Kazao sam mu da sam tu kolumnu pisao iz tuniške Sahare, iz paragvajske prašume, argentinske Patagonije, Njemačke, Italije, Španjolske, Danske, Rusije, Švedske, Francuske, Belgije, Velike Britanije, SAD-a, Turske, Japana, pitaj Boga odakle sve ne, pa iz bolesničkog kreveta sa zagrebačkog Rebra, a da se nikada nisam ni zbog čega urednicima žalio, da sam uvijek ispunjavao svoje obaveze, da sam pokušao i uspijevao biti aktualan, britak, angažiran, i to toliko, da sam zbog te kolumne morao čak i biježati iz Hrvatske, zahvaljujući Hloverki Novak Srzić i Obradu Kosovcu, to jest, HTV-u, na skoro tri godine, kada sam se javljao iz Sarajeva (jesen 1996 jesen 1999.).