Još ostaje definirati riječ trpi (u kontekstu rečenog), pa ćemo umjesto mućaka imati piliće A tu sad nastaje problem, u razumijevanju pojmova Ova kratku i istinit @abakusovu i @Mistiju dopunjenu analizu @Jelena je dopunila onom poznatom izrekom iz Petoknjižja - Očevi jedu kiselo grožđe, a djeci trnu zubi.

Valja istaknuti da je njegov prijevod Mojsijeva Petoknjižja ušao u domovinsko izdanje Zagrebačke Biblije 1968. godine, s time da je jezično dotjeran.

A i u ovome što si citirao iz Petoknjižja sve nelogičnost do nelogičnosti

Petoknjižja) obavezno Psalma, zatim Knjige o Jobu.. a od NZ knjiga, čitanje sinptičkih Evanđelja, posebice Mateja i Marka (a za " Luku " nisam posve siguran jer je autor isti kao i autor Djela, znači ne evanđelist lika, nego najvjerovatnije sam Pavao).

Iste te pretpostavke koje potkrepljuju kritiku izvora Petoknjižja uz dodatno nijekanje proročanstava dovele su do hipotetičke konstrukcije izvora drugih mjesta u Svetom pismu.

Židovski Templ sagrađen je 1870. g. u stilu neorenesanse i neogotike, s pet rozeta na pročelju kao simbolom Petoknjižja.

MAGEN DAVID - ili Davidova zvijezda - simbol božanske zaštite MENORA - jedan od najstarijih simbola židovske vjere, svjećnjak sa 7 svijeća koje simboliziraju gorući grm koji je Mozes vidio sa Sinaja SVITAK PETOKNJIŽJA - simbol iskonskog zakona, predstavlja prvih pet knjiga Starog zavjeta DESET ZAPOVIJEDI - napisanih u skraćenom obliku na dvije ploče MEZUZA - simbol koji se stavlja na ulazna vrata, svitak s citatom iz Biblije LAV - simbol snage vjere, osobina Davida, Samsona i Daniela

Ponovljeni zakon posljednja je knjiga Petoknjižja i po svojoj književnoj strukturi ona se sva događa u jednome danu, i to danu Mojsijeve smrti, četrdeset godina nakon izlaska iz Egipta.

Identični tekst donosi zadnja knjiga biblijskog petoknjižja Ponovljeni zakon, u 5. poglavlju, od 6 - 21 retka.

Kritiku izvora Petoknjižja potkrijepilo je nekoliko naročitih pretpostavki: sumnjičavost prema povijesnosti zapisanih naracija, evolucionistički model razvitka Izraela od primitivnih do naprednih oblika, odbacivanje natprirodne aktivnosti u tom evolucijskom razvitku i pretpostavka da su izvori bili ljudski proizvod životne sredine (Sitz im Leben) društvene zajednice koja ih je proizvela.

U Institutovu muzeju čuvaju se i staroarmenski prijevodi nestalih grčkih tekstova kao što su Zenonov traktat O naravi, Kronika Jevsenija Kesarijskoga, Tumačenje Petoknjižja Filona Aleksandrijskoga, Aristotelove Kategorije, Vještina gramatike Dionizija Frakijskoga.

Kabala je drevni židovski ezoterijski svjetonazor koji se oslanja na dublje tumačenje Tore (prvog petoknjižja Starog Zavjeta).

Ovaj odlomak je početak i središnji dio odsjeka o gubi u Levitskom zakoniku koji kao jedna od knjiga Petoknjižja donosi odredbe o bogoslužju, svećenicima i blagdanima.

Povode je prvi tom njegovog petoknjižja o poduzeću i poduzetništvu, na engleskom, koji će biti predstavljen na Interliberu.

Dr. Hohnjec u svom je izlaganju solidarnost prepoznavao kako " panoramski " tako i " spuštanjem " u knjige Staroga i Novog zavjeta, od Petoknjižja, Tobije, Nehemije, Rute... pa sve do Novoga zavjeta i u njemu dominantnog Isusova nauka.

Isus i apostoli pozivaju se na autoritete Petoknjižja, Psalama i Proroka, ali nikada na autoritete Siraha, Judite, Makabejaca i drugih.

Primjenjujući načela nizozemskog filozofa Spinoze, Simon je odbacio Mojsijevo autorstvo Petoknjižja u prilog dugog procesa redakcija i kompiliranja.

Svi su se okupili na šabat subotnju molitvu, čiji je glavni dio bio čitanje i tumačenje prvenstveno Tore Petoknjižja, a onda i drugih dijelova židovske Biblije Prvoga Zavjeta.

Prema njoj Mojsije nije pisac Petoknjižja kako to Pismo tvrdi (Iv 1,45), nego je nastalo kao kompozicija četiriju kasnijih dokumenata ili izvora: (1) jahvističkog (J) koji se služim imenom Jahve, napisan u južnom judejskom kraljevstvu oko 880. pr.

Knjiga Postanka sa svojih 50 poglavlja čini prvu knjigu Petoknjižja te ujedno i najveću.

Treči značajan izvor Petoknjižja je deuteronomistička predaja (D), nastala za kralja Jošije, kratko nakon početka babilonskog sužanjstva (598. godine).

Nekako u isto vrijeme, za i neposredno poslije babilonskog sužanjstva, nastaje i četvrta, svečenička predaja (P Priesterkodex), koja je ujedno i konačna redakcija Petoknjižja.

Ponovljeni zakon ima strukturu koja se znatno razlikuje od ostalih knjiga Petoknjižja, a riječ je o zbirci civilnih i religijskih zakona (Pnz 12,1 - 26,15), koja je umetnuta unutar velikog Mojsijevog govora (Pnz 5 - 11 i 26,16 - 28).

Drži da je tekst usredotočen na prirodu, a ne na čovjeka, što je u stanovitu srazu s uobičajenim pristupom večine tradicionalnih teologa poput Karla Bartha ili Gerharda von Rada oni tekst stvaranja tumače kao prolog Petoknjižja, a stvaranje čovjeka kao vršak povijesno spasenjskoga kretanja unutar biblijskog korpusa.

Slično i Isus spominje ono što je pisano u " zakonu " kada citira različite dijelove Petoknjižja. (Vidi Ivan 12,34; 10,34 koji citira Psalam 82,6 i Izaiju 41,23.)

Isus, sukladno židovskim običa jima, ponovno odgovara riječima Starog zavjeta, ali onima koje su bile mnogo značajnije od jednoga psalma - riječima Petoknjižja: »Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega« (Lk 4, 12: Pnz 6, 16).

Spinozu je njegova orthodoxna židovska zajednica najprije pokušala potplatiti, a onda su ga prokleli svim kletvama Petoknjižja i izop aelig; ili. toliko o Spinozi i Talmudistima i I. L-ovom (ne) poznavanju povijesti i same biti onoga što kritizira.

U samome početku Petoknjižja sedam se puta ponavlja rečenica wayaar elohim ki tov " i vidje Bog da je " tov ".

Tako je dr. Runje prikazao kako se ideja ljepote skriva ili otkriva u događajima koji tvore glavnu strukturalnu nit Petoknjižja koje započinje stvaranjem svijeta, pa preko izlaska iz Egipta i puta kroz pustinju završava Mojsijevom smrću.

Iz perspektive posljednje knjige Petoknjižja, to jest ' danas ', a to je ključna riječ knjige Ponovljenog zakona, ljepota se može vidjeti samo izdaleka.