Dubravka Oraić Tolić u svojoj recenziji naglašava da je riječ o knjizi koja nema prethodnika u hrvatskoj kulturi, a može stajati uz bok najboljim pregledima suvremene ruske književnosti u Rusiji i svijetu: " Po bistrenju pojmova u nizovima definicija, po utemeljenosti u biranoj literaturi i golemoj građi, po kulturološkim čitanjima postmodernih fenomena kako u cjelini pojedinih opusa tako i u dubinskoj analizi teksta, to je teorijski utemeljeno, metodološki dosljedno i analitički ovjereno znanstveno djelo - prvo takve vrsti o toj temi u nas. " Također ističe da se knjiga čita poput krimića jer je krase intrigantna gradacijska struktura, omjer i atraktivnost primjera, esejistički izleti izvan književnosti i napokon jednostavnost stila, jasnoća rečenice i efektne misaone poente.

Disciplinu koju taj napor iziskuje valja vidjeti kao način koncentracije oko forme, gdje se ne može zapaziti utjecaj postmodernih iskustava sa sonetom u hrvatskoj poeziji u kojima dolaze često do izražaja humor i persiflaža.

Arhitektura u Bruxellesu je raznolika i sastoji se od srednjovjekovnih građevina na Grand Placeu do postmodernih zgrada institucija Europske unije.

Zastupnici postmodernih teorija, bez obzira bila riječ o radikalno desnim ili radikalno lijevim, misle kako postmoderne pričice, mitovi i tračevi nikada neće postići punu uvjerljivost koja bi bila potrebna za okupljanje velikoga broja ljudi da krenu u revoluciju.

Od MacMillana i Cranka do suvremenih postmodernih koreografa gotovo da i nema renomiranog koreografa koji se nije okušao u postavljanju svoje verzije ovog naslova.

Nisam pretjerani ljubitelj postmodernih bajki i uvjerenja nastalih miješanjem istočnjačkih filozofija, kršćanstva, rubno znanstvenih teorija i znanstveno-fantastičnih izmišljotina, kako bi neki rekli New Age-a.

Iako u prilično hermetičnu, kod pojedinih radova teško čitljivu pa i nepristupačnu dojmu, izložba je ostvarila nelagodnu mrežu stupnjeva zločina i kazne, iz različitih, političkih, vjerskih, ženskih, postmodernih glasova.

Za razliku od Lynchove " Prave priče ", čija je običnost i staromodnost rezultat redateljevih postmodernih intencija, " Legenda o motoru " je jednostavno dobro napisana, odigrana i režirana staromodna pričica.

U tom smislu autoru je najvažnije iščitavanje grada putem znakova koje nam taj grad nudi, bilo da se radi o reklamama i sveprisutnim jumbo-plakatima, bilo da se radi o smislu trgova kao javnih mjesta koja uslijed privatizacije prostora sve više nestaju ili pak shopping-mallova kao novih postmodernih mjesta okupljališta.

Iz predgovora: (...) Stoga, slikaru i piscu Obsiegeru ne možemo odreći pravo na kritički, ironični, sarkastični ton kojim govori o nizu suvremenih nam tzv. postmodernih fenomena i, posebno, galerijsko-tržišnoj praksi.

Zar je zaista kod ateističko neoliberalnih postmodernih dogmatičara toliko izražen taj nesretni konfirmacijski sindrom, pruzročen iracionalnim strahom da bi nešto moglo biti i drukčije od onoga što oni misle, zapravo što žele, da drukčije mišljenje i stavove uopće ne žele čuti, a kamoli o njma promisliti?

Old school drum loopovi prekriveni su slojevima onoga što bi hip-hop trebao biti - hrpom postmodernih, iz konteksta izvađenih zvukova koji tvore traženu atmosferu bez obzira radi li se o gitari, čudesnom brujanju moog sintisajzera ili pak cijelom orkestru.

Polazeći od definicija ili poimanja umjetnosti kao " oblika povlaštenog mjesta u kojem je moguć pomak ka čudovišnom ", postmodernih promišljanja o čudovišnosti kao " vrsti ne-vrsti ", Zdenko Rus je domislio i u Umjetničkom paviljonu postavio izložbu koja - dakako pod imenom " Čudovišno " - predstavlja značajne hrvatske umjetnike u čijim je opusima očigledno " odbacivanje klasičnih vrijednosti kao što su ukus, užitak, prirodnost i vjerodostojnost u korist ružnoga, skandaloznoga i nemogućega ".

Problem književnog junaka koji ne funkcioniše na psihološkom planu jeste sledeće obeležje postmodernih beletrističkih tekstova i svodi se na činjenicu da je odsustvom psihologizacije lika ukinuta mogućnost klasične identifikacije.

Kinesko društvo postalo je kombinacija predmodernih, modernih i postmodernih društava. " U ogromnom kineskom društvu, kojim vladaju jake političke i ekonomske sile, pojedinac postaje nemoćan i beznačajan.

Anything goes, to je vizualni a i moralni moto sad već niza postmodernih generacija, od campa naovamo.

Učio ih je od modernih i postmodernih znalaca na koje referira u svojim djelima: Mishima, Franz Kafka, Danilo Kiš, Italo Calvino...

Uklopili smo se u doba novih postmodernih pseudoreligioznih križara i mudžahedina, za koje svi znamo da ništa ne rješavaju, pa i da su u izvjesnom smislu samo simulakrumi, slijepa crijeva povijesti, ali svejedno dobro uspijevaju.

Za one koji se bave čistom teorijom umjetnosti prošlih i ovih postmodernih vremena također bi se našlo posla.

Paulina Jazvić dosadašnjim spektrom izričaja: od slike do instalacije propituje vlastitu ulogu žene, majke, profesorice s tipično ženske pozicije, ispreplićući niz naracijskih, postmodernih pričajućih modela o sebi i relacijama prema svijetu, zbilji, stvarnosnom, trivijalnom, svakodnevnom u vječnoj, potrebi za srećom, zadovoljstvom i ljubavi.

Ovako postavljeno, izaziva vrtoglavicu, ali se ne radi o gomilanju postmodernih štoseva: Bajo stalno preispituje odnos života i književnosti.

U drugom izdanju toga romana 1988, koji je objavljen također pod istim pseudonimom, konačno se oglasio i pravi autor romana, jedan od najplodnijih i najoriginalnijih mađarskih suvremenih postmodernih pisaca, PĂŠter EsterhĂĄzy: ÂťTko je napisao roman Sedamnaest labudova?

I dok pojedine članice, pa i sama Europska Unija gubi suverenost i pada pod vlast špekulantskih postmodernih neoliberalnih pohlepnika i njihovih lobija, dok pojedine vođe njihovih nacija sebe doživljaju kao surogat - reinkarnacije Napoleona, Dizraelija ili Bizmarka, nad Europom se nadvija oblak nadiruće Kine, pa i oblačić Rusije.

Umjetnik se izbjegava odrediti bilo kojim medijem izražavanja, a u svojim radovima objedinjuje brojne sfere svoga interesa, od lingvistike i filozofije, do povijesti umjetnosti i teatra, često se referirajući na repertoar modernih i postmodernih umjetničkih iskustava prebacujući svoj interes s forme na sadržaj.

Njemački pedantno, gospon Hörisch omogućuje zainteresiranima da se snađu u mnoštvu suvremenih, modernih i postmodernih, teorijskih škola.

U svom kritičkom osvrtu na arhitekturu 20. stoljeća od začetaka internacionalnog stila u školi Bauhaus do ranih postmodernih ostvarenja Venturija i Gravesa Tom Wolfe pokazuje kako je društvena i intelektualna moda odredila arhitekturu tog razdoblja, te u kojoj su se mjeri arhitekti spremno odricali osobne vizije kako bi stvarali u skladu s diktatom vremena.

Peterburga) nisu izdavali nove ili mlađe ruske pisce jer je bilo znatno unosnije izdavati prijevode modernih ili postmodernih pisaca sa Zapada (Joyce, Kafka, Borges, Cortázar, Pavić, Eco itd.), koji su donosili brzu zaradu i velike prihode. (Vrlo kvalitetni prijevodi komercijalno manje perspektivnih pisaca, poput Bioya Casaresa ili Itala Calvina, bili su rijetki sve do gotovo deset godina kasnije.) U međuvremenu ruski prozni pisci uglavnom nisu stvarali djela iznimne estetske važnosti; nekolicina onih koji su ipak izdavani bili su oni koji su dobili status priznatih klasika već prije nekoliko desetljeća (Andrej Bitov, Vladimir Makanin, Fazil Iskander), ali pojavljivalo se vrlo malo novih ruskih imena.

Od umjetnosti s obilježjima i odbljescima impresionizma i secesije, različitih ekspresionističkih i kolorističkih inačica autentičnog lokalnog prizvuka, začetnika socijalno intoniranog slikarstva grupe Zemlja iz tridesetih godina 20. st., naivne umjetnosti ruralnog i urbanog predznaka, apstraktnog izraza organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šezdesetih godina... do predstavnika konceptualne umjetnosti sedamdesetih te postmodernih slikarskih tendencija osamdesetih, odnosno posve suvremenih inačica umjetnosti proširenih medija koje uključuju fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...

Sljedeće pitanje postavljeno je o odnosu postmoderne i Anala, ističući kako je ponajviše američka medievistika kritizirala Anale s postmodernih stajališta.

Podignut na keju Salford u istoimenom gradu sjeverozapadne Engleske, što je spojen sa susjednim Manchesterom u jedinstvenu aglomeraciju, novi centar umjetnosti i kulture, zahvaljujući dinamičnim sadržajima, osnovni je pokretač regeneracije nekoć važna industrijskog središta koje je do nedavno bilo svedeno na napušteni konglomerat postmodernih ruina