Hoće samo izbjeći svaku jezičnu sablazan i tomu onda mnogi kruto podređuju i piščevu misao i njegov stilistički izbor.

One ne izgrađuju piščevu karijeru, nego potiču jednu knjigu.

Omiljena dječja knjiga Koko i duhovi Ivana Kušana napokon će biti prebačena na veliki ekran zahvaljujući piščevu sinu Danielu. Režiranje filma po očevu djelu istovremeno je sjajno i teško.

Hvaljeni britanski filmaš Michael Winterbottom (Leptirov poljubac, Dobrodošli u Sarajevo) već je jednom sugestivno uprizorio predložak Thomasa Hardyja (Jude tamno srce), a njegovo novo okušavanje na piščevu opusu zanimljivo je stoga što je Gradonačelnik Casterbridgea (već dvaput ekraniziran kao BBC-jeva mini-serija) lokacijski premješten u planine Sierra Nevade u doba zlatne groznice.

Snažan osjećaj prezasićenosti životom i gnušanja životom tvore piščevu pretpostavku za odbacivanje života.

No, to bi se još moglo proglasiti pogreškom lektora koji uopće nije shvatio piščevu namjeru pa je umjesto parapet, patent ili šlic stavio rasporak.

U pismima što ih na piščevu adresu odašilje iz Doma za starije i nemoćne (atmosfera neodoljivo podsjeća na Balzaca), gospođa razotkriva svoj bogat unutrašnji svijet, jedva prohodan od dojmova nataloženih nakon iščitavanja gomile knjiga u knjižnici.

BBC je snimio novu verziju ' Velikih očekivanja ', Dickensovi se romani i dalje masovno tiskaju i čitaju (iako neki u skraćenim verzijama), organiziraju se znanstveni skupovi o piščevu djelu, nude se i šetnje Londonom po ključnim lokacijama Dickensovih romana, a kulturne rubrike svih novina su pune priča i analiza o Dickensu.

U teškoj životnoj borbi kapnula je u piščevu dušu mnoga kap gorčine, a kako je po prirodi bio žestok i borben, to se u njega razvila naročito jaka satirička žica.

Kao da se iza svakog kutka skriva žena o kojoj je između ostalog napisao u knjizi: »Voljeti jednu ženu ne znači zaboraviti sve ostale, već voljeti i željeti i imati sve zajedno u njoj jedinoj.« »Naslijepo« je za mnoge od nas i najzanimljivija njegova knjiga, koja poput palimpsesta svjedoči piščevu erudiciju u kojem se taloži antika, Jazon i Medeja, potraga za zlatnim runom i onim okrvavljenom crvenom zvijezdom, Dachau, englesko osvajanje Tasmanije, završetak II. svjetskog rata, logor za talijanske izbjeglice i Goli otok kao simbol komunističke Jugoslavije i njezine izopačene ideologije.

Posebno ističe piščevu hrabrost i smioni prkos, a osnovna se vrijednost djela očituje u autorovoj ideji suprotstavljanja zlu, laži, mraku i mlitavosti.

Uz pristojnu asistenciju Bogdana Diklića kao pisca Teodora, koji je povremeno neodređen u stišanosti, te Nede Arnerić i Vanje Janketića, Stojković izmjenjujući tragično i komično od rezigniranoga režimskog žbira s povremenim ispadima manijakalne policijske zagriženosti gotovo čini lik simpatičnim, ne zatamnjujući pritom piščevu oštricu, koja je ipak jače rezala prije deset godina.

Kako na cesti ništa nije stalno ta će se potraga odvijati jedino u neprestanim mijenama, realizirajući se u protoku svih zapažanja, usputnih događaja, slučajnosti i sjećanja kroz jedinstvenu piščevu svijest, u kojoj će se zadržati tek onoliko dugo koliko mu je potrebno da svaki zapaženi detalj iscrpe u odnosu na sama sebe, a zatim ga otpusti otvarajući prostor nadolazećim dojmovima kako bi kroz njih istražio nove mogućnosti i oblike egzistencije.

I to je, ako ništa drugo, početni mamac na koji se ulove čitatelji, a kad se jednom zalijepe na tu slatku stranu života, onda im je lakše zaroniti i u tekst i u smisao njegova nastanka, kao i u piščevu nakanu da nešto uokviri.

Shakespeareov je genij često okarakteriziran kao neopoganski i kvazišamanski: njegova, skoro nadnaravna, sposobnost da stvori osobnosti tragične aure za koje se može reći da su " veće od života "; sklonost prikazu stanja psihičke disocijacije i raskoljenosti, opsesivnosti i neizmjernosti u strastima, od ljubomore do vlastohleplja; usredotočenost na ljudski kozmos bez teoloških i spiritualnih raščlana - sve to ukazuje na snažnu sekularnu i antidogmatsku struju u piščevu karakteru.

Među piscima koji su najsjajnije primijenili zasade romana 18. stoljeća bili su Francis Scott Fitzgerald u podcijenjenom, a briljantnom romanu Lijepi i prokleti (The Beautiful and Damned) te Ernest Hemingway u kratkom debitantskom romanu Proljetne bujice (The Torrents of Spring), za koji je malo tko čuo iako je fascinantno ekscentričan iskorak u poetički stamenom piščevu opusu.

Na uvodnome mjesatu u knjizi, ondje gdje bi čovjek očekivao predgovor, nalazi se svojevrsna rasprava u kojoj autor pokušavaa elaborirati tezu o stilu kao piščevu izboru iz jezika, i odatle naslov knjizi.

Ostvarene na tradiciji srpske realističke pripovijetke 19. i početka 20. stoljeća (Laza Lazarević, Petar Kočić, Borisav Stanković), te se Andrićeve pripovijesti odlikuju dojmljivom evokacijom atmosfere i izražavaju piščevu vizuru Bosne kao uklete zemlje sraza istoka i zapada, prezasićene konfesionalnim netrpeljivostima, strahovima i nasiljima i razdirane snažnim strastima - od erotskih do vlastohlepnih.

TO nije ON nikada i nigdje ni rekao ni napisao, nego je jedan manje poznat hrvatski pisac u svojoj knjizi objavio da je Bušić (po njegovu, piščevu, sjećanju) to izgovorio u jednoj birtiji u Njemačkoj

Upozorio je na piščevu žanrovsku raznovrsnost i bogati opus, unatoč njegovu kratkom životu, ističući da je on od pjesnik a psovke u početku stvaralaštva prešao u pjesnik a tolerancije na kraju...

Ovaj tekst nema namjeru analizirati piščevu " nacionalnu pripadnost ".

Snalažljivi policajac postaje ministar a onda pali dužnosnik koji se od očiju javnosti skriva upravo u piščevu stanu.

Ta forma izvrsno spaja Chagallova sjećanja na Vitebsk sa dojmovima avangardnog Pariza, otkrivajući slikarevu (i piščevu) duhovnost i senzibilnost.

Gallovi ogledi su sve samo ne povijesni prašnjavi libar, on svoju poetiku ' popovanja i bobovanja ' proteže i na današnjicu. 2. Zapadno od raja, Bora Ćosić (Profil) Autor obilazi nekim književnim poslom zemlju (ovaj puta to nisu novonastale države ex - Jugoslavije već Njemačka): iznosi svoje prve dojmove, ali usporedno s njima naviru i sjećanja na ljude, posebno na umjetnike koji su vezani za predjele koje pisac posjećuje. 3. Uljanice i duhovi, Zoran Kravar (Profil) Autora poznajemo prije svega po njegovim književnoznanstvenim tekstovima, ali ova je knjiga nešto posve novo u njegovu opusu; ona je svojevrsna autobiografija u kojoj ćemo naći podatke o piščevu djetinjstvu, o gradovima u kojima je živio, poslovima koje je obavljao, o hobijima... 4. Memoari gastrokritičara, Davor Butković (Profil) Ovaj put radnja se ne događa u kuhinji, u backstageu, nego u blagovaonici - na samoj pozornici.

Sve to Ivančić efektno dočarava kroz epizodu u kojoj, tajno švrljajući po piščevom stanu Edmord poseže u njegov ormar te oblači piščevu odjeću da bi naposljetku zaspao u njegovom krevetu...

Lőköseve književne interpretacije najvažnijih Gjalskijevih romana i pripovijesti ne samo da nadopunjuju bogatu i većim dijelom dobro proučenu osobnu i književnu piščevu biografiju, nego otkrivaju i manje poznatu stranu Gjalskijeva političkog angažmana i svjetonazora, dojmljivu životnu i književnu avanturu koju Lőkös sagledava u kontekstu Gjalskijeva kompleksnog odnosa prema hrvatskoj, mađarskoj i jugoslavenskoj ideji.

Iako njegove doživljaje iznosi treće lice vanjskoga pripovjedača, i bez obzira na piščevu sklonost da iskaže »umijeće poetiziranja ili estetiziranja predmeta, u svojoj biti ružnog s etičke strane«, taj stilski čist, dotjeran izraz koji je draguljaru podario pisac kao da je izričajno odveć savršen te upravo u metaforičnosti prejak da bi se njime služio čovjek koji stoji kao simbol stvaraoca, ali onoga nerealizirana.

U knjizi na 352 stranice, koju je priredio dr. Vladimir Lončarević, doneseni su odabrani članci, koji obuhvaćaju razdoblje od četrdeset tri godine Rožićeva spisateljskog rada, a prikazuju autora kao književnoga kritičara, pučkoga prosvjetitelja i erudita te očituju piščevu suvremenost u mnogim pogledima na trajna bitna pitanja narodne kulture.

Ono otklanja piščevu sunju u njegov rad, te ulijeva sigurnost autoru.

Bilješke, pronađene u kupaonici kuće u kojoj je pisac živio na Kubi, datiraju iz razdoblja 1942. do 1953. godine, a odnose se prije svega na piščevu tjelesnu težinu.