Svaka čast, jučer sam skoro glavu izgubila na putu na posao... radim u školi, putujem 50 km, a da dođem do odredišta ne mogu, nikog ne zanima što me čeka taj dan 60 - toro djece koji su povjereni meni u tim satima, a ja ne mogu doci jer traktori stoje u Luzanima, policija jadna me uputi na neki seoski put, po kojem ni ralica nije prosla, vozim se kroz vocnjake i odjedanput neki " kreten " zaobilazi pjesaka dodje na moju stranu, odere mi retrovizor i nastavi voziti, s moje desne strane strmina koja vodi u smrt, a s lijeve tajh pjesak kojeg je " kreten " zaobilazio.

Dovoljno je otici do Austrije pa da vidis kak auto odmah staje kad vidi pjesaka pokraj zebre i opcenito se odmah primjeti kaj znaci kultura u prometu.

Mi mozemo ignorirati pitanje temeljnih prava, ali tada govorimo o opciji koja definira pitanje slobodnog parkinga dok doslovno nitko ne zna koji je odnos spram gazenja pjesaka u prometu.

Enivej, ja prikocim malo i propustim je (protiv sam ubijanja pjesaka po mraku), ali kako sam ipak malo prenaglo nagazio kocnicu razletio mi se po autu najnoviji nitro-kit (Instant900HP20MilesGuaranteed) koji mi je poslan drito s Grenlanda, a bio je otvoren na suvozackom sjedalu, i jedna od termofonskih spric-brizgaljki mi je uletjela u mehanizam mjenjaca (nemam onu zastitnu gumu tamo jos od kad sam je nabio na glavu onom debilu koji je mislio da me moze oderati sa svojim 911 GT3), i mjenjac se vise ne da staviti u1. (I drkam ja, malo po mjenjacu, malo po pisi, kad li se vrazja sprava (mjenjac) pomakne malo i ostane zaglavljen u rikvercu.

Prvo je nas skoro udario okicen-ko-Bozicno-drvce kamion, a potom smo mi skoro-udarili (redom) - auto, kravu te pjesaka.

Dijete, cim prohoda, stjece status pjesaka i nikakvi propisi ga ne obavezuju na ponasanje u pjesackoj zoni.

U toj nesreci je sreca da su skolski praznici i da nije bilo djece ali i pjesaka te drugih biciklista na putanji tog " leteceg " auta.

Europljani su zabrinuti zbog zagadjenja gradova i sve agresivnijeg prometa unutar gradova, koji donose zagadjenje zraka, zvucno zagadjenje i zagusenje bukom, ali i sve vise ugrozavaju prava pjesaka.

Odmah na početku godine posjetih doktora zbog zdravstvenih problemčića (novo Češko pivo na hrvatskom tržištu koje sam dobio na poklon uzrokovalo je razmještaj pjesaka i kameničića po mojim bubrezima).

konkretnije, mozemo razgovarati o zgradama oznacenim na slici, zelene povrsine su sve oko njih. zuto desno gore je oznacen veliki nogostup ispred racunskog di stane 2 reda auta i jos ostane 2 m ako ne i vise za prolaz pjesaka. tamo parkiraju vecinom zaposleni, ali cesto dodje pauk i sve te aute odnese. debelo zuto ispod zgrada je takodjer dosta velik nogostup gdje i policija ponekad parkira (naravno, znam da je njima zakonski dozvoljeno), ali stanari vise nemogu jer je postavljen znak zabrane. prije su mogli. u okolnim ulicama takodjer se vise nesmije parkirati zbog pravila o zabrani parkiranja na nogostupu. malim zutim kvadraticima oznaceno je skretanje s ceste koje nikada nije izvedeno i tamo stane 2 auta za parkiranje, ali pauk i od tamo odnesne, mada neznam po kojem pravilu (ako mi netko moze reci?). policija takodjer koristi to mjesto za svoj parking i zaustavljanje i provjeru auta. lijevo dole plavo oznacena je cesta na kojoj je parkiranje zabranjeno, ali kao kaj se vidi, tamo se masovno parkira i s velikim rizikom (vecinom stanari triju nebodera koji se nalaze odmah lijevo i zaposleni).

Dio pjesaka uredno se gura po biciklistickoj stazi i hodaju kao partizani na ulasku u trst.

Bijah mlad i nosah veći broj patika i svi mi se putovi činili baš za me... misli san da mogu sve... da ću spasiti svit... tija san bit bliz siromasnima... a zapravo i sam bijah sirotinja... misli san da ću in pomoći, a zapravo meni je tribalo pomoći... ako želiš nekom pomoći... pomozi prvo sebi... susretni sebe da bi trevija drugog... ah taj moj bližnji... ko je to... teško ga je naći dok sebe samog ne susretneš... tako nekeko bez da san susreo sebe.. rekli bi mi u Dalmaciji trevija krenuh u neku daleku zemlju... kažu najveću na africkom kontinentu... krenuh pun snova... al što su ti snovi bez života... tek ljudske kule na pijesku.. dovoljno je i malo bujice i ništa ne ostaje... kako je teško sjesti i proračunati mogu li s 5 tisuća pjesaka na onoga koji mi dolazi s 20 tisuća... misli san da mogu i krenuh... prvo san se mući s jezikom... arapskim.. nema veze s hrvatskim... ni nalik možda rijeć kadar ima isto značenje al se piše sasvim drukčije, zanimljiva ta rić... kadar... misli san da san kadar... da mogu... al previše bijah zagledan u svoje ruke.. u svoje mriže... u svou barku.. u svoje snage... a život ko zid o kojeg se razbijaju svi moji snovi... a imao san ja dobru i lipu nakanu... biti in bliz.. pomagati sirotinji... štititi nemoćne... nositi vodu žednima... plakati sa zaplakanima... umirati s umirućima... a da, bija san toliko ohol da san i tija umriti za Krista... al gle slučaja... nisan bija spreman živit za Njega...

Iako je jos do jucer svaka kazna za gazenje pjesaka bila prevelika, ovdje se ne radi o gazenju gospodina Pjesaka, indijskog gradjevinca koji izmedju 8 i 10 navecer trci preko ceste u svoj sobicak kojeg djeli sa jos 19 ljudi, nego Bena.

A mi.. mi mali crvici cemo do vrha pjesaka (kardiovaskularne bolesti su ionako najveci uzrok smrtnosti), skijat cemo na pola staze ako bude srece a ako ne uvijek se moze brzo trcati po krumpiralistu ili graditi snjesko bijelic.Ja stvarno ne znam zasto kukate i u cemu je problem.Em vam besplatno rijese probleme kardiovaskularnih bolesti em uzivate u radostima brzog trcanja i gradnje snjeska bijelica.

Kao povremeni stanar O. M. Tita 1/a - SVAKODNEVNO sam svjedok mogucih saobracajnih nesreca i " gazenja " pjesaka od pojedinaca prema kojima je jedini nacin kontrole uma i kulture - nazalost - fizicka prepreka u obliku " lezecih policajaca i traka " te s obzirom da " pravih " policajaca u ovom djelu grada - jednostavno NEMA.

Jer oni obicno ne idu pjesice, a ove ograde su za-protiv navale pjesaka.

Skolski stanem prije zebre, vidim da nema pjesaka i krenem da cu proci.

Istinabog, ima nesto vise pjesaka nego obicno.

Malo DILAm, malo KRADEm i malo onako ZGAZIM pjesaka, al ostane ziv pa dobijem DOBROVOLJNI RAD.

U njega bijase 100.000 pjesaka, 60.000 konjanika, 80 velikih brodova, na kojima je bilo bez veslaca po 40 naoruzanih momaka i 100 manjih brodova, svaki sa 10 do 20 naoruzanih ljudi.

ne radi se samo o zgradama, radi se i o kucama koje nemaju garazu ili dvoriste za ulaz auta jer se sad primjenjuje pravilo da se nemoze na pakirati na nogostup (po tom bi trebalo 80 % parkiranih auta u ZG pocistiti, kaj je naravno u skladu sa zakonom, ali negdje se ima razumjevanja, pogotovo u ulicama dalje od centra). na nekim nogostupima dovoljno velikim da bi se moglo parkirati bez ometanja pjesaka postavljen je znak zabrane parkiranja. parking oko " kockice " je zatvoren rampom, a parking oko racunskog takodjer. veliko parkiraliste dolje lijevo je namjenjeno stanarima triju nebodera, a upitno je da li tamo mozemo zatraziti povlastenu kartu. takodjer, veliki dio tog parkiralista pretvoren je u poligon za autoskole. to je sve prije bilo slobodno i mjesta za sve.

Cvrstim tempom do uspona koji me pokusava skrsiti, ali pruzam otpor (iako brzina pada na brzinu pjesaka), nakon par zavoja konacno dolazim na najvisu tocku (srecom prodjoh ovaj dio kod istrazivanja terena prije dva tjedna, pa znam kaj me ceka) i onda spust.

Uzmimo jedan laksi primjer: Nije isto ako na poledici izgubis kontrolu nad vozilom (vozio si prebrzo?, vozilo je bilo neispravno?, pjesak je iznenada istrcao?) ili ako pijan pregazis pjesaka (na pjesackom prijelazu?, na semaforu?) i jos pobjegnes sa mjesta nesrece...

A jedan od pjesaka kaze: " Wow, look, typical New York attitude " (tipicno new yorsko ponasanje).

A gdje je sad ta demokracija sa zapada da reaguje. cuj vozilom na pjesaka, gdje je sad ta vjera u koju se kunu.

Nedavno, na evropskom, brzopoteznom prvenstvu, u Drezdenu, krade pjesaka a6, no jedan velemajstor to snima videokamerom, i biva kontumaciran.

Da ne bih udario odbojnik auta ispred mene, pokosio sam pjesaka.

Idemo dalje, slijedi autobusni kolodvor (pazite se pjesaka jer staza nije obiljezena, a i taksisti se tamo ' odlicno ' parkiraju), a poslije slijedi Branimirova gdje je namjerno onemoguceno biciklistima da se voze po juznoj strani staze (ako se to moze nazvati staza).

Postoje dvije metode, prvo: voziti jako brzo po cesti nadmudrujuci se s vozacima; drugo: voziti jako sporo izmedju pjesaka i parkiranih automobila po ' stazi '.

Po Maksimirskoj vrijede ista pravila kao i po Savskoj, ili po cesti brzo (brze od tramvaja) ili po stazi sporo (malo brze od pjesaka ali s velikom mogucnoscu sudara s istima).