Duh Sveti pak nama prosvjetljuje um i srce ter pomaže da sve bolje razumijemo tu Poruku i dublje u nju uranjamo.

Na 5 metara palimo lampe i uranjamo u noći život Kariba.

I laganje je vrsta ovisnosti, kojoj, nažalost, nema lijeka, osim možda ako sebi otkrijemo koji je povod da umjesto gole činjenične istine radije uranjamo u mutnu vodu laži.

Pozivam vas da sudjelujući na tim slavljima dublje uranjamo u susret s Gospodinom.

Kad smo se našetali jedno sat-dva, vraćamo se pred pečuški Evenju Mol i uranjamo u čari šopinga.

Po njoj uranjamo u Kristovo tijelo, živimo u njemu i postajemo stanicama njegova tijela.

Ne moramo ništa reći, nijemi od siline čuvstva, čvrsto isprepletenih pora kože uranjamo u ljubav...

Kada kritiziramo druge, uranjamo u mrak.

Jer već s prvim taktovima prve pjesme sve ostalo postaje nevažno, svijet na trenutke staje, kolektivno« uranjamo »u čaroliju glazbe, prepuštajući se i uživajući.

To su lijevi i desni dio koji su uvijek u zraku i srednji dio koji uranjamo u vodu.

Pogledom u Rinelline slike kao da uranjamo u bajku, u svijet dječje naracije, fantazije ispunjene biomorfnim i zoomorfnim obličjima, suncima, elementima urbanog kućama, neboderima,

Dok ih izvodimo uranjamo u svijet osobne tišine (ili buke) koja otkriva što se nalazi u nama.

Kao vjernici i pred smrću ispovijedamo život, a pred tragedijom za koju ne postoje dovoljno snažne ljudske riječi u molitvu uranjamo svoje misli, u nju stavljamo svoja pitanja i nadanja, dok liturgijskim slavljem postajemo dionicima nebeske domovine.

Radost je to što nam je darovana milost da uranjamo u ljubav, ali ne onu stvorenja, nego Božju ljubav koja nam se očitavala na križu.

Iako možda lutka sama po sebi sugerira neki drugi prostor, možda ponajprije prostor kazališne pozornice unutar kojeg zajedno s njome uranjamo u iluziju svijeta koju ona stvara, ili pak bi trebala biti u prodavaonicama dječjih igračaka čekajući na svog vlasnika

Uranjamo u tajne božanskoga vina i život podmorja, šetamo Biševom, Svecem i viškim uvalama.

Gledamo se i uranjamo u nešto što želimo raditi što smo izabrali, sami od sebe.

Nekad nam Gospodin udjeli tako posebne milosti da nas potakne da idemo dalje za njim i uranjamo dublje u Njegovo Presveto Srce.

Tom tihom kontemplacijom uranjamo u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema bližnjemu, da osjetimo njegovu bol i ponudimo mu Kristovo svjetlo.

Uranjamo u polutku sunoćavanja slijedeći ekliptiku zlatne hostije.

Kada ćemo Jedno biti: do tada Otac nam dade da u tijelima ljudskim se ljubimo i stapamo u Jedno, te kroz slavu Vrhunca gledamo Veliko svijetlo, Zlato u koje uranjamo u blaženstvu Predanja jednog drugom.

Što više uranjamo u otajstvo Božje ljubavi, to više uviđamo da nas svaka molitva vodi k slavljenju Boga i iskazivanju hvale Njegovoj dobroti.

Putujući zajedno s pjesnikom kroz krajobraze duha što ćemo ih s lakoćom povezati uz disaj vremena, čežnju predaka i paradokse suvremenog trijumfa banalnosti, ovdje na poseban način uranjamo u Sinčićevo izoštreno prožimanje svjetla i sjene, kroz rimotvornu disciplinu soneta i razuđene rukavce oblikovno slobodnih stihova.

Uranjamo u mladi dan okupani kapima svete krvi.

Nakon golotinje, uranjamo u svijet prevara.

Korak po korak do kraja vremena, do trena kada se vraćamo među zvijezde, uranjamo u vrtloženje nebeskog vretena, postajemo kapljica nebeske rijeke ili foton svjetlosti.

Banalnim kuhanjem čajeva mi odvajamo tih 10 minuta dnevno za sebe, zastajemo, promišljamo, čekamo da voda zavrije, uranjamo u nju biljku, puštamo ju da odstoji, cijedimo kroz cjedilo, radimo svojevrsni ritual koji našem tijelu i duši kaže da se ponovo vraćamo u doticaj sa samim sobom. »

Danas uranjamo u Disneyevu čaroliju svijet gdje mašta postaje stvarnost, a stvarnost sa svojim problemima, stresom i sivilom nestaje pa makar na jedan dan.

Tišina, osjećaj smisla i dobra svega što nas okružuje, te osjećaj da smo jedno sa svom stvarnošću, sve nam to ulijeva svijest da uranjamo u apsolutnu sigurnost koja ne izvire iz nas samih, a nama i u nas ne dolazi od prirode i njezinih pojava, od blaženoga mira vode, od energija koje priroda u sebi sakriva i nosi, već od Onog apsolutno drugog i drukčijeg, od Boga.

Sve udove Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve, a posebno Petra današnjice uranjamo u probodeni bok Tvog milosrdnog Srca i u zrake Tvoje milosti i milosrđa, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.