Milojević) Vrijeme postanka zaravni u ovim istraživanjima autori uglavnom vežu za različite vremenske raspone unutar miocena i pliocena.

Njihov nastanak Roglić smješta u doba srednjeg i gornjeg pliocena.

U tom slučaju neogenske naslage nisu mogle biti izvorišne za naplavni materijal potreban za rubnu koroziju, a i sama zaravan je znatno starija od srednjeg-donjeg pliocena.

Znanstvenici su zaključili da je vrijeme pliocena, toplog i vlažnog razdoblja koje je počelo prije 3,15 milijuna godina i trajalo do prije 2,85 milijuna godina, bilo vrlo slično današnjem.

Temperature zraka na području Amazone za vrijeme ranog Pliocena (prije 3.6 do 5 milijuna godina) bile su slične današnjim projekcijama prosječnih temperatura na ovom području za 2100. godinu od strane IPCC-a.

More se oblikovalo za vrijeme oligocenskog perioda, a od pliocena nadalje postaje sve pliće, da bi u pleistocenu nestalo.

S obzirom da se u Dilju na nekoliko mjesta susrećemo s magmatskim stijenama (iznad Matković Male, Oriovčića i Crnog Potoka) vjerojatno je bilo erupcija starijih od pliocena.

Iz miocena potječu naslage vapnenca i lapora, a iz pliocena slojevi belvederskog šljunka.

Fosilni ostaci tigra vode porijeklo jo iz kasnog Pliocena i ranog Pleistocena iz jugo-isto ne Azije.

Mnogo je još slučajeva na drugim područjima, primjerice u sjevernoj Italiji u mjestu Castenedolo gdje je talijanski geolog Giueseppe Ragazzoni pronašao nekoliko ljudskih kostura koji anatomijom odgovaraju modernom čovjeku, a iz geološke su formacije koja datira iz razdoblja pliocena.

Tokom pliocena došlo je do nastanka Središne Amerike i izumiranja većine autohotne južnoameričke megafaune.

Postojbina je divlje masline Sredozemlje: fosili lista pronađeni su u naslagama iz pliocena (Italija) i gornjega paleolitika (sjev.

Na osnovu fosila iz Francuske i Njemačke, smatra se da su prvi pripadnici porodice Procyonidae živjeli u Europi u kasnom oligocenu prije oko 25 milijuna godina. [ 6 ] Slični oblici zuba i lubanje ukazuju na to da prokionidi i kune imaju zajedničkog pretka, ali molekularna analiza pokazala je da su rakunima još srodniji medvjedi. [ 7 ] Nakon što su tada postojeće vrste prešle Beringov prolaz barem šest milijuna godina poslije, centar rasprostranjenosti vjerojatno je bila Srednja Amerika. [ 8 ] Za koatije (Nasua i Nasuella) i rakune (Procyon) smatra se da možda imaju zajedničkog pretka u rodu Paranasua koji je postojao između 5,2 i 6,0 milijuna godina. [ 9 ] Ova pretpostavka, koja se temelji na morfološkoj poredbi, proturječi genetičkoj analizi iz 2006. godine koja pokazuje da su rakuni srodniji prstenorepim mačkama. [ 10 ] Za razliku od ostalih prokionida, poput rakuna rakojeda (Procyon cancrivorus), preci običnog rakuna napustili su tropska i suptropska područja i preselili se na sjever prije oko četiri milijuna godina, u selidbi koja je potvrđena otkrićem fosila iz perioda srednjeg Pliocena u Velikoj nizini. [ 11 ]

Za ove mlađe, mi smo fosili, bića zaostala iz nekog bivšeg vremena, mezozoika, pliocena, ali ni to naposljetku nije važno.

Primjerice, negdje za vrijeme pliocena ili ranog pleistocena, rod Apis je razvio toplinsku homeostazu koja im je omogućila veću neovisnost o okolišnim uvjetima gradeći svoja gnijezda u dupljima i šupljinama.

Profesor Ragazzoni ju je otkrio u prošlom stoljeću, 1860., u Castenedolu, u Italiji, a potječe negdje iz Pliocena.

Optužba je odmah pala: ostaci su dosegli slojeve iz doba Pliocena zahvaljujući intruzivnom pokopu.

Oživljavanjem neotektonskih pokreta koncem pliocena povećava se razlomljenost terena što pogoduje procesu okršavanja i spuštanja površinskih tekućica u podzemlje.

Na molbu mog pomoćnika, Američki institut za geološka mjerenja dostavio nam je podatak da je sloj gline na dubini većoj od 91 m: vjerojatno iz formacije Glenns Ferry, koja pripada skupini gornjeg Idaha, za koju se općenito smatra da potječe iz pliocena ili pleistocena. Pliocen i pleistocen razdvaja dva milijuna godina.

Prema tome, dokaz upućuje da su u Americi prije otprike 2 milijuna godina, u razdoblju između pliocena i pleistocena živjeli ljudi suvremenog tipa.

Neotektonski pokreti od donjeg pliocena do danas imali su presudnu ulogu u oblikovanju današnjih struktura.

Na rubove kristalinskih masa Psunja i ostalih gorskih skupina zapadno slavonskih gora naslanjaju se uži ili širi pojasevi terci jarnih naslaga iz formacija oligocena, mioce na i pliocena.

Značajno je da su naslage pliocena taložene na ulazima u pojedine veće doline kao npr. u dolinu Rupnice i Jovanovice potoka kod Voćina, Kutjevačke rijeke itd, u dolinu Tajnovca potoka kod Našica, a da ih u unutrašnjosti dolina ne nalazimo, što znači, da su današnje doline nastale tek u postpliocensko doba.

Stručnjaci su posvjedočili kako je kamen iz razdoblja pliocena, dakle star dva do tri milijuna godina.

Carlos Ameghino, brat uglednog argentinskog paleontologa Florentina, otkrio je u Miramaru, južno od Buenos Airesa, kameni vrh strijele čvrsto ukopan u bedrenu kost toksodonta, izumrlog južnoameričkog sisavca iz pliocena

Podatke sam prepisala iz bilješki, razni izvori imaju različite godine za pojedina razdoblja, naročito trajanje ledenih doba, a početak i trajanje pliocena ne znam.

Zemlja je od pliocena prošla ukupno 9 glacijacija (dokazanih); čini mi da smo danas još na izlasku iz Wurmskog glacijala pa bi trebalo ići ka relativno toplijem, gledajući prema dosadašnjim trendovima

Iz doba pliocena datiraju otisci stopala pronađeni na lokaciji Laetoli u sjevernoj Tanzaniji.