifičan odnos logopeda Lionela i Njegovog Veličanstva Bertieja.

' Akcija 100 (Fučkanje) ' je zvučno-scensko djelo izvedeno u centru Zagreba u okviru Muzičkog bijenala 1979. godine prema Gotovčevoj ' partituri ' i uz pomoć 100 izvođača, a završeno je u umjetnikovim skidanjem i intervencijom milicije.

Grubačevićeva glazba donosi cijeli niz posebnosti: od prelijepe teme klarineta u najavi filma Zajedno, preko inzistiranja na glasovirskim solima u glazbi za televizijsku seriju Hebrang, u partituri za dokumentarni film Zaboravljeni glas i partituri za film Josip Cvrtila, pa do specifičnog odnosa prema folkloru u Izgubljenom blagu, do teških, ponekad suvremeno orijentiranih koraka komornih gudača u filmu Album, i do elemenata neo-romantizma koji kulminiraju duhovitim završnim brojem, glazbom iz filma Ode dućan.... pročitajte cijeli tekst...

Zato su u partituri Metropolisa impresivne natruhe glazbe 20. stoljeća, koja kroz imitaciju i oslikavanje strojeva (naročito u jednom od ranih mašinskih prizora s Mologh-mašinom), najavljuje još jedno Langovo predviđanje budućnosti, a to je strah od strojeva.

Prema tome, počasni dirigent Varaždinskoga komornog orkestra Pavle Dešpalj imao je niz argumenata za to da komornoj partituri Souvenir de Florence doda dionicu kontrabasa te da je dirigira orkestralno.

U baroknim partiturama Kalajdžić često tretira zvuk kao val, ali očito više zbog glazbe same nego zbog nasljedovanja određenih interpretacijskih linija: Kalajdžić je preveliki individualist da bi se priklanjao tuđim pristupima partituri.

Neprimjerenost ovakve izvedbe najviše dolazi do izražaja kod partitura: ako se još i možete naoružati strpljenjem i pročitati jednu stranicu goticom tiskane Marulićeve Institucije, na autografu Branimira Sakača na muzičkoj partituri, koja se ne čita samo vodoravno, nego i okomito strpljenje koje se od čitača traži doseže jobovske razmjere: naime, od četiri crtovlja jednog takta kvadrat obaseže u najboljem slučaju nekih tri i pol, o prostoru za riječi pjesme i oznake za način izvođenja da i ne govorimo, tako da povećalo treba neprestano micati ne samo slijeva nadesno, nego i odozgo nadolje.

Pljesku nije bilo kraja nakon svake slike, osobito nakon trećega čina, i za vrijeme cijeloga četvrtog čina, koji su toliko oduševili publiku da je tražila da se ponove. (...) Mislim da je Verdi u toj partituri postigao spoj muzičkog znanja i prave talijanske vatre.

Ne kažem, bilo je tu, sukladno partituri, i dominantno odsviranih solističkih dijelova, pogotovo za ljubitelje klavira, ali i štovatelja Danijela Detonija, priznatog solista i glazbenika kojem je već odavno suvišna zvučna obiteljska referenca.

U partituri filma Čovjek bez tijela postoji glavna tema, koja se pojavljuje u sanjalački-tajanstvenoj filmskoj najavnici (instrumentalna kombinacija povezuje gudače s elektronskim instrumentima).

U partituri ostali likovi (druge sestre, majka i otac) ostaju po strani (jedino je zanimljiva scena dolaska vojne regimente, kojoj prethodi žurno trčanje najmlađih sestara Bennet niza stube bubnjanje trčanja lako zamjenjujemo s početkom vojne limene glazbe).

Međutim, ipak se na neki način htjelo ocrtati lokalni kolorit, pa su u filmskoj partituri uporabljeni glasovi makedonskih pjevačica Tanje Tzarovske i Desislave Stefanove.

Znam da je Callasova rekla da je svaka gesta u partituri, i ona ima pravo na neki način, ali morate biti iznimno pametni i promatrati partituru vrlo hladnokrvno, koliko god je obožavali.

Vrijeme je Rossinijevoj partituri Seviljca koješta dodavalo, intervencije su se udaljavale od duha ottocenta, pa je utoliko povratak izvorniku (Alberto Zedda) i u splitskom slučaju bio opravdan.

A u svojoj ÂťBesjedi o izvođenju Tannha, usera ÂŤ iz 1852. godine, Wagner nuka rĂŠgisseure da dobro savladaju upute za pozornicu koje se mogu naći u partituri, a ne samo u ÂťknjiziÂŤ, da vrlo usko surađuju sa slikarima na pozornici, da nadgledaju uvodne Âťčitačke probeÂŤ libreta (kao što je Weber radio u Drezdenu trideset godina ranije), ispravljajući tako sklonost pjevača-glumaca da Âťse zaokupljaju s onim Kako izvesti prije nego što su su saznali Što izvestiÂŤ, a na kasnijim probama na pozornici da Âťposebno obrate pozornost na to da se radnja na sceni najtočnije poklapa s raznim obilježjima glazbene pratnjeÂŤ.

On je apsolutno sve što je htio zapisao u partituru i zbog toga me nerviraju redatelji koji namjerno izbjegavaju Puccinijeve zahtjeve u partituri i ne poštuju sam siže da bi na taj način bili originalni.

Zapravo, tema u smislu melodija uopće nema i to je razlog zbog kojeg su filmskoglazbeni kritičari ili napali ili s razočarenjem govorili o partituri filma Gospodar i ratnik.

Bilo je, dakle, mnogo toga uhu i oku ugodna, a to je najveća kvaliteta kad je riječ o ovoj lijepoj i sasvim posebnoj partituri.

Jer, umjesto da nakon svog nastupa napusti pozornicu, ili izvede neki uobičajeno kratak dodatak, on je publici poklonio još i cijeli prvi stavak Sonate u A-duru i to sa svim u partituri zapisanim, a kod većine drugih interpreta redovito ignoriranim repeticijama.

Poput svojevrsne osi simetrije partituri je dodana i dionica violončela, čija je izvedba povjerena slavnom violončelistu Yo Yo Ma.

Kad Norma poziva Adalgisu Vieni, o giovinetta/Do đ i, djevojko, kako to piše u partituri, jasno je da mora biti bitna razlika u boji glasa i u godinama izme đ u ta dva lika.

Očaran njegovim zvukom, odmah ga je želio upotrijebiti u svojoj sljedećoj partituri i svojem je izdavaču Jurgensonu napisao neka odmah kupi jednu celestu po cijeni od 1000 maraka, i neka je ne pokazuje nikome, bojeći se da bi je mogli otkriti Rimski-Korsakov ili Glazunov i upotrijebiti prije njega taj neuobičajeni efekt.

Ovi su mladi glazbenici priredili vrlo kvalitetan koncert, pokazavši predanost glazbi, svakoj odabranoj partituri te veliku sigurnost i preciznost u izvedbi.

Nije to bilo očito samo pri reprodukciji dinamički složene glazbe u čijoj partituri nije rijetka izmjena ppp i fff dionica, već i pri reprodukciji jednostavnijih glazbenih zapisa bitno jednostavnije dinamičke struktre.

Izvodilačka praksa (čak rekli bi i zakonitost) glazbenog baroka, podrazumijevala je nazočnost čembala ili nekog drugog instrumenta sa tipkama, iako se to često u samoj glazbenoj partituri i nije posebno označivalo.

Svi ti veliki tenori, pa i Bartolini, uopće ne pjevaju tekst koji je tenoru zadan sa zborom, od broja 36. u partituri pa do kraja.

Dok su na kraju obreda malom dvoranom odjekivali taktovi iz Mozartova Requiema ja sam mislio kako bi Boži bilo mnogo draže da smo mu izveli njegovu obradbu svjetski poznate Amazing grace (MILOST) koju je on sredio (tako je u šali znao istaknuti na partituri) za tamburaški orkestar, mješoviti zbor i sole (sopran i bariton Vlaho Ljutić i njegova Sanja su to vrlo dramatično izveli) - izvodili smo je i u KD Vatroslav Lisinski - ili bi možda radije čuo prekrasni topli bariton prerano preminulog i dragog Matiše Rajčića u izvedbi KRIST NA ŽALU (a možda bi mu se kao nestašnom i senzibilnom Šokcu više dopala JESEN STIŽE DUNJO MOJA)