Kod tih pjesmarica uzalud je tražiti bilo kakav odjek, konkretno u stihovima akademika Matije Bečkovića ili Miodraga Pavlovića, koji se pače u svojoj ozbiljnoj poetici preispituju u tradiciji.

O procvatu našega crtića nije napisano onoliko koliko fenomen pod nazivom zagrebačka škola crtanog filma doista zaslužuje, premda se ne bi decidirano moglo ustvrditi da baš ništa nije napisano; pisahu o njegovoj tehnologiji i poetici sami autori (Dovniković, Marušić, Vukotić), ali i publicisti (Turković, Munitić, Krelja).

Nije slučajno što je gledatelj uvijek " materijal " u poetici i konstruktivnoj logici te mlade umjetnice.

Ali kao u cijeloj svojoj poetici, hoće li nas Dragana Sapanjoš, ovaj puta zaštićena od svake sumnje, ovim (naizgled) naivnim mitopoiesisom, još jednom uvući u svoj zagonetni ekosustav?

Iglesias je zaljubljeni muškarac koji govori prozračno i jednostavno, slojevito i bogato, muškarac koji doprinosom poetici filma glazbom izražava divljenje, možda čak i zavist, neobičnim, ali prekrasnim Almodóvarovim ženama

I dok je Psovka sva u duhu totalne oporbe sinkronoj poetici, jer u njoj Kamov dosljedno stvara svoju osobenu antipoetiku zasnovanu na nakaznosti, grotesknoj izvrnutosti i stilskoj anarhičnosti, Ištipana hartija već kreće drukčijim putem.

Pjesnik se tu, začudno, priklanja, čak u odnosu na poetičku kontekstualnost moderne, gotovo retrogradnoj poetici glede jezika, stila i versifikacije.

Posjetitelji su imali priliku prolistati i nekoliko zbirki avangardne i kontra-kulturne poezije, bliske poetici fragmentiranja jezika i korištenja riječi i pojmova kao građevne materije vizualnih podražaja i semantičkih fenomena, poput raritetnih izdanja knjiga Katalin Ladik i Milka Valenta (Koan, 1984.), i tako dalje.

U suvremenoj hrvatskoj rusistici, kao i znanosti o književnosti, nema cjelovitih i samostalnih istraživanja posvećenih poetici i problematici stvaralaštva M.

Pirandellu, piscu s kojim je M. dijelio mnoštvo zajedničkih poetičkih odrednica, prije svega koncepciju humorizma) do eseja o filmu (među kojima se originalnošću os. ističe O mehanici i poetici filma).

Ne sličnih kvalitativnih dosega, jer film poput« Blaženo tvoj »rađa se jednom u jako mnogo godina, ali u poetici dvaju djela ima mnogo dodirnih točaka.

Približivši se i poetici nove stvarnosti (Neue Sachlichkeit), spjevao je cijenjeni ciklus Siromasi.

Tvrdnja da roman mnogo što duguje on the road poetici ne znači ništa drugo doli da je Hrvoje Šalković dobar kompilator koji je pomno iščitao Kerouaca i onda sjeo za kompjutor.

Hrvatska i općenito staroslavenska mitologija koju smo mogli upoznati kroz Priče iz davnine, čitajući priče i naše narodne predaje, uživajući u poetici Puškinovih bajki, ili lutajući po drugim - slavenskim predajama, posebno ukrajinskim ili ruskim, je posve drugačija od grčke, rimske, germanske ili nordijske.

Uspjela je ostati u narodu toliko stoljeća, suočena s raznim problemima, a za generacije koje dolaze bit će to vrlo interesantna tema zbog univerzalnih vrijednosti koje dominiraju u njenoj poetici i prije svega ljubavi koja je esencijalna za svakog čovjeka. (Razgovarala Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ)

On je umjetnik dosljedan poetici svoga djela koji unatoč tome luta mnogim stazama kreativnih izričaja.

Nije to bio običan zanat, klesanje; to je u nekoj drugoj harmoniji, u posebnoj poetici na kojoj je cijela škola funkcionirala.

Staromodno Spielbergvo pripovijedanje, izvrsna kostimografija i scenografija te fotografija stalnoga redateljeva suradnika Janusa Kaminskoga svakako su pridonijeli da Lincoln ostavi dojam patriotske bajke pa je film, kada malo dublje zagrebete ispod površine, mnogo bliži poetici Indiane Jonesa i Kapetana Kuke nego Schindlerove liste.

Po poetici blizak ostvarenjima Paula Morrisseya i prozi Charlesa Bukowskog, film je prikazan u popratnom programu venecijanskog festivala i natjecao se za nagradu kritičara u Deauvilleu.

No njegova dva vizualno atraktivna video rada, Soba za snove i Klaun na mjesecu, više naginju patetičnoj poetici nego umjetnički kvalitetnoj i slojevitoj retorici.

A zatim golem niz pjesama, kritika, pripovjedaka, romana: 1873. Prijana Lovru, 1875. Čuvaj se senjske ruke, 1876. znamenitu Antologiju hrvatske umjetne i narodne poezije (s ovećom studijom O poetici, kao predgovorom); 1877. roman Seljačka buna; 1878. pripovijest Karanfil s pjesnikova groba i roman Diogenes; 1879. pripovijesti Vladimir i Prosjak Luka; 1880. pripovijest Kanarinčeva ljubovca i početak svoga ambicioznog, ali nažalost nedovršenog romana Kletva.

Trenutačno radi na dvije studije - Limiti fabrikacije: znanost o materijalima i materijalistička poetika gdje istražuje koncepte forme i prakse fabrikacije u nano-znanostima i u suvremenoj materijalističkoj poetici; a u Plavom vosku koji nedostaje (racionalistički empirizam) se bavi odnosom racionalizma i empirizma iz perspektive novih interpretacija Kantovog kritičkog rješenja tog odnosa, posebno se osvrčući na suvremeni francuski racionalizam (Althusser, Badiou, Meillassoux) i različite radikalne empirizme (Peirce, Whitehead, Deleuze).

Osobito bih rado polemizirala o njezinoj poetici, koja ima vrlo glasne sljedbenike i koja za vrijeme njezina mandata podiže veliku medijsku prašinu, ali nakon njezina odlaska ostavlja pustoš.

U ovoj poetičnoj strukturi napuštena je rima, ali u toj poetici ima i jezične spontanosti, i slobode pjesničkog ritma, i savršene odmjerenosti između tradicije i moderniteta.

To su izmišljeni krajolici čija granična područja ustupaju mjesto lirskoj apstrakciji, poetici čiju dubinu ne sagledavamo i ne vežemo uz stvarnost.

Iz svega dosad spomenutog jasno je da je Tomislav Marijan Bilosnić u knjizi Molitve uspio ostvariti ono što je uspjelo razmjerno rijetkima u suvremenoj hrvatskoj poeziji autentičnu i estetski vrijednu zbirku duhovno-religiozna pjesništva, produbljenu u svojoj duhovnosti i dorađenu u svojoj poetici.

Zanimljivo je, nadalje, upozoriti na Freyeva scenografska rješenja koja otkrivaju njegovoj poetici inače svojstveno nadograđivanje dramske riječi efektnim auditivno-vizualnim momentom.

Kustosica izložbe Radmila Iva Janković to objašnjava činjenicom da je Horvat (autor zanimljivih kolaža, gestualnih crteža, fotografija i slika bliskih poetici apstraktnog ekspresionizma) bio samozatajan tip koji nije želio podilaziti publici i postati komercijalan.

Dominantni su sljedeći postupci: linearno nizanje asocijacija u vezi s jednim ishodišnim motivom (asocijacija se ponekad oblikuje kao metafora u kojoj možemo naslutiti i dodir avangardnog, imperativno inovativnog načela); anaforičnost; nabrajanje; ritmiziranje rečenica kojim se oblikuje granični oblik iskaza između proze i slobodnog stiha; dosta izrazita usmjerenost ekspresionističkoj poetici (oblik vizije, unutarnje osobne istine, pomak prema alogičnoj vezi označitelja te neuobičajenom motrištu); u ritmu (ravnomjerna, duga, repetitivna razdoblja bliska litaniji) i sintaksom uočljivo je priklanjanje biblijskoj stilizaciji teksta.

Vrlo brzo se prilagođava poetici zv. filma među prvima usvojivši postupak montažnih dijaloških preklapanja (off).