Za Bugare je važan jer je mnogo pisao o bugarskoj povijesti, njegova knjiga Borba južnih Slavena govori o borbi za nacionalnu nezavisnost Hrvata, Bugara i drugih naroda, a Bogumili i patareni govori o bugarskim bogumilima i bosanskim patarenima.

Pod prijetnjom progonstva, mučenja i lišavanja života, međutim, većina građana hrvatskih jadranskih gradova je ipak okrenula leđa patarenima pristajući opet uz katoličanstvo. (Do otvorenog vjerskog rata među samim građanima izgleda da nije došlo niti u gradovima na Jadranu niti kasnije u Bosni).

U knjizi ima i " građe o patarenima " (" Documenta de Patarenis ") i " Odluke vijeća o patarenima " (" Acta consiliorum de Patarenis ").

Evo nekoliko teza iz knjige Eduarda Kale " Hrvatski kulturni identitet " (1999): - Crkva krstjanska ima hrvatsku glagoljašku tradiciju - postali su " krivovjerni " da bi očuvali crkveno-slavensku liturgiju - na čelu Crkve krstjanske bili su hrvatski benediktinci - elementi dualizma u Bosnu su došli preko Dalmacije - ban Kulin dao je utočište patarenima koji su protjerani iz Splita i Trogira - rukopisi Crkve krstjanske iz XV. st. ne protive se načelno naučavanju Katoličke crkve - itd.

To naša povijest uredno prešućuje pa onda mi lokalno imamo problema s Nelipićima, patarenima, Kačićima, Opač (a) cem, benediktincima

U Francuskoj ih se naziva albigenzima zbog njihove moći u jednoj od provincija, a oni koji su na dublji način uvedeni u mrske misterije ove sljedbe zovu se patarenima.

Kako stoji u izvješćima, Pelješac je u to vrijeme bio »zaražen« bosanskim patarenima.

postoji struja u hrvatskoj historiografiji koja spominje bogumile, a sve je počelo, ako se ne varam, tezom od račkog koji je išao povezati crkvu bosansku s patarenima... puno je ljudi slijedio tu, od početka krivu tezu...

Svjedoci smo početka crkvenog raskola u Bosni, koji može biti dramatičan kao zadnji koji se desio prije dolaska Turaka, kada je Papa nagovorio Stevana Nemanju da počini genocid nad Bogumilima ili Patarenima.

Dovoljno je podsjetiti na u to doba neosporan autoritet katoličkog mislioca Tome Akvinskog, koji je, suprotno Bogumilima (Krstjanima, Patarenima), uvjeravao da je " u skladu s naredbama samog Boga " ubijati životinje " za upotrebu čovjeku ", te da je korištenje životinja kao nižih bića bez duše i svijesti za hranu samim time nužno.

Tražim od moderatora da ako ima prostora za molbu ispuni istu.Naime, povijest BIH ovdje je upisana u daleko jačem pdf.sa preko 125 str, a ovaj feljton doista se zadržava samo na patarenima i pojašnjava tu uvijek pogrešno prihvaćenu temu.

Svi relevantni sudobni i mjesno mjerodavni velikaši su proglašeni patarenima.

Prešućivanje templara i proglašavanje lokalnih velikaša patarenima ako nisu bili poslušni u svjetovnim stvarima pravi od lokalne povijesti lakrdiju.

Da, to su specifične ulične skulpture koje je venecijanski znanstvenik Levy držao povezanima s patarenima, no ta je teza odbačena.

Oni se u Bosni nazivaju Patarenima i Hereticima od strane mnogih.

Crkva bosanska i bosanski krstjani pogrešno se proglašavaju hereticima (= dualistima, patarenima, bogumilima).

Samim time, potpuno je pogrešno nazivati ih hereticima, patarenima, bogumilima itd.

Kad je u borbama s Patarenima ban Mladen poginuo, pošalje ban Pavao u Bosnu svog drugog sina Mladena (ban Mladen secundus).

U 13. i 14. stoljeću podržavaju određene odnose s talijanskim patarenima i južnofrancuskim katarima s kojima ih suvremena vrlo plodna historiografija uporno povezuje, iako je teško uskladiti latinska i hrvatska katolička vrela s izvorima bosanske krstjanske provenijencije.

Djed krstjana i biskup Crkve bosanske u 13. i 14. st. stekao je određeni ugled među talijanskim patarenima i južnofrancuskim katarima.

On dakle ne prezire križ kako se to patarenima zamjeralo, nego ga bilježi u obliku koji je kao " crux gestatoria " atribut najvišeg kršćanskog svećenstva i pod tim znakom započinje svoju oporuku.

Odgovor na to je težak jer nam nije sačuvan ni jedan dogmatički zapis bosanskih patarena, te ćemo moći samo provjeriti po koju stavku po nekim oskudnim povijesnim podatkom ili spomenikom bosanskim patarenima.

Za razliku do srpskih vladara i Sv. Save osobito, hvatski kraljevi, koji su bili puno bliži Rimu i papinstvu, trebali bi po toj logici bili još nemilosrdiji prema patarenima tj. bogumilima, ali štedjeli su ih i njihovo prevođenje u tradicionalno zapadno kršćanstvo i/ili likvidacija nije bila baš na listi prioriteta niti hrvatskih niti bosanskih kraljeva, što vodi u prilog hipotezi da su većim dijelom bili dio tadašnjeg hrvatskog korpusa, samo druge vjere, tj. heretici.

Inocent III kada piše o patarenima kojima je Kulin dao utočište, onda izričito misli na te progranike iz Splita (za njih saznao preko splitskog nadbiskupa) - proguglaj: pismo Inocenta III kralju Emeriku 1200. god.

O bosanskim krstjanima odnosno bogumilima ili patarenima ima izrazito negativno mišljenje, jer ih smatra otpadnicima od vjere i hereticima.

Jedno od najzamršenijih pitanja u povijesti BIH je pitanje o patarenima i njihovoj nauci.Ono je teško riješiti jer imamo premalo domaćih dokaza, a previše stranih i koji su pitanje beznadno zamrsili, a razjasnili ga nisu nikako.

Tako je i despot Stefan dobio zeleno svetlo od Mađara za obračun sa Srebreničanima, a da bi to bilo odrađno kako treba samo ih nazoveš patarenima i onda imaš pravo na sve.

Turinska parnica O tim patarenima pronose se u Italiji strašne vijesti, osobito u doba kada se patarenstvo počelo širiti Lombardijom.

79) Farlati, IS, IV, 188. Da se tu radilo o hereticima-patarenima, svjedoči nedavno pronađeni izvor o imenovanju dominikanca fra Ladislava od Sane 22. XI 1365. godine za biskupa »neretvanske biskupije«, odakle je kralj Ludovik upravo rastjerao patarene (Rismondo V., Registar notara Nikole iz Augubija, IZDANJE HIST.

Žalostan refleks perverznog mentaliteta je Bechova tvrdnja da patareni dopuštaju incest s majkom, sestrom ili kćeri ili, da se nakon propovijedi i pričesti podavaju seksualnim orgijama.Slično se predbacivalo i vješticama te je jamačno iz njihovih parnica prešlo u parnice protiv heretika.Ovakove opačine i patvorene laži moguće su samo u stoljeću, kada je " malleus maleficorum " kao proizvod bolesne mašte ugledao i zamračio svijet; važnost im nije smio dati ni inkvizitor ni povjesničar, a pogotovo ne onaj koji poznaje moralitet bosanskog življa i njihove današnje islamske vjeroispovijesti koji je čestitost, umjerenost i moralnost preuzeo u baštinu od svojih predaka.Neke su stavke u ti zapisnicima posve bezazlene i nikle su iz nepoznavanja prilika kao npr. da je bosanskim patarenima dozvoljen nedjeljni rad i blagdanski rad i da smiju na zajmove uzimati 10 % kamata ili da imaju naime i danas još u Bosni oblik " mobe " tj. da suseljani smiju od dobrog srca u nedjelju obavljati zemljane radove za svoje siromašne i nemoćne suseljane koji sami nisu kadri da ih obave ali taj posao obavljaju besplatno kao djelo milosrđa.Jednako će ovakve mobe u takove dane obaviti i žurne radove župniku na njivama i livadama crkvenim.Što se pako tiče gornjeg kamatnjaka taj je u srednjem vijeku u Bosni bio običajan, te su Turci ovu ustanovu preuzeli u svoje zakonodavstvo koje kao zakoniti rebah dozvoljava zajmove od 10 i 11. To nema veze s vjerom, već s običajima.