Jedan kut usana znalački se izvija prema gore, tako da drugi nedragovoljno pada prezrivo prema dolje. (Peter Sloterdijk, Kritika ciničkog uma, poglavlje ' ' Prilog psihosomatici duha vremena ' ', podnaslov ' ' Usta, zlobno nasmiješena, iskrivljena ' '.)

Fabre i filozofi Dietmar Kamper te Peter Sloterdijk u polju guraju ispred sebe svaki svoju kuglu i raspravljaju o svojim ulogama, o ljudskoj sudbini, o sudbini umjetnika.

Prevodi s njemačkog i engleskog (između ostalog, Norbert Elias, Slavoj Žižek, Peter Sloterdijk, itd.).

Među devetnaest potpisnika izjave su, osim nobelovca Grassa te Walsera, Volker Braun, Ingo Schulze, filozof Peter Sloterdijk, predsjednik PEN-a Johano Strasser, predsjednik Njemačkog saveza pisaca Fred Breinersdorfer.

Građaninu je, veli Peter Sloterdijk, veoma stalo do toga da svoje ' ' vrijednosti drži visoko ' ', a da zbog toga ne zaboravi kako se stvari odvijaju ' ' dolje u zbiljnosti ' '.

Nešto slično kazuje i Peter Sloterdijk u svom predavanju " Poetika rađanja " koja se dotiče postmodernističkih prosedea.

Jedini način da se ta ista epidemija propagira u velikom broju građanskih domaćinstva je prodiranje u intimnost svakog domaćinstva putem kablova i mreža koje integriraju pučanstvo u tu svjetsku videosferu koju filozof Peter Sloterdijk naziva tematokracijom.

Tako je u poznatoj emisiji ZDF-a Filozofski kvartet (koja je odmijenila Literarni kvartet, što kod nas nije na vidiku) Peter Sloterdijk filozofirao o nogometu kao ni više ni manje nego formi tu-bivstvovanja.

Pri tome se susreće s paradoksom o kojem filozof Peter Sloterdijk govori u djelu Doći na svijet, dospjeti u jezik: ključnog događaja našeg života, rođenja, nitko se ne sjeća.

Peter Sloterdijk u ovom djelu slika filozofske temperamente od antike do dvadesetoga stoljeća (riječ je o Platonu, Aristotelu, Augustinu, Brunu, Descartesu, Pascalu, Leibnizu, Kantu, Fichteu, Hegelu, Schellingu, Schopenhaueru, Kierkegaardu, Marxu, Nietzscheu, Husserlu, Wittgensteinu, Sartreu i Foucaultu), otvarajući time novi pristup majstorima mišljenja na Zapadu.

Kreirajući skup imenica, oslonio se na izbor koji je u predgovoru Kritike ciničkoga uma naveo Peter Sloterdijk: bog, univerzum, teorija, praksa, subjekt, objekt, tijelo, duh, smisao, ništa; velike teme filozofije koje su postale tek imenice, riječi, čije je vrijeme prošlo.

autori: Thomas Kvam, Frode Oldereid (NO) kustosi: Olga Majcen, Suncica Ostoic Buducnost ce pripasti probudjenim strojevima. Peter Sloterdijk Podsjecajuci na jednog od filmskih robota u filmu A. I. gdje je temeljni oblik zabave unistavanje zastarjelih modela robota, rad norveskih umjetnika Thomasa Kvama i Frode Oldereida Machine Project predocuje moguce oblike kiborga.

Postoji tijesan savez izme? u mu? itelja životinja i kapitalizma tvrdi Peter Sloterdijk, a Gianni Vattimo kaže: Životinje su naš? etvrti svijet koji se ne može više držati u zaboravu i smatrati podru? jem kolonizacije i bezuvjetnog izrabljivanja.

Ne iznenađuje stoga da omiljeni filozof budućih filozofa u dosta slučajeva danas nosi ime Peter Sloterdijk, ako već ne Slavoj Žižek.

Da je tome tako zna i suvremeni njemački filozof Peter Sloterdijk, rektor Visoke škole za oblikovanje u Karlsruheu, kojeg redovito možemo pratiti na njemačkoj javnoj televiziji gdje, s kolegom Rüdigerom Safranskim, vodi popularnu emisiju Filozofski kvartet.

Kapitalistička robna privreda u svojoj teoriji neprestance potvrđuje svoju neozloglašenost... podvlači Peter Sloterdijk.

Dok Barthes, igrajući se implikacijama takva diskursa, govori volim tvrdo kuhana jaja, a ne volim bermude, Peter Sloterdijk, doduše implicitno i stoga manje duhovito, kaže volim Foucaulta, a ne volim Descartesa.

Kritika je nemoguća, kako piše Peter Sloterdijk u svom djelu Kritika ciničkog uma, jer je napetost između onoga što hoće kritizirati i onoga što bi valjalo kritizirati toliko nagomilana da naše mišljenje postaje stoput više mrzovoljno nego precizno. () Otuda samoostavka kritike. Jedini izlaz iz te situacije je čini se preuzimanje višestrukih izvanjskih međunarodnih mjerila (europskih ili svjetskih) i njima se mjeriti i tako utvrditi gdje smo i kako smo.

Još prije tridesetak godina u svojoj knjizi Kritika ciničnog uma njemački filozof Peter Sloterdijk je na vrlo koncizan i sugestivan način opisao stanje stvari u modernoj filozofiji i njezinu jedinu smislenu perspektivu Zar nema filozofije pri kojoj nam stara koščata ruka u navojima ne odvrće mozak iz glave?

Peter Sloterdijk (1947.), cijenjeni njemački filozof, rektor je Visoke škole za oblikovanje u Karlsruheu, gdje je bio profesor filozofije i teorije medija.

I ne živi li, nasuprot tome, moderna od diskretne opcije za nemudrost, nesavršenstvo, prolaznost, daljnje istraživanje, odlaganje, za ' ' beskrajno putovanje ' '? (Peter Sloterdijk, Kopernikanska mobilizacija i ptolomejsko razoružanje)

Peter Sloterdijk ima sve potrebne akademske titule, trenutno je čak i rektor jedne ugledne institucije: ipak, njegova karijera nije karakteristična za profesionalnoga filozofa.

I Peter Sloterdijk jasno razgraničava: veseli masturbant nije bio cinik u današnjem smislu riječi, nego kinik.

Jučer sam imao sreću, gost u emisiji je bio Peter Sloterdijk, jedan od najvećih mislioca današnjice, moj omiljeni filozof (« Kritika ciničkog uma »).

Nije slučajno u svojoj knjizi Falls Europa erwacht (Ako se Europa probudi) Peter Sloterdijk uputio na bit stvari još u osvit procesa političke integracije Europe nakon raspada komunizma 1989. godine.

Svjetska elita uz hrvatskog pisca Sudska presuda je jedinstvena sudbina za sveučilišnoga profesora koji je prije predavao u Sorbonni i čiji je jedini zločin to što je otvoreno izrazio svoje mišljenje, stoji u članku u Le Mondeu, koji su, osim poznatoga francuskog filozofa Bernard-Henryja Levyja, potpisali Umberto Eco, Michael Foessel, Claudio Magris, Salman Rushdie i Peter Sloterdijk.

Iza nas je psihologijsko stoljeće, tvrdi Peter Sloterdijk koji sa Safranskim vodi zajedničku emisiju na njemačkoj televiziji.

Peter Sloterdijk nalazi da je Diogen bio prvi egzistencijalist.

Peter Sloterdijk je i u Hrvatskoj svojevrsna zvijezda, što će reći da ima status pisca filozofskih knjiga kojega se po blogovima (kao i Žižeka, npr.) pljucka kao popularizatora ili čak banalizatora ove trijatlonike mišljenja.

Kad filozof Peter Sloterdijk govori o sferama kao iskonskim oblicima ljudskog postojanja i realiziranja, on nas upućuje na činjenicu da je globalizacija način mišljenja i percepcije, materijalni i simbolični mjehur kojeg je današnji čovjek interiorizirao.Današnja sveprisutna videosfera medija, slika, vizualnih poruka, reklama i filmova čini najsnažniji kulturološki mjehur globalizacije.