Božji čovjek iz 1924. godine mistično je religiozna drama s elementima folklornog misticizma, kršćanske duhovnosti i senzualne energije u kojoj će Begović jasno pokazati formalnu strukturu pragmatičnog pisanja za scenu: didaskalije imenuju predmete, oblike, veličinu i građu te njihovo precizno mjesto u scenskom prostoru, napetost ne nastaje u unutarnjoj dramatici lika nego u vanjskoj u isticanju razlika između nositelja radnje (Damjan i Krstan), površno opisivanje fizičkog izgleda likova i karaktera kako bi glumci mogli stvoriti scenske likove, a pokazati će i sebi svojstvenu dramsku shemu likova jezgru koju čine tri lika u sukobu jaka žena (dinamična žena koja se prilagođava situaciji i djelovanjem mijenja svoju sudbinu, čini izbore), individualist (aktivniji lik Krstan) i konformist (pasivniji lik Damjan).