Udruga Sindikat biciklista održat će u Zagrebu 3. po redu biciklističku Kritičnu masu Zemlju biram, pedaliram.
Udruga Sindikat biciklista održat će u Zagrebu 3. po redu biciklističku Kritičnu masu Zemlju biram, pedaliram.
Kad pedaliram, generiram sjaj u očima
Scena iz talijanskih filmova pedaliram kroz suncem okupano žito, samo mi nedostaje još košarica sa sezonskim povrćem.
Barem 500 ljudi na biciklima okupilo se na Trgu Francuske Republike u akciji u kojoj porukom " Zemlju biram, pedaliram " prigodno na Dan planeta Zemlja žele naglasiti kako je vožnja biciklom zdrav i ekološki prihvatljiv oblik gradskog prijevoza.
Napokon krećemo dalje, čim se maknem na sunce osjećam da mi koža gori, pa pedaliram da me vjetar hladi, jedan dio sam malo zabrijal neke pa je tempo bil žešći... stalno se izmjenjujemo zbog zavjetrine.
Moj ima i električni motor, tako da mogu kombinirati - ako mi se ne žuri pedaliram, a ako sam u gužvi onda se samo udobno smjestim:)
Mislim bavim se amaterski biciklom i poprilicno mnogo pedaliram, uz to svaki dan obavezno trcim min. 5 - 6 km..... pa me zanima kakve predispozicije ili kako bih vec to nazvao moram imati za penjanje?
U mojoj glavi polako počne umirati misao o užitku vožnje kroz jarunsko zelenilo jer već čujem kako me, dok pedaliram, prati narodnjački melos uz možebitni sljedeći tekst:
Upravo u lipnju, krug biciklom oko jezera postaje obavezni dio mog radnog dana, pa umjesto da u nekom kafiću pojedem sendvič ili popijem kavu, ja žustro pedaliram.
I eto, ode sigurna medalja (Ma, Pedaliram, dakle jesam, ali kako ću sad razložiti susjedima da sam se toga dana dobrovoljno odmetnula s istarske rivijere kako bih sretna plivala u gorskome blatu?)
Treća po redu biciklistička Kritična masa Zemlju biram, pedaliram u organizaciji Sindikata biciklista održana je na Dan planeta Zemlje u nedjelju 22. travnja 2012. Na 5 kilometara dugačkoj ruti više od 1000 zaljubljenika u dva kotača su nakratko pokazali kako izgleda grad u kojem ne dominiraju automobili.
Na Dan planeta Zemlje održana je treća Kritična masa u organizaciji Sindikata biciklista, i ovaj put s kreativnim naslovom Zemlju biram, pedaliram.
Mr. Faca i njegov šarm su mi definitivno dobro dolazili kao dodatan poticaj da još brže pedaliram (šta ću kad sam slaba na njega).
Danas nema ' lipi moji ', moram se pogledati u oči i priznati. teško mi je. nadam se da mi nećete okrenuti leđa nakon ovog, ali moram to napisati, jer kažu da je priznanje prvi korak u borbi s ovisnošću. da, ' posta sam ružni junkie ko elvis presley ' kako kaže tbf u ' trilogiji jada '. virujte, postalo je jače od mene. uredno odradim svojih 8 sati na poslu, i napravim ono što se traži od mene, ali onda brzo doma po dozu. u 5:10 moram biti doma. inače je kriza. jučer sam se, kao malo, zaradio. kad sam skužio da je već 4:45, gasim pc u panici, sjedam na bike i luđački pedaliram. ulazim u stan u 5:08, dobro je. telefon mi zvoni u 5:15, nema veze. ko da ne postoji. do 6 sam zauzet. čak sam u utorak doša u napast da otkažem badminton, jer sam mora od doma u 5:30, ali kako sam se dogovorio s ddeddom, nekako sam izdrža apstinencijsku krizu. najgore je to da će mi brzo nestati ' robe '. jer svjestan sam da ne može trajati vječno. ali pustiti ću dok traje. a kad nestane, onda ću se sukobiti oči u oči s tim. zamislite, đođe jučer đurđica s posla oko 6:15 a ja sav u ekstazi i pričam joj o tome pola sata. ona ne može virovati da mi se to događa. ali pružila mi je potporu i rekla da će biti uz mene kad prestane. zlatna je moja đurđica. stvarno, nisam htio da se to dogodi. čak i ne preferiram previše takvu vrstu. nekako su mi prebrzi, prebrzo prođe, ne uspijem ni doživiti sve, a već ohoho novog je došlo. čak mi je i taj odnos malo neprirodan, nekako, mora se znati ko vodi glavnu rič. i upravo zbog tog ne prihvaćanja nisam skužio ovisnost. ali jučer na pitanje ' kakav je poljubac bio? ' koje je postavio luke, lorelai je odgovrila ' da je neko od nas bio žaba, bilo bi impresivnih posljedica ' sam se ' rastopio '. zašto se toga nisam sam sitio? nadam se da ste skužili da sam ovisan o gilmore-icama. sve me strah pogledati u program za sljedeći tjedan da vidim kad će biti zadnja epizoda. eto toliko. oprostite mi. mora sam
Željan neovisnog bicikliranja, nabavio sam kućni sobni bicikl, koji je praktičan i zbog mogućnosti da istovremeno pedaliram i čitam.
Koji je to rush kada pedaliram preko mosta, u glavi se vrti milijun slika, od presretnih do pretužnih, a ja sve brže pedaliram, kako se sve više ubrzava house u mojim ušima, i ponavljam usnama... " Nećeš me natjerat na suze, nećeš me natjerat na suze, nećeš, nećeš "
Smjestio sam se u sobu gdje imam TV i notebook dok pedaliram.
Pišem, čitam, crtam, pedaliram, osmišljavam svoju kuharicu, učim, idem u kino, kazalište, putujem..
Zaboravio sam uopće napomenuti da i danas planiram neku rutu odvoziti prije posla... Ah, sad je već ionako kasno, baš se vratio s puta i odmah tu vama izvještaj predajem: D Dakle, polazak je bio točno u 12 (podne, jelti) iz Španskog, smjer jankomir/podsused/prek mostića: cerek:/kros bestovje do strmeca/a zatim skrenuo desno k nasipu (ima u slikama), preko nasipa do vrbovca samoborskog/preko nadvožnjaka do JOSIPOVE ULICE: cerek: (nisam znao da me toliko vole, ko je išao onuda znat će, nisam uspio pošlikat), kroz hrastinu pa do samog srca samobora: cerek: Tamo sjeo na 5 min, natočil svježu vodicu pa se odlučio za povratak (drugim putem naravno)... Eh, dakle, krenuo iz samobora cestom na svetonedjeljsku pa do tuđmanove/kroz bestovje mi voljeno/do podsusedskog mosta: top: Prije mosta skrenuo desno na nasip do lučkog/od tamo krenuo prema našoj dragoj areni jel (preko remetinca, već sam negdje pričao ovu priču: cerek:)/zatim preko rotora i mosta do horvaćanske, otkud brzinom munje pedaliram do španskog jer već umirem od gladi a i vode ponestalo: D Eto, kratka ali slatka vožnjica, samo mi je žao da nisam nekoga sa sobom poveo da mi društvo pravi: cerek: Evo i par slikica, ništa kronološki poredano, za sada samo razbacano, nisam imao vremena sada... Idem se brzo istuširati i pičim na posao (biciklom naravno): cerek: Uživajte dok me nema, pozdrav svima..
Dok pedaliram jedino o čemu mogu razmišljati je ritam udisaja i statistika udaljenosti od mjesta do mjesta, trenutne brzine i neznam, broju okretaja po minuti.
Uglavnom, već dulje vrijeme (ne znam od kad) mi se čuje neko " zujanje " lanca kada malo jače nagazim na pedalu... u višim brzinama se čuje i kada normalno pedaliram
- Pedaliram sa stilistima i asistentima.
Meni je osobno i tužna činjenica što svako jutro dok se vozim biciklom na posao po Zelenom valu gledam u stojeće-gmižućoj koloni automobila zarobljene mlade i za sport/tjelesnu aktivnost sposobne ljude koji već kasne na posao, ter kunu jedni drugima sve po spisku, dok ja pedaliram pored njih, obavijenih plavim velom ispušnih plinova.
Uglavnom idem se ja voziti na biciklu (vidite razne nesreće koje samo čekaju da se dogode pri tako nevinom činu)... i šta... mp3 u uši dum dum tuc tuc... i već nakon hop nevinih 300 m skrecem i pedaliram i zabijem se pedalom u cestu, zadnji kraj se digne u zrak i skoro se razbijem ko 3 brazilski depilirane vagine.
Nekako su teške, a i ovaj put nemam Shimano štikle, nego pedaliram u tenisicama na Keo Look pedalama, koje su široke do samo pola stopala.
I tako, kako sam krenuo ove zime, napišem poneki status na fejsu o tome, o temperaturi, uvjetima na cesti, i ekipa počela komentirati od da li uopće išta radim osim što pedaliram, pa do zezancija na račun Milanovića.
Pazeći da ne izvrnem bolni kuk, sjedam na žuljajuće sjedalo i pedaliram dalje
To se dogodilo oko pola 6, a oko 10 do 6 mi je tata došao u sobu i probudio me, shvatio sam da opako kasnim te se oblačim brzinom munje i krenem, nakon jedno 3 min vožnje se sjetim da nisam ponio naočale i brzo natrag, zvonim mojima, tata izletava u boksericama van ispred zgrade i čuva mi bajk dok ja prekopavam sobu, vadim sve živo iz svih ormara u sobi a naočala nigdje, nevjerujuci kako ih nema mama mi daje neke svoje muhare i nemajući drugog izbora uzimam ih i trk na bajk.. pedaliram najbrže sto mogu..
Vjetar (u prsa naravno) je puhao k ' o lud, padala je i tuča, a ja jedini fino pedaliram
Izleti mi onaj mali kotačić skupa s lancem van svako malo kad pedaliram po uzbrdici
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com