Napisao je knjigu Nova sveopća filozofija (Nova de universis philosophia) koja je stavljena na indeks zabranjenih knjiga.

Riječ filozofija (grč. philosophia) [ 3 ] nastala je u starogrčkom jeziku, a izvorno znači ljubav spram mudrosti, odnosno nastojanje i djelatnost onih što teže za mudrošću.

Po predaji, riječ philosophia je prvi upotrijebio Pitagora, [ 4 ] filozof iz 6. stoljeća prije Krista, no sumnja se je li on uopće bio stvarna povijesna osoba, [ 5 ] stoga povjesničari filozofije dokazuju kako se Heraklit prvi koristio rječju, dok ju u stalnu jezičnu uporabu kasnije uvode Sokrat i Platon. [ 4 ] Filozof je za Stare Grke prijatelj mudrosti, no Platon ističe kako se on razlikuje od mudraca, sofista, jer ispituje razloge stvari uopće i njihovim razumijevanjem dolazi do spoznaja, dok se potonji ograničava isključivo na praktičnu primjenu znanja. [ 6 ] [ 7 ]

ne, nisu to reprodukcije, to su unikatna djela naše svjesnosti dovršena spoznajom signirana umom to su siluete sjećanja u odorama ovoga ovdje i ovoga sada mjenjam prošlost darujem joj svježinu trenutka prisjećanja odbacujem sve ružno, okrutno, brutalno zaokružujem nedoživljeno i nedorečeno opraštam sebi neznanje, neukost i boli koje sam svjesno ili nesvjesno nekome drugom nanijela opraštam svima koji su me svjesno ili nesvjesno ranjavali, kažnjavali, vrijeđali oprost je eliksir, kamen mudrosti, božansko svojstvo philosophia perrennis metafizika iz koje, u bitku svijeta, života i ljudskog uma, izranja božanska stvarnost

Izvorna verzija Agrippine Occulta philosophia, za koju se vjerovalo da je izgubljena, preživjela je, kako je to dokazao Hans Meier, u rukopisu koji je Agrippa poslao svom prijatelju Trithemiusu u Würzburg u proljeće 1510. godine. (...) U toj originalnoj verziji, dva poglavlja o ' ' furor melancholicus ' ' približavaju se svjetonazoru koji je implicitan na Dürerovu bakrorezu više nego ijedan drugi nama poznati spis, a ovaj Agrippin, pak, kružio je manje ili više tajno u mnogim rukopisnim kopijama; i zasigurno je bio dostupan krugu oko Pirckheimera preko Trithemiusa, pa danas taj rukopis može polagati pravo na to da je bio glavni izvor za Melencolia I.

Plod njegovih predavanja opsežno je djelo Philosophia mentis et sensuum (1696), koje uključuje najsustavniji isusovački prikaz filozofije prirode prije Ruđera Boškovića i ne bez utjecaja na Boškovićeve početke.

Filozofi ga obično imenuju kao Filozofiju objave (Philosophia Perennis), dok ga muslimani-sufije prepoznaju kao tesavuf sam po sebi.

Problem je što bi Geza htio biti suvremen pa se hvata autopoiesisa, a čitava njegova ' filozofija ishodišta ' je bliskija onome što se naziva philosophia perennis, ' vječna filozofija '.

Franjo Petrić (1529. ⠀ 1597.) napisao je na latinskome djelo Nova de universis philosophia (Nova sveopća filozofija) koje je zbog svojih prevratničkih ideja dospjelo na Indeks zabranjenih knjiga.

Na knjizi: Philosophia scholae scotisticae... piše: Pro usu Conventus S.

Zašto je ontologija kao vječna filozofija - philosophia perennis - u svojoj biti kršćanska filozofija?

U njegovom uvodu u Novi zavjet očit je utjecaj devotio modernae, jer tu razvija svoju Philosophia Christi/Kristovu filozofiju, promičući jednostavni, prosti duh evanđelja, sa zahtjevom da se ukloni suvišan teret crkvenih predaja. [ 47 ] Njegova filološka obrada i prijevod Jeronimove Vulgate imati će ključnu ulogu u previranjima 16. stoljeća.

Rođena 07. rujna 1963. god. u Derventi (BiH) gdje je zvaršila osnovnu školu a srednju u Pedagoško-obrazovnom centru« Bogdan Ogrizović »u Zagrebu (Peta gimnazija). 1987. godine, postigla akademski stupanj »Baccalaureum in philosophia«, a 1991. godine »Baccalaureum in Sacra Theologia«. 16. lipnja 1997., na »Pontificia Università Gregoriana« u Rim, postigla akademski stupanj magisterija iz dogmatske teologije (tema magistarskog rada: »Dall ' uomo al Cristo nella teologia di K.

Umjesto toga, misao mora zahvatiti svoje vrijeme, philosophia mora konačno opet postati sophia ili apsolutno znanje koje uzdiže-ukida sve prethodne stadije znanja u područnim znanostima.

Svoju philosophia Christi Marulić je najcjelovitije izložio u svome Evanđelistaru.

Prvotnu verziju svog kapitalnog djela Okultna filozofija u tri knjige (De occulta philosophia libri tres) napisao je još 1510. kada je imao dvadest i četiri godine.

Agrippina Occulta philosophia, u svom tiskanom izdanju, vrlo je opsežno ali i vrlo nezgrapno djelo preopterećeno bezbrojnim astrološkim, geomantijskim i kabalističkim magijskim izričajima, figurama i tablicama, prava knjiga o nekromanciji u stilu srednjovjekovnog čarobnjaka.

Pretpostavimo li sada da bi Occulta philosophia bila onaj krajnji izvor Dürerova nadahnuća, - a ne postoji ništa protiv takve jedne pretpostavke, onda možemo razumjeti zašto Dürerov portret Melankolije - melankolije jednog imaginativnoga bića, kao oblik različit od melankolije kakvog racionalnog ili spekulativnog bića - melankolije umjetnika ili mislioca umjetnosti, kao različite od one koja je politička i znanstvena, odnosno metafizička i religiozna - nosi naziv Melencolia I; razumjet ćemo, također, zašto pozadina ne sadrži ni sunce, ni mjesec ni zvijezde, već more koje preplavljuje obalu, kometu i dugu (jer što bi bolje moglo označiti ' ' pluviae, fames et strages ' ', ' ' kiše, glad i pokolje ' ' koje imaginativna melankolija predskazuje?), te zašto je ta Melankolija kreativna, a u isto vrijeme potonula u depresiju, proročka, a u isto vrijeme zatočena u svojim granicama.

Na jesen, 1941. godine poslan je u Rim na studij filozofije na papinskom sveučilištu Gregoriani, gdje postiže doktorat iz filozofije 1944. obranom teze: Relatio inter immaterialitatem et cognitatem in philosophia S.

To je osobito prisutno u njegovom djelu De occulta philosophia u kojoj na temelju istraživanja kabale, gnosticizma i hermetičkih spisa razvija teoriju o trima svjetovima i o " Duhu Svemira ". [ 11 ] Njegovo filozofsko naučavanje tipičan je primjer renesansne mistike.

To je svakako najveći uspjeh i najveća počast koju je postigao svojim filozofskim radom, no ubrzo slijede brojni sukobi, razočaranja i oštre kritike te mu je konačno 1596. g. glavno djelo Nova de universis philosophia stavljena na indeks zabranjenih knjiga.

3. FILOZOFIJA PRIRODE KAO DIO FILOZOFIJE PRIRODE Filozofija prirode (lat. philosophia naturalis, engl.

Dio filozofije koji je bio razmišljanje o principima po kojima funkcionira priroda zvao se philosophia naturalis, prirodna filozofija

Aristotelova praktična filozofija kao jedinstvo etike, ekonomike i politike predstavlja se u svojoj punini upravo kao philosophia anthropina - filozofija o ljudskim stvarima.

Dilthey je svojevrsni preteča modernih interdisciplinarnih znanstvenih teorija i ' prima philosophia ' shvaća kao sažetak historijskih istraživanja, što je ponovno povijesno uvjetovano. ÂťOdnosi unutar povijesno-društvenog života mogu se shvatiti ako se cjelina rascijepi na pojedinačne odnose.ÂŤ (GS I, str. 110).

Sličan je slučaj i s djelom Gaetana Sanseverina (1810. 1865.) Philosophia christiana cum antiqua et nova comparata, u kojem mu je uspjelo približiti misli sv. Tome i susresti se sa suvremenim mišljenjem, makar i u polemičko apologetskom tonu.

" Philosophia perennis jest izraz što ga je skovao Leibniz; no ono što je tim pojmom obuhvaćeno - metafizika koja prepoznaje božansku stvarnost u temelju svijeta stvari, života i umova; psihologija koja u duši pronalazi nešto slično ili čak istovjetno božanskoj stvarnosti; etika koja čovjekov konačni cilj vidi u spoznaji imanentnog i transcendentnog Temelja svega bitka iskonsko je i univerzalno.

Do 1510. godine završio je prvu verziju svojeg najznačajnijeg djela De occulta philosophia, koji je otada tajno kružio u rukopisnom obliku, da bi bio objavljen tek dva desetljeća kasnije u bitno proširenom izdanju. [ 6 ]

Riječ filozofija je porijeklom iz antičke Grčke: φιλοσοφία (philosophia) što znači« ljubav prema znanju »,« ljubav prema mudrosti ».

Napisao je brojna djela, a najznačajnije je Nova de universis philosophia.