Bez dlake na jeziku, bez književne manire jezičnog iskrivljavanja stvarnosti, Dunja Radosavljević ostavlja bijesne i frustrirane, zastrašujuće inteligentne komentare o prirodi egzistencije muškaraca i žena u post-ideološkom razdoblju, u svakodnevnici na koju smo navikli, u neskladu između visokih koncepata humanističke literature i patrijarhalnih paradigmi neumoljivo prenošenih tradicijom.