Zatim je bio u III. četi (rovinjskoj) I. bataljuna II. pulskog partiz. odreda, u bataljunu »Pino Budicin« i u II. istarskom partiz. bataljunu Štaba operativnog sektora za Istru.

Postao je simbolom otpora Istrana fašizmu, pa su partiz. brigade 1943 45. nosile njegovo ime.

Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943. postao je zapovjednikom II. istarske brigade, s kojom je oslobodio Kopar i Izolu, a nakon preustroja partiz. snaga i pokreta u Istri, postao je zapovjednikom I. brigade »V.

Nostro Giornale, Il, partiz. novine na tal. jeziku namijenjene organizacijama NOP-a Istre i tal. antifašistima Istre i Rijeke.

Hrvatsko selo nije banijsko četničko neradničko selo, gdje u krčmi piju od četničko-partiz anskih penzija, neradnici kojima je jedini posao čistiti buhe iz gaća i pričati lovačke priče kako su klali Hrvate.

Istarski vjesnik, glasilo istarskoga partiz. pokreta.

Nakon kapitulacije Italije više od 10000 mladih antifašista pristupilo je partiz. postrojbama.

U NOB-u su organizirana dva tipa bolnica: nepokretne ili teritorijalne b., koje su mogle biti javne ili tajne, te pokretne b., koje su pripadale pojedinim partiz. postrojbama i često se nalazile na pojedinim sabirnim lokacijama (sektorima), gdje se pružala hitna med. pomoć i pripremala evakuacija ranjenih i bolesnih prema središnjoj bolnici na zaštićenu položaju.

God. 1943. pristupio je jugosl. partiz. pokretu te od 1944. obavljao različite kulturno-polit. dužnosti, osnivajući i uređujući više partiz. listova na tal. jeziku: Libertà, Lottare, Il nostro giornale i La Voce del Popolo.

God. 1964. osnovao je časopis La Battana, koji je uređivao do 1988. U romansiranom dnevniku Eravamo in tanti (1953) opisao je svoje partiz. iskustvo u planinama Gorskoga kotara.

Na brzinu organizirani partiz. odredi i NOO-i, koji su preuzeli polit. i vojnu inicijativu, krenuli su u razoružavanje tal. vojnika, karabinjerskih postaja i garnizona.

Već je 23. IX. u Pazinu osnovan Operativni štab za Istru, koji je vodio partiz. jedinice sve do 29. VIII.1944., kad je postao Štab 43. istarske divizije.

Nakon listopadske ofenzive 1943. i poslije, početkom 1944., počele su se neorganizirano otvarati partiz. škole, a priređeno je 11 tečaja za osposobljavanje hrv. učitelja.

Čitanjem partiz. novina saznavalo se o događajima u drugim hrv. krajevima i o ukupnoj vojnoj situaciji, što je znatno podizalo moral stanovništvu.

Iako se vodila briga o etničkom sastavu stanovništva, kako se Talijani ne bi osjećali građanima drugoga reda, partiz. vlast nije uvijek uspijevala voditi politiku ravnopravnosti, posebice u onim krajevima gdje su Talijani činili većinu.

Stoga je novačenje Talijana u partiz. jedinice u nekim gradovima zap. obale bilo posebno teško.

Time je Operativni štab za Istru ispunio očekivanja i dovršio svoj posao u organizaciji partiz. vojske.

Funkcioniranje podvojene njem. - tal. i hrvatsko-partiz. vlasti glavno je obilježje polit. života u ratnim godinama.

Međutim, prema prijašnjem planu njem. zapovjedništva za slučaj kapitulacije Italije, II. oklopna armija krenula je u potiskivanje partiz. snaga.

Partiz. snage nisu se uspjele izvući, te su u sedmodnevnim borbama imale više od 2000 poginulih.

U novim se okolnostima polako obnavlja rad NOO-a i konsolidiraju istarske partiz. snage u Gorskom kotaru.

Na poluotoku su ostale samo male partiz.

Mnogi suborci obilježili su njegovu smrt i u partiz. tisku (Dušan Diminić, Vladimir Švalba, Joakim Rakovac, Mauro Sfecci i drugi).

U Istri se i dalje održavaju tečajevi, prikuplja pomoć za partiz. postrojbe i širi promidžbena djelatnost.

Surađivao je s NOP-om, a u rujnu 1943. osnovao je i vodio partiz. bolnicu u Pazinu i Gologorici.

Hrvatski list, glasilo partiz. pokreta ratnog Okruga Pula.

Dolaskom Zvane Črnje, člana Agit-propa Oblasnoga komiteta KPH za Istru, na područje ratnog okruga Pule u svibnju 1944. započele su pripreme za pokretanje novoga partiz. glasila, Vijesti glasilo Prop-odjela Okružnoga NOO-a za Pulu, prvi broj kojega je izašao 23. VII.1944. Od broja 42. mijenja naziv i izdavača te postaje Hrvatski list glasilo Okružnog odbora Jedinstvenoga narodnooslobodilačkog fronta za Pulu.

Nastojao je rješavati gosp. probleme te probleme prikupljanja i transporta pomoći za prehranu partiz. postrojba u Gorskom kotaru.

Partiz. postrojbe već su u kolovozu 1944. napustile Istru.

U članstvo KPJ primljen je u srpnju 1941. Prošao je sve partiz. časničke dužnosti, od zapovjednika logora, čete drežničkoga partiz. odreda i bataljuna, a 15. IV.1942. imenovan je zamjenikom zapovjednika V. operativne zone, potom zapovjednikom VI. primorsko-goranske udarne brigade.