Neuspjeh austrougarske ofenzive na rijeci Piavi i njemačke ofenzive na zapadnoj bojišnici ukazuje u kolovozu 1918. na neminovnost raspada Austro-ugarske Monarhije.

To je osobito dolazilo do izražaja na Soči i Piavi (Talijani su tamo imali uglavnom betonske tranšeje), iako je austrougarska vojska na toj bojišnici odnijela pobjedu.

27. srpanj se u Hrvatskoj ne smije slaviti jer je svima jasno zašto se ne treba slaviti (osim mesićjosipovićpuhpusgoldštmatvejkosoritdisti). 22. lipanj se ne treba slaviti jer nikom nije jasno zašto bi ga trebalo slaviti (osim ovih u zagradi ispred) Dvotrećinskom većinom svih Hrvata treba ustanoviti nesporne datume (5 Kolovoz) događaje (obrana Sigeta, Oluja, pobjede na Piavi) i osobe (Zrinski, Jelačić, Kvaternik) i zacementirati ih u službenoj povijesti, a sve dubioze i bedastoće prepustiti privatnom tumačenju kroz obiteljsko naslijeđe.

Leeom u američkom građan skom ratu, Theodor Roosvelt mu je bio najbolji prijatelj, s Hemingwayom je prvo bio na Piavi, a poslije i u Španiji, s Von Paulusom bezuspješno opsjedao Staljingrad, na Tihom Donu je, s Grigorijem Melehovim, " sjekao " crvenoarmejce, prejahao na ka mili pustinju s Lawrencom od Arabije, u Vijetnamu pilotirao helikopterom - i sve to proživio

U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.

UI. svjetskom ratu (1914 - 1918) ratovali su u jedinicama Austro-ugarske vojske na Piavi, Soči, u Galiciji, pa čak i u Srbiji.

Poginuše tako blizanci Antalaga i Jokalaga, jedan na Piavi, drugi u Galiciji; pogibe tako Pero Ikišin rečeni Šćambo, pa Mlatilo i Čekaja, Puljalo, Šimatalo, Glavinjalo i prečisti Kozmuz ne okusivši žene do četrdeset i druge godine u kojoj u glib utonu i glib ga prekri.

Neuspjeh austrougarske ofenzive na rijeci Piavi i njemačke ofenzive na zapadnom bojištu uzdrmali su temelje Monarhije.

U svojim pismima s bojišnice često ponavlja misao: " Kako hoće dobri Bog i kako on odredi bit će najbolje. " Nakon bitke na rijeci Piavi, u srpnju 1918. g. dospio je u talijansko zarobljeništvo iz kojeg je oslobođen nakon nekoliko mjeseci, a uskoro je bio demobiliziran.

Tome mu je i udovoljeno, te se u ožujku vratio na položaj zapovjednika IV. korpusa sa kojim sudjeluje u Bitci na Piavi u kojoj je drugi puta ranjen postavši tako jedan od rijetkih austrougarskih generala koji je tijekom rata dva puta ranjavan.

Posljednje godine Prvog svjetskog rata 1918, rijeka Piave je bila ponovno pozornica velike Druge bitke na Piavi, posljednjeg velikog napada Austro-Mađarski vojske na talijanskom frontu, koji unatoč velikim ljudskim gubicima od 200 000 poginulih nije uspio.

Čula se i od didova iz istih sela kad i ako su pričali o Piavi na primjer.

Sudjeluje u bitkama kod Gorice, na Soči, u Tagliamentu i na Piavi.

Zarobljen je na Piavi u srpnju 1918. i zatočen u sabirnom polju Mestre, zatim u Ferrari, te u mjestu Nocera Umbra, gdje ostaje pet mjeseci.

Imate na temi iz mog siga podosta o poslijednjoj Austro-Ugarskoj ofanzivi-na rijeci Piavi

15.6. 1918. u točno 3 ujutro započela je AU artiljerijska priprema na Piavi, ali ubrzo su morali smanjiti intenzitet paljbe zbog nedostatka municije, u 5 i 10 počinje artiljerijska vatra i sa Talijanske strane zadavši velike gubitke AU jedinicama koje su se pripremale za prelazak.