No u skladateljevu jeziku mrak ne postoji, jer Wendy je ostala u Nigdjezemskoj ostavivši svoje izgubljene dječake piscu koji mislima luta po Fantaziji.

Predstava " Zdenkin striptiz " dobila je naziv po skladbi Borisa Papandopula, koju je skladao specijalno za njezin program u cabaretima, a režirao ju je Robert Raponja, stavivši naglasak na iznimno značajnu ulogu bivše balerine u skladateljevu životu.

Skladateljevu bezvremenost i nikad završeno razračunavanje s njegovim genijem na kraju projekta dokumentira veliki festival Petera Sellarsa " New Crowned Hope ".

Premda film započinje Temom Sile i premda ona njime dominira (jer središnja se priča vrti oko Sile, njezine Svijetle i Mračne strane), teme Dobra gotovo su izgubljene u psihološko-dramaturškoj igri koja je potaknula skladateljevu maštu.

Guslački majstori iz Brna počeli su svirku Drugim gudačkim kvartetom u d-molu Bedŕicha Smetane, nestora moderne češke glazbe, djelom koje pripada skladateljevu posljednjem stvarateljskom razdoblju.

Skladba za glasovir, violinu i violončelo Zovu me Tryor, pisana na poticaj Trija Orlando, nastala je u Dubrovniku mjeseca srpnja godine 1996., a praizvedena je na skladateljevu rođendanskom koncertu u Zagrebu, 22. veljače godine 1997. Djelo se sastoji od 27 međusobno povezanih ulomaka raznolika tonskog izgleda u kojima se, među ostalim, iskušavaju rađanje, postojanje i raspršivanje markantnih polifonijskih fragmenata uporno praćenih djelotvornim homofonijskim mrljama, simultanost i postupna razdvojenost melodijsko-ritmičkih pomaka uvijek drukčijih intervalskih raspona, trajnost suprotstavljanja akorda (harmonije) crti (melodiji), nadigravanje nesličnih naglasaka (polifonija artikulacija), izdržljivost gradiva pri psihološkim mijenama strukture, učinak tokatnoga fenomena kao začetnika i rušitelja fakture, oponašanje vokalnoga sloga gotovo parodijski postavljenim instrumentalnim zvukovljem, te pojava raznorodnih glissanda kao sjećanja na svjetlosne odjeke prasaka svih prirodnih početka i zaglavlja. (D.

Dapače, filmska glazba Lennieja Neihausa pokazuje skladateljevu senzibilnost za mjesta na kojima će se glazba pojaviti (premda o tim mjestima jednako odlučuje redatelj).

Upoznavanjem njegove složene strukture, kao i primijenjenih tehnika variranja otkriva se Bachov jedinstven položaj u glazbenoj povijesti Europe, njegov dijalog s prošlim epohama, ali i način gledanja na sebe sama kao glazbenika i skladatelja koji je donekle uvjetovao buduću skladateljevu recepciju u profesionalnim glazbenim krugovima.

Autor i solist zajedno su studirali na Konzervatoriju u Alessandriji i uvjerljivo su u suradnji s orkestrom i dirigentom dočarali skladateljevu pretpostavku da su današnje ptice potomci one vrste letećih dinosaura koji su nestali prije šezdeset i pet milijuna godina i koji su izvodili nevjerojatne pjesme.

Međutim, Desplat nije dao sve što bi skladatelj mogao dati u filmovima s više akcije odnosno, filmovi poput Sumrak saga: Mladi mjesec i Harry Potter i darovi smrti pojeli su njegovu partituru koja je, umjesto da uzme maha (pretpostavljam da su producenti i redatelji tih filmova smatrali da će fantastično u sadržaju pokrenuti skladateljevu lirsku crtu u nekom drugom smjeru), u ključnim scenama zvučala nečujno (kao što bi prava filmska glazba, prema starinskom razmišljanju, doista trebala zvučati ali ne u takvim žanrovima i u tim scenama).

Mozarta je zasnovao na priči o skladateljevu životu.

Svojevrsna spekulativnost jedna je od odlika tog rukopisa, a odražava se u svim parametrima, možda najviše u skladateljevu osjećaju za proporcije kojim promišljeno gradi dramaturgiju djela.

Klobučarev prepoznatljiv orguljski stil zablistao je pod prstima vrsnog i nadarenog orguljaša mr. Kornelija Vizina, koji je svojim zrelim pristupom ovim, tehnički izuzetno zahtjevnim glazbenim djelima, opravdao skladateljevu zamisao.

Vizualno je najzanimljiviji dio filma vizija pred skladateljevu smrt, gdje posebice dolaze do izražaja svjetlo, dvostruke ekspozicije, pretapanja i drugi optički efekti (mekocrtač) kojima Miletić vlada izvanredno, pazeći da se ni u čemu ne pretjera).

Njegov izdavač, poznavajući skladateljevu potrebu za odgovarajućim poticajima, predložio mu je da posjeti mjesto Wetzlar, gdje je Goethe i smjestio radnju.

Izazov je praizvoditi neko djelo jer slušateljima treba jasno izreći skladateljevu misao, a Cantus ansamblu i Fabbricianiju izgleda da je to uspjelo.

Među usješnim nastupima u posljednjih nekoliko godina, izdvajaju se izvedba Rekvijema Franza Liszta u Bazilici Svetog Petra u Rimu, svjetska premijera Lisztove kantate Četiri elementa utemeljene na skladateljevu rukopisu pronađenom u Weimaru, te program s Bartókovim skladbama s kojima su uz golemi uspjeh obišli niz zemalja.

Uređeno klasicističko doba donijelo je i svojstvenu skladateljevu umjerenost u izvanjskim manifestacijama, ali i bogatstvo sadržaja za pomnije i, u konkretnom slučaju, vrlo zadovoljne slušatelje.

Djelo je nastalo nakon teškog razdoblja u skladateljevu životu obilježenog neuspjehom, alkoholizmom i nesretnim ljubavima te je svojevrsna skladateljeva katarza nakon koje je krenulo povoljnije životno razdoblje skladateljeva života u kojem se proslavio. 2. Koncert za klavir i orkestar najizvođenije je i najomiljenije djelo Sergeja Rahmanjinova.

Osim intervalske ćelije kojoj se dodjeljuje uloga nadtematike, značajan udio partiture čini i melodijska harmonija, što upućuje na skladateljevu intenciju sintetiziranja ekspresionističkih i impresionističkih glazbenih značajki.

Odbacimo li poznatu anegdotu o skladateljevu pješačenju do Lübecka kako bi posjetio tamošnjeg kantora i orguljaša Dietericha Buxtehudea, još uvijek preostaje pitanje: što je moglo u Lübecku biti Bachu toliko zanimljivo da je odlučio riskirati vlastito namještenje i ignorirati poslušnost nadređenima, te što je konkretno Bach naumio shvatiti i spoznati o svojoj umjetnosti, umijeću sviranja, improviziranja, komponiranja?

U subotu 29. studenoga 2008. u povodu 150. obljetnice rođenja Giacoma Puccinija u sklopu ciklusa Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Nikše Bareze koncertno je izveo manje poznatu i u hrvatskim nacionalnim kazalištima neizvedenu skladateljevu operu Lastavica (La Rondine).

Samba da camera, skladba iz 1985., pisana za trinaest gudača ili gudački orkestar temelji se na skladateljevu poigravanju s temeljnim ritmičkim i melodijskim uzorcima sambe kroz slijed sedam međusobno različitih sekcija.

Večer je počela kratkim filmskim i tonskim prikazom mora, koji je podsjetio na skladateljevu opčinjenost prirodom i koji je bio prikladni uvod u Simfoniju ljeta, njegovu prvu u nizu od čak petnaest simfonija.

Glazbenici su međusobno postigli koherentnu zvukovnu cjelinu, prenijevši tako izvornu skladateljevu ideju.

Drugi dio koncerta protekao je u praćenju uvijek lijepe i drage Dvoržakove glazbe što ju je majstor dao u svojoj 8. simfoniji u G-duru, op. 88., od uvodnog stavka, jednog od najsnažnijih u skladateljevu cjelokupnom simfonijskom opusu, do lepršavog Allegro grazioso i završnog, okončanog blistavom, zvučnom, temperamentnom svirkom simfoničara i dirigentskom interpetacijom Güntera Neuholda.

Na koncertima op ć enito sviram bolje nego u studiju i zato je toliko mojih snimki, ako ne i ve ć ina, ostvareno uživo. Dok je u Schumannu zadržao suzdržan ton i tuma č enje na razini vjernosti skladateljevu tekstu, nakon stanke Kissin je prešao na poznati teren te je proveo slušatelje kroz svoja višeslojna sje ć anja mirisa, okusa i karaktera u prustovskoj maniri izvode ć i Chopinove č etiri balade kroz koje se otkrio umjetnik visokog kalibra.

Odmah na početku razgovora Natali nam je priznala da postoji ' neka tajna veza ' između nje i Runjićeve glazbe, pa je na večeri koja je u Opatiji bila organizirana u skladateljevu čast, tada kao vrlo mlada i još neafirmirana pjevačica, pjevala antologijsku ' ' Galeb i ja ' '.

Isto to stablo bilo je povodom za nastanak cikličke skladbe When We Were Trees za dva violončela i gudače sa znakovitim naslovima koji ukazuju na skladateljevu opčinjenost šumom violina, šumom u Dolomitima u kojoj je Stradivari tražio rezonantnija stabla za svoje znamenite instrumente.

Za razliku od talijanskog naslova triosonate, kod ričerkara i kanona upotreba latinske terminologije kao da upućuje na skladateljevu stručnost i profesionalno zaleđe kojim se Bach predstavlja kao učeni musicus.