Autor David Hulse je proučavajući opise svakog originalnog sloga, te koristeći skrivene natuknice Websterovog rječnika i Originalnog Grčkog Apokrifa, otkrio da ove originalne frekvencije mogu biti korištene za:

Tekstovi znaju doduše pretpostavljati i opširne naracije, ali ti, kao i većina starozavjetnih i novozavjetnih apokrifa je oštećena često nedostaju počeci i završeci pa su danas uglavnom fragmentarni i manjkavi, znaju biti vrlo kratki spisi, makar ima među njima i opširnih.

Međutim, kako tumači dr. Bodrožić, po sebi ova riječ ne znači da se radi o heretičnoj književnosti, jer su mnogi od apokrifa sadržavali valjane doktrinarne elemente koji nisu bili zapisani u kanonskim knjigama, ali zbog mnoštva legendarnih natruha, kao i nerazumljivih opisa čuda, nisu bile prihvaćene u kanon.

Od sienskih glagoljskih tekstova sama je obradila i objavila tekstove o sv. Nikoli (Još jedna glagoljska verzija legende o svetom Nikoli, 1987.), o sv. Jurju (Još jedan glagoljski fragment legende o mučenju sv. Georgija, 1989.), apokrifni tekst o Abrahamu (Još jedan glagoljski tekst apokrifa o Abrahamovoj smrti, 1990.), te glagoljski Lucidar, djelo nastalo prema latinskomu Elucidariju, vrlo popularnomu kompendiju srednjovjekovnoga enciklopedijskoga znanja autora Honoriusa Augustodunensisa s početka 12. stoljeća (Prijevod Lucidara Honorija Augustodunensisa u glagoljskom prijepisu, 2001.).

Tragovi krivovjerja tražili su se i u raznim apokrifnim spisima, životopisima i čudesima svetaca; ali ti apokrifi nemaju kanonskog značenja i ne mogu biti mjerdavni za dogmatička pitanja.Osim toga bili su oni u srednjem vijeku rasprostranjeni podjednako po čitavom kršćanskom svijetu bez obzira na crkve i vjeroispovijesti, a ako u Hvalovu evanđelju ima nekoliko apokrifa znači to samo toliko da se je i u Bosni rado čitala literatura koja je onda u Europi osim narodnih pjesama i balada bila predstavnica lijepe knjige.To su u ono doba bili " epi u prozi " kako ih je Murko nazvao i nadomještali su današnju beletristiku.Oni su prevedeni iz grčkog ili latinskog originala a mnogi od njih bili su izvanredno rašireni kao npr. " Vizija Isaije ".

U Hvalovo evanđelje uvršetan su tri takova apokrifa; " Razprava tirskog biskupa Dorote ", " Epifanija ciparskog biskupa o apostolima " i " Putovanje i muka sv. Pavla ".

Tom promišljanju često je, osobito pri prevođenju starijih književnih tekstova, korijen u odluci o tome valja li ići u potragu za autorima i djelima u književnosti odredišta koji autoru i djelu književnosti ishodišta odgovaraju shodno književnopovijesnim razdiobama, te time eventualno poduzeti posao koji je, pod krinkom re-konstrukcije, zapravo prva konstrukcija dotada nepostojećeg jezika što će naknadno tekstu odredišta priskrbiti povijesnu patinu izvornika (te stoga zapravo biti neka vrsta apokrifa), ili naprotiv, aktualizirati tekst, povlačeći ga u sinkroniju s tekstovima koji mu nisu nužno povijesno bliski - riječju, prevesti ga (što je opet druga vrsta apokrifa).

Prisjetimo se slavnog apokrifa o jabuci koja mu je navodno pala na glavu: Newton je izračunao privlačnu silu između masa koja je proporcionalna masi obaju objekata koje se privlače (gravitacijsko polje svake čestice širi se u beskonačnost, ali njegova jakost slabi s kvadratom udaljenosti), dodao tome konstantu pada svih tijela čime se bavio već Galileo Galilei (razlika brzine pada između slona i pera uzrokovana je otporom zraka) i time dao prediktibilnu formulu kojom sa sigurnošću možemo reći kada će pasti tijelo bačeno s određene visine.

Hrvatski srednjovjekovni apokrifi poput glagoljicom pisanog apokrifa iz 13 stoljeća " djela Pavla i Tekle " nadopunjavali su Sveto pismo i utjecali na hrvatsko zajedništvo.

Još su dvije vrste starozavjetnih apokrifa: a) Psalmi, pjesme ode: Salomonovi psalmi, Tužaljke i ispovijedi, Salomonove ode himni i pjesme. b) završni apokrifi govore o mudrosti i filozofiji u djelima: Ahikarove riječi, Treća knjiga o Makabejcima, Četvrta knjiga o Makabejcima, Pseudo-Fokilid i dr.

Novele Plavičaste pare poput tekstova apokrifa rekapituliraju u obrnutom redoslijedu nostalgičnost anegdota Šetnje.

Apokrifa je bilo na desetke i većina njih nosili su pečat gnosticizma koji je u kršćanski nauk unosio stajališta grčke mističke filozofije.

Njom su bile ispisane svete knjige lekcionara, misala i brevijara, književno-umjetnički tekstovi pjesama, legendi, romana, apokrifa i mirakula rekao je mons. Puljić, spomenuvši i najstarije pravne spomenike, VinodolskI i KrčkI zakon.

Nakon maloga uvoda u praktični dio, svježi i s novim iskustvom, ovaj put listajući knjigu ispočetka, ulazimo u sferu upoznavanja s glagoljicom u spomenicima kulture, počevši od njezinih prvotnih oblika urezanih u kamen dragoga kamena hrvatske glagoljice Bašćanske ploče kao i drugih kamenih spomenika, zatim rukopisnih raskošno iluminiranih misala s ornamentima i inicijalima, brevijara, psaltira, evanđelja, apokrifa, legendi i vizija, poučne proze i poezije, pravnih spomenika pa sve do inkunabula, prvih tiskanih knjiga i njihovog razvitka u tiskarama.

Stoga korpus obuhvaća sve hrvatskoglagoljske fragmente do kraja 13. stoljeća (apostola, misala, brevijara, homilija, apokrifa i legendi), najpotpunije (i najstarije) rukopise glagoljskih misala, brevijara, rituala, psaltira i pojedine dijelove glagoljskih zbornika (priloge na crkvenoslavenskom jeziku).

Glagoljica je pismo apokrifa i mirakula i njome su napisani naši najstariji pravni spomenici: Vinodolski i Krčki zakon.

Inače, iz apokrifa učimo o roditeljima Djevice Marije i njezinom uznesenju na nebo.

Do konačnog prihvaćanja apokrifa Staroga zavjeta došlo je u okviru Katoličke crkve, kao što smo već rekli, na koncilu u Tridentu (1546.), a u Pravoslavnoj crkvi tek na sinodima u Carigradu, Jaffi i Jeruzalemu održanim tijekom 17. stoljeća.

Katolička i interkonfesionalna izdanja intertestamentarne literature ili apokrifa na njemačkom, engleskom, talijanskom i francuskom jeziku razlikuju se po većem ili manjem broju knjiga, nadalje se navode više ili manje nijanse u naslovima knjiga, u izboru dužine tekstova i drugo.

Da bi se konačno malo dublje ušlo u svijet intertestamentarne literature, tj. apokrifa, potrebno je poznavanje, ako već nije moguće ono staro bliskoistočno područje, onda modernih stranih jezika na kojima su dostupna izdanja i prijevodi apokrifa.

Zanimljivo da je upravo kršćanstvo, tj. patrologija ili monaštvo, čuvalo i proučavalo bogatstvo intertestamentarne literature apokrifa.

Od simbola i metafore do alegorija, od alegorija do apokrifa, od apokrifa do čiste ikonografske naracije odvija se pulsirajuće duhovno tkivo u ovim nesretnim prostorima izloženim svim ideološkim, religioznim i civilizacijskim vjetrovima.

4) za sada posljednju dogmu katoličke crkve proglasio je papa Pio XII 01.11.1950. ex. katedra, tj. u svojstvu papinske nepogrješivosti (blagdan te praznovjerice je 15.08. u narodu poznat kao Velika Gospa) definirajući da je Bogorodica po završetku zemaljskoga života bila uznesena u nebesku slavu dušom i tijelom (dokaz je opet prazan grob iz nekog apokrifa).

Da bi se malo dublje ušlo u svijet intertestamentarne literature, tj. apokrifa, potrebno je poznavanje, ako već nije moguće ono staro bliskoistočno područje, onda modernih stranih jezika na kojima su dostupna izdanja i prijevodi apokrifa.

Istina, kvalitetna izdanja tih apokrifa, koja su popraćena kompetentnim komentarima, imamo nažalost samo na velikim stranim jezicima.

Od aktivnosti koje se protive njenom učenju katoličke vjere i morala su npr. kontracepcija, abortus, istospolni brakovi, osnivanje i prakticiranje ostalih vjerskih denominacija i njihov status u društvu.Zadužena je i za reviziju i dopunu biblije, pa tako odlučuje što ulazi ili izlazi te time kreira ono što u njoj piše tako da su i učenja apokrifa suprotna njenom nauku

O Pilatu govore i više drugih apokrifa: Pismo Pilata caru Klaudiju (sačuvano u Acta Petri et Pauli), na čiji sadržaj pri kraju II stoleća ukazuje Tertulijan (Apologeticum, 5), zatim Pilatov izveštaj Tiberiju (Anaphora Pilati), Predanje Pilatovo (Paradosis Pilati),...

Kada pak otvorimo Vulgatu, tj. latinski prijevod Biblije, primijetit ćemo da odgovarajući citat kod Habakuka glasi drukčije, naime - U sredini godine izjavit ćeš Prema tome, pogledamo li Septuagintu, to znači grčki prijevod, pokazuje se da autor apokrifa upravo iz ovoga citira proročanstvo.

Tumači opskurnih i kovitlavih Nostradamusovih viđenja (koja verovatno predstavljaju samo prepis i redakciju nekih ranijih videlačkih apokrifa) govore o nekakva tri udarna Antihrista

Osim jednog incidenta (suhoparno spomenutog i gotovo preskočenog u Bibliji, pogotovo nakon izbacivanja Apokrifa) ne spominje se niti jedan veći sukob između njih dvojice