Bio je uvjeren u istinitost Pavlovih riječi: " Ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti " (2 Kor 1,12).

Samo vjernošću, ustrajnošću, bdijenjem i molitvom, u duhu Pavlovih preporuka starješinama u Miletu, moći ćemo očuvati čistim lice Crkve, koju Krist sebi steče krvlju svojom.

Listajući malo po raznim knjigama o sv. Pavlu i njegovim poslanicama, uočila sam da neki autori govore o 14 a neki o 13 Pavlovih poslanica.

Danas je svi slažu da njen autor nije sv. Pavao nego vjerojatno netko od njegovih učenika, koji je slušao i učio od sv. Pavla, jer se poslanica razlikuje vanjskim oblikom, stilom i jezikom od ostalih Pavlovih spisa, ali je idejno ipak srodna Pavlovim poslanicama.

Ovakvo nemoralno stanje proširilo se sve do pavlovih dana, što je očevidno i iz njegovih napada na ovo zlo preko poslanica koje je uputio Korinćanima.

Čak je uklonio dijelove Lukinog evanđelja i Pavlovih poslanica za koje je primijetio da su pod utjecajem judaizma.

Istaknuvši glavne momente iz života Savla. - Pavla kao i njegova tri misijska putovanja, mr. Rogić je ukazao preko dvaju poslanica Korinćanima i Filipljanima svu snagu, težinu i dubinu Pavlovih poruka.

Velik utjecaj na njegovo učenje izvršili su ulomci iz Pavlovih poslanica, osobito iz Poslanice Efežanima u kojoj se govori o Bogu koji silazi u donji kraj zemlje a potom uzlazi da ispuni sve (Ef 4,9 - 10).

Dok je sav nezemaljski zažaren, govorio i govorio, i govoreći već u duhu gledao ostvareno to živo i divotno hrvatstvo, meni u ušima odzvanjaše jasnije nego ikad prokletstvo Božje iz don Pavlovih zapisa: Pretpostaviste mi zemlju, neka vam je

U petak 3. travnja 2009. u crkvi Dobroga Pastira održano je cjelovito čitanje Pavlovih poslanica u prigodi Godine sv. Pavla.

Molimo za tri božanske krjeposti sjećajući se Pavlovih riječi o vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona zauvijek ostaje.

Tražeći podatke i objašnjenja Pavlovih poslanica naišla sam na vrlo zanimljiv članak, ustvari znanstveni uradak bečkog profesora isusovca Norberta Baumerta, koji govori o tumačenju nekih nejasnih ili spornih Pavlovih izjava.Taj profesor egzegeze Novog Zavjeta postavlja pitanje, da li je sv. Pavao zaista bio neprijateljski raspoložen prema ženama, tijelu i seksualnosti i odmah daje svoje mišljenje, da je sve to ustvari veliki nesporazum.

Bio je pratitelj i učenik svetoga Pavla što se iščitava iz Pavlovih poslanica te Djela apostolskih.

Sredinom 2. st. heretik Marcion je u Rimu sastavio svoj vlastiti kanon novozavjetnih spisa u kojem su našli mjesta samo Lukino evanđelje i deset Pavlovih poslanica.

Borba bremenitih Pavlovih riječi: osuda-opravdanje, zakon-milost, smrt-život, izražena je u dvije figure: s jedne strane prvi čovjek (" ako su grijehom jednoga "), s druge strane istinski čovjek (" koliko više se na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu ").

Jezgru Pavlovih poslanica čini njih sedam, čija autentičnost, to jest Pavlovo autors-tvo, nije nikad, ili gotovo nikad, dovođena u pitanje.

Nije sigurno da je Pavao osobno napisao Drugu poslanicu Solunjanima, te poslanice Kološanima i Efežanima, jer većina znanstvenika misli da ih je napisao netko od Pavlovih učenika, budući da odaju nešto drugačiju kristologiju i teologiju.

Podsjeća ih na ono u što ih je uputio te od njih zahtjeva vjernost pozivu i poslanju. - Tradicija nam Crkve prenosi da su bili vjerni Pavlovu rukopoloženju: Timotej kao biskup u Efezu, a Tit na Kreti. - Najbolje ćemo upoznati likove ovih Pavlovih nasljedovatelja ako pomno pročitamo Dj, te 1 i 2 Tim i Titu, poslanice koje je napisao Pavao.

Kod kršćana iz poganstva kultnog dualizma nije bilo ali je bilo nezamislivo da kršćani prakticiraju poganske obrede u poganskim sakralnim prostorima, tako da su nam izvješća iz Dj i Pavlovih poslanica jasna pokazatelj kako su i oni imali posebne prostore za okupljanje zajednice.

Katolički povjesničar, antropolog i arheolog Michael Hesemann 8 godina je slijedio i istraživao putovanja sv. Pavla na osnovu podataka iz Pavlovih poslanica i Djela apostolskih i stalno preispitivao, da li arheologija, povijest i znanost potvrđuju povijesne, političke, društvene i geografske podatke iz Novog Zavjeta.

Duhovno razmatranje uoči svake od 13 Pavlovih poslanica iznio je đakon Odilon Gbenoukpo Singbo, koji je tada vodio zajednicu mladih.

Za podsjećanje, nekoliko Pavlovih rečenica: Pavao je bio taj koji je rekao da žene na sastancima trebaju šutjeti jer im nije dopušteno govoriti, već se imaju pokoriti.

Jedan od tih Pavlovih potomaka je i crkveni učitelj Ivan Zlatousti koji je rekao:« Žene su uglavnom određene za to da zadovolje pohotu muškaraca. »88 Kao što je spomenuto, to je bio čest slučaj osobito u samostanima.

U zagrebačkoj župi sv. Pavla u naselju Retkovec svečano je u srijedu, 25. siječnja, proslavljena župna svetkovina Obraćenje sv. Pavla, za koju su se vjernici pripremali kroz trodnevnu duhovnu pripravu u kojoj su razmatrali o tri bogoslovne kreposti vjeri, nadi i ljubavi - u svjetlu Pavlovih poslanica.

Kako Reformacija ima tisucu i jedni pravac, vecina protestanata misli da je filozofija cisto zlo i sotonsko orudje u bilo kojem obliku/zato lijepo hrvatski prijevod NZ-a lijepo koristi rijec mudrovanje kod Pavlovih poslanica, jer to ovaj opiceni Zidov zaista mislio /.

Poslanicu Rimljanima smatram jednim od najumnijih Pavlovih tekstova, a zacijelo se to odnosi i na cijelu povijest.

Car nije imao baš nikakva utjecaja na sastavljanje Svetog pisma; a 4 evanđelja, 13 Pavlovih poslanica i Djela apostolska od samog su početka (još od prije Konstantinova rođenja) smatrani Svetim pismom, dok je konačni kanon Novog zavjeta odredio papa Damaz I. 382. god., dakle dugo poslije smrti Konstantinove.

Marciona se smatra prvim pionirom znanstvenoga pristupa Novomu zavjetu (priznavao je jedino Lukino Evanđelje i 10 Pavlovih poslanica).

Molimo za tri božanske krijeposti sjećajući se Pavlovih riječi o vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona zauvijek ostaje.

Veliku ulogu u Lukinu pripovijedanju imaju govori kojih ima ništa manje već 24. Od toga je osam Petrovih i devet Pavlovih koji su, uz onaj Jakovljev na apostolskome saboru u Jeruzalemu (15, 13 - 21), i najvažniji.