Takav konstruktivni sustav zajedno s izoliranom bazom temelja stvorili su preduvjete za gradnju mnogo većih i tanjih konstruktivnih elemenata, koji su svoj vrhunac doživjeli u apadani Perzepolisa gdje su stupovi bili visoki čak 20 metara što ih čini najvišim te u odnosu na visinu najtanjim stupovima starovjekovnog graditeljstva, dok su osni rasponi stupova od 8.65 m također veći od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba.

Usporedbe radi, Artemidin hram u Efezu kojeg su Grci uvrstili na Sedam svjetskih čuda imao je mnogo manje raspone od 5.9 m, dok su stupovi bili 1.5 m kraći od onih iz apadane Perzepolisa [ 134 ].

Cesta se protezala od lidijskog grada Sarda na zapadu do perzijskih gradova Suze, Pasargada i Perzepolisa na istoku.

Najvjerodostojniji izvori o perzijskoj nošnji su reljefi iz Perzepolisa [ 122 ].

Iako su Ahemenidi ostali odani drevnim načinima nomadskog života i svi se kraljevi nakon Kira I. povremeno premještali među glavnim gradovima Ekbatanom, Babilonom, Suzom i Perzepolisom, oni su također osnivači spomenika i gradova poput Pasargada i Perzepolisa.

Daljnje istraživanje i rekonstrukcija Perzepolisa se nastavlja.

Također velik broj vrijednih predmeta otkriven je u iskapanjima Perzepolisa.

Utjecaj arhitekture Perzepolisa može se uočiti na Partenonu i na bizantijskim zgradama, a kasnije, i u sasanidskoj umjetnosti.

Posljednja stoji u samom centru Perzepolisa, u njoj se vijećalo i donosilo važne političke odluke.

U muzeju se mogu vidjeti artefakti pronađeni prilikom iskopavanja Perzepolisa i obližnjih lokaliteta - ratničke strelice, okovi, figurice od cedrovog drveta, fragmenti trube i drugi predmeti, ali zbirka nije toliko bogata, a ni tako zanimljivo izložena kao ona u muzeju Iran Bastan u Teheranu.

Naime, neki povjesničari tvrde da su graditelji Perzepolisa bili potplaćeni.

Darije Veliki ostao je upamćen i po gradnji monumentalnih palača u Suzi, te veličanstvenog novog glavnog grada Perzepolisa koji je služio kao metropola njegovim nasljednicima.

Žene sa kraljevskog dvora, što uključuje kraljice i princeze, imale su veliku autonomiju i imale su pravo putovati, što spominju zapisi iz Perzepolisa.

Reljefi u gradovima poput Perzepolisa pokazuju kako su Perzijanci zlatnom nakitu pridavali veliku važnost [ 132 ].

Sl. 3. Pogled na ruševine Perzepolisa s grobnice Artarakserksa III (jugoistok).

Pokrajina Fars prvobitna je domovina starih Perzijanaca i u njoj se nalazi većina antičkih glavnih gradova Perzije poput Anšana, Pasargada i Perzepolisa.

Povjesničari nagađaju da uništenje Perzepolisa nije bilo slučajno, već se radilo o osveti za Kserksovo razaranje Atene sto i pedeset godina ranije.

Njima valja pridodati britanske vojnike s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji su civiliziranost pokazivali urezujući svoja imena u ruševine Perzepolisa.

U neposrednoj blizini grada nalaze se brojna arheološka nalazišta poput Perzepolisa, Anšana, Pasargada i Istahra.

Artakserkso I. umire u Suzi, a sahranjen je u grobnički kompleks Nakš-e Rustamu kraj Perzepolisa, gdje su sahranjeni i njegovi prethodnici.

Sjaj ove staroiranske kulture ogleda se u arhitekturi, umjetnosti, znanstvenim dostignućima, vještini diplomacije Perzepolisa, Suze, Pasargada, Ecbatane i drugih gradova na raskršćima kraljevskih putova koji su povezivali Istok i Zapad.

Ahemenidski ostaci Suze, koji su stariji od Perzepolisa, najčešće se nalaze na brdu Apadana i Kraljevskom gradu.

Odmah mi je prišao I obratio mi se na francuskom, zamjenivši me za zagrebačku vlasnicu Perzepolisa, koja je vodila prethodnu grupu.Naša je komunikacija otada tekla na tom jeziku, iako je on svoje usluge voditelja obavljao na engleskom.Ohrabrena prilikom da sa vodičem imam zajednički, a ne samo grupni jezik, odmah sam ga upitala o Tuarezima - plavim ljudima, na što se on potiho osmehnuo o rekao da je to samo jedna od legendi koje kruže o njima.

Osim već duže poznate klasične arheologije koja manjeviše upućuje na naše predslavenske sličnosti npr. po kariranim grbovima, tropletima i već ranije poznatim nadpisima predslavenskih etnonima (kao glasoviti Horoathos na antičkim pločama iz azovskog Tanaisa, pa Harauvati ili Harahvati na ahemenidskim carskim klinopisima iz Bagistana i Perzepolisa u 6. st. pr. Kr., te prapovijesnog naroda Hurrwuhé iz klinopisa mitanskog kralja Mattiwaza u 14. st. pr.

Ostaci Perzepolisa uključuju Vrata svih naroda, Nedovršena vrata, Dvoranu od stotinu stupova, palaču Apadana, palaču Tačara (palača Darija I.), palaču Hadiš (palača Kserksa I.), palaču Artakserksa III., palaču Haramsara (Harem), Riznicu, Garnizon, zidine, Centralnu palaču, Glavno stubište, Grobnicu Artakserksa III., inkripcije i reljefe Ahemenidskih kraljeva, građevinu sa četiri stupa isopd platforme i ostatke Ahemenidskog grada Parse.

Blago Perzepolisa navodno je odneseno na 20.000 mula i 5000 deva.

Naime, ono što je većinom vidljivo danas je djelo Darijevog sina Kserksoa; sjeverni dio terase, koji se satoji većinom od dvorane za publiku Apadane, dvorane sa tronom, i Kserksovova vrata koji su zastupali službeni dio Perzepolisa.

Ruševine Perzepolisa (Takht-e Jamshid) (spalio ga je 330. g. prije Krista, navodno pijan, poduzetni 26 - godišnji mladić Aleksandar, kojega u Iranu rijetko zovu Velikim) i dalje zrače monumentalnošću i dostojanstvom: grad je podigao Darije I. godine 518. prije Krista.

Već samo uspinjanje stubama do ulaznih dveri Perzepolisa svjedoči o slavnim danima carske rezidencije: njima su kročili drevni carevi, Darije i Kserkso i Artakserkso (I., II, III.) i brojni njihovi uzvanici iz cijeloga carstva, čije portrete i darove možete vidjeti na zidovima.

Priča Perzepolisa započinje slučajnim susretom strastvenih putnika u Iranu.