Pa ipak, bez obzira na sve razorne elemente razli č itih vrsta egzistencijalizama, bezbožnih humanizama i posvudašnje sekularizacije koji su obilježili dobar dio naše suvremenice, bez obzira što je nakon Auschwitza postavljeno pitanje o smislu pjesni č koga č ina i sama života ljudskoga, ili što je prva polovica 20. stolje ć a odre đ ena kao sumrak č ovje č anstva, najve ć ma zbog ratnih kataklizma i rasapa svake vrijednosti ljudskoga dostojanstva i pojava razli č itih oblika poganstva, bez obzira č ak i na gorke trenutke triju totalitarizama koji izbrisaše svaku vrijednost ljudskoga opstanka, pa ipak i u tim i takvim trenucima neporecivo se isti č e, svjedo č i i ispisuje, vo đ ena Božjim Duhom, kristocentri č na povijest, povijest spasenja č ovjeka i ljudskoga roda, štoviše, svega stvorenoga svijeta.

Premda bosanski franjevac Matija Divković, koji je živio između 1563. i 1631., nije ni u primisli mogao imati predodžbu o relativnosti vremena u Einsteinovom smislu, ima jedna njegova zgodna propovijed iz djela Besjede svrhu evanđelja nedjeljnijeh priko svega godišta (Mletci, 1616.), kojoj je naslov Koliko su slatke pjesni nebeske, i koja se može čitati upravo u svjetlu specijalne teorije relativnosti, naime, da apsolutnog vremena nema.

Branimiru Bošnjaku prošlogodišnje ovjen č avanje Goranovim vijencem nije bila samo svojevrsna rekapitulacija pjesni č kog opusa, nego i dobro pogo đ eno akcentuiranje intenzivnoga stvarala č kog razdoblja, što dokazuje i njegova nova, nedavno objavljena, zbirka pjesama Izgubljen u internetu.

A pjesni č ko disanje, kao uostalom i duboko ljudsko, Bošnjak je doista i u ovoj knjizi dodatno usavršio u, kako kaže, nepristojnom druženju sa smr ć u, u kojem se urušavamo u sebe.

One su prije neka navikom utisnuta sje ć anja na na č ine pjesni č koga oblikovanja kao što su pjesma slobodnoga besjedovnog stiha, pjesma u prozi, poetski mikroesej, nego što su bilo kakva izvanjska stega iznutra motiviranim pjesni č kim u č incima.

A same čin te sud ter ćete moć reći Da mi se težak trud navali vrh pleći, Gdje kako slijep hodim po gori zelenoj Ter trudan provodim čemeran život moj, Vaj gdje se sam skitam be združbe hodeći I milos tuj pitam sve boge moleći, Jeda ka od gospoj od vaše te družbe Prikrati nepokoj i moje sve tužbe, Da svojom ljuvezni, čijem sam živ na svijeti, Ja budu sve pjesni zaglavit i spjeti, Neka su od mene, ako se može rijet Vjekušte spomene dokoli teče svijet.

Osnova nije duga ka još nije dotkana, Ter žalos i tuga rve me svijeh strana; A sam se spoznavam da je kratak život moj Ter se vas skončavam ćuteći nepokoj, Gdje prijeka smrt preši, svijem ljudem nemila, Da naglo razdriješi moj život od tijela; Ter je trud i muka, gdi od velje slabosti Trepti mi sva ruka i ostale sve kosti, Ter perce vladati ne mogu od tuge Ni pjesni sladati ni kratke ni duge

Katica Č orkalo Jemri ć osvrnula se ogledom Jubilej, nadasve vrijedan na pedeset godina plodnoga djelovanja hrvatske pjesnikinje, prevoditeljice i književne kriti č arke Ljerke Car Matutinovi ć, koja je objavila sedamnaest pjesni č kih zbirki te niz eseja i kritika u dvadesetak hrvatskih i talijanskih č asopisa. Shva ć aju ć i cijeloga života zov pjesme kao sudbinu, Jemri ć eva je istaknula kako se poetesa koja predvodi prvu ligu naših pjesnikinja dragovoljno predala slojevitom procesu razotkrivanja osebujnog i intrigantnoga lirskoga temperamenta, grade ć i u dosluhu s polifonijom sadržaja i zvukova vlastitu poetiku. Igor Žic predstavlja Književni trag Dimitrija Popovi ć a, a Željka Lovren č i ć Dvije knjige o gradiš ć anskim Hrvatima u Ma đ arskoj.

Repertoar koncerta Godišta skladom opjevana iz opusa Krešimira Magdića podijeljen je na dvije tematske cjeline - Pjesni na Dubrovačku i Dalmacija pjeva.

Od kasnih dubrovačkih petrarkista među najvrjednije se ubrajaju Dinko Ranjina (1536. ⠀ 1607.), koji je 1563. u Firenci izdao Pjesni razlike, i dvadesetak godina mlađi Dominko Zlatarić (1558. ⠀ 1613.), koji se proslavio ponajprije kao prevoditelj Tassova Aminte, Sofoklove Elektre te Ljubavi i smrti Pirama i Tisbe iz Ovidijevih Metamorfoza, a ostavio je i mnoštvo dosjetljivih epitafa te 137 lirskih pjesama.

Isti č e se da je primjeren pjesni č kome govoru, jer je sredstvo poja č anja izraza. Kod govornika je, me đ utim, epitet suvišan i pretjeran ako nema neke svrhe. Opravdan je samo onda kada bez njega ono što je re č eno, manje izražava, npr.

Oni signaliziraju da je rije č o pjesni č kome govoru i usmenome pjeva č u omogu ć avaju da što lakše versificira svoj iskaz.

Čitanjem ova tri posve različita pjesnika, Držića kroz " pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnješe ", Kamova kao " pjesnika psovača " i Brechta u " zavođenju anđela ", početno različito razotkriva se istim kroz pjesnikovu osobitu žudnju žene, u vremenu nježnosti i vremenu psovke, vremenu udvornom i onom bludnom.

1. O koji ljuvene sej pjesni slišate, požalte, jaoh, mene, a sebe čuvate ljubavi, ke oblas pod suncem, koje sja, satira svaku vlas; svjedok sam tomu ja, ki njekad ne scijenjah ljuvene tej strile, od veće kad se uzdah u moje, jaoh, sile, dobrota s liposti ke slomi u meni ljuvenom kriposti, s kojom se rvat ni, koje sam sužan bio, mladosti moje cvit od kad je procaftio; a toj ni mogao skrit niz blido lice ovoj plač, ki sam prolivao, i i (z) srca uzdah moj, koji sam podirao, kunući nemilos gospoje svih vila, ne milos, u milos ka se je stvorila; er što mi braniše i što zvah nemilos tizi (m) me shraniše, toj moja bi milos, tizim ću na svit saj sloviti vrh inih, tizim ću vječni raj uživat u višnjih.

On dijeli dvije strofe i pjesni č ke slike jesenje ve č eri i straha no ć ne ulice te je njegova funkcija u službi teksta.

Kao karakteristike Oslobo đ enog Jeruzalema koje svjedo č e o pjesni č kome umije ć u njegova autora, ali su i osobit izazov za njegove prevoditelje, mogu se spomenuti i složen pjesni č ki izraz, s bogatim repertoarom maniristi č ko-baroknih stilskih figura, te zahtjevan versifikacijski ustroj.

Primjerena transpozicija Tassove pjesni č ke forme bila je jedan od središnjih problema u tradiciji prevo đ enja njegova spjeva, kao i ostatka njegova opusa, na hrvatski jezik i u hrvatsku književnu kulturu.

Iako organizacijski netipi č an, vrlo ležeran, otka č en i vrlo č esto prepušten improvizaciji, Me đ unarodni festival suvremene poezije Brutal mjesto je na kojem se susre ć u doista ponajbolja mlada imena europske pjesni č ke scene.

U drugom poglavlju, naslovljenu Duh sedamdesetih, sabrani su tekstovi o dramskom djelu austrijskoga književnika Thomasa Bernharda, o Jerofejevljevu romanu Moskva-Petuški kao simbolu raspada sovjetske utopije te poeti č kim i lingvisti č kim osobinama pjesni č kih zbirki Natalije Gorbanevske, nadahnute vodom, smr ć u i č arobnjaštvom.

Pjesni č ka karta vremena vodi nas labirintima portugalskoga pjesništva sedamdesetih, koje, s popratnim analizama i interpretacijama, prevodi Nikica Talan, dok o stvaralaštvu ruskog emigratskog pjesništva Mihaila Krepsa piše Irena Lukši ć.

Takva odredba upu ć uje na autorovu namjeru da prikaže društveni i prostorni totalitet onoga što on zove Rus (a što mi na hrvatski, ne razlikuju ć i pojmove Rus [ pjesni č ki, mitski, simboli č ki prostor svih Isto č nih Slavena ] i Rossija [ imperijalna državna tvorba Velikor ű s â, najve ć a država na svijetu u kojoj sunce, doslovce, nikada ne zalazi ], pogrešno prevodimo kao Rusija).

Riječ je o studiji o značenju književnosti, o knjizi Pjesni č ka pravda, književna imaginacija i javni život.

U predgovoru svojim Pjesnima pokornim kralja Davida spominje da je u mladosti pisao »pjesni taštijeh i ispraznijeh«, koje nisu sačuvane, te deset drama (Galatea, Dijana, Armida, Posvetilište ljuveno, Prozerpina ugrabljena, Čerera, Kleopatra, Arijadna, Adon, Koraljka od Šira), dodajući kako su bile prikazivane »s velicijem slavam«.

Zapo č eo je multimedijalnim osvrtom na pjesni č ko stvaralaštvo velikoga Tina Ujevi ć a u povodu skore 120. obljetnice njegova ro đ enja.

Oslobo đ eni Jeruzalem nastao je u ozra č ju protureformacije, koja je izravno utjecala na autorov izbor središnje teme, pri č emu je njegova pjesni č ka obrada zauze ć a Jeruzalema u posljednjoj godini Prvoga križarskog rata (1066 1099) trebala pružiti poticaj suvremenicima u borbi za pravovjerje.

Bez premca u prošlogodišnjoj pjesni č koj produkciji

Svoju pjesničku misiju započeo je relativno kasno, neposredno prije " ranih srednjih " - izdajući pjesni ljuvene i rumene u vlastitoj nakladi: zbirka " Terra magica " (1997.) Druga knjiga, " Pustalovina " - kradljivac pjesme, izlazi u nakladi međimurskog književnog kruga " Reči rieč " 1998. godine.

Pedesetak ih je, pod naslovom Razlike pjesni duhovne i djeloizpravne, 1728. pridružio Uzdasima Mandalijene pokornice, prvomu svomu znatnijem izdanju.

Pretpostavlja se također kako je i prvu verziju Uzdaha, u dva pjevanja, napisao »prije stupanja u isusovce« (E Švelec), dok se još bavio sređivanjem rukopisne zbirke Pjesni razlike, prije 1720. Senzualni nacrt Pjesni ljuvenih s aluzijama nerijetko na granici frivolnosti i prožetih cinizmom razrađuju i donekle šire zasnovane baladeskne pričice (devet Razlikih zgoda nesrećne ljubavi) s preuzetom građom (G.

Njezino su najglasovitije djelo Pjesni (Lais).