Nekoć osim Brezovice još dvije kraljevske donacije u križevačkoj i zagrebačkoj županiji, tri biskupska predija u Posavini kraj Zagreba i u Banatu, kuće u Zagrebu, Varaždinu i Požunu, gdje su Batorići poradi sabora imali stalne stanove.

U tri navrata (1842., 1844. i 1847.) biran je za hrvatskog poslanika na Ugarskom saboru, a od 1845. dvorski je tajnik u Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Požunu.

Pa kad se zmislim, dok smo zajedno kano jurati bili v Požunu, kakav je to krasan, uman mladić bil.

- Batorić se opet namjesti i poče latinski: - Stolniković bio sa mnom u Požunu zajedno jurat - najprije kod personala kraljevskog, a poslije kod dvorskoga savjetnika hrvatskoga.

Odmah pošalje pismo sinu: »Ti si mi ispraznio ruke, da nisi moj bi se glas čuo u Požunu i ja bih stvorio tebi put do najodlučnijih mjesta.

Pravne znanosti izučavao je i diplomirao u Požunu.

Iza toga na saboru u Požunu 11. IV. 1848. donesen je među drugim zaključcima i član V, kojim je određeno, da će se madžarski sabor sastajati svake godine u Pešti, a za hrvatske županije i Vojnu Krajinu određen je broj narodnih zastupnika, koji će se imati birati za taj sabor.

Kako smo, zahvaljujući dobrim ljudima poput Tome Erdodyja koji je, na saboru u Požunu 1608., izvukavši mač iz korica, izjavio: Ovim ću mačem istjerati tu luteransku kugu iz naše zemlje

Kad se setim da nas je jezero mladih juratušov v Požunu bilo... "; ili: " Bil sam onda kak juratuš apud personalem regium - oj - kakvih je onda bilo lepih žena; toga sada više nema "...

U izbornoj ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526. u Požunu, izabrali Ferdinanda za kralja " prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga ", da je Ferdinand " već više godina " potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka " da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske ", te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu " cijele Kraljevine Hrvatske ", davši pritom njima i njihovim nasljednicima " prisegu dužne vjernosti i poklonstva ".

Objavio je drugi svezak Anala 1743. godine u Požunu gdje se obrađuju događaji važni za pavlinski red od 1763. do 1727. godine.

Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenim jezikom, a 1827. on postaje obvezatnim nastavnim predmetom.

Bio sam već jurat u Požunu, posla nisam mnogo imao, pa kad se božićni sveci bližali, zaželim k svojim starim roditeljima - Bog im daj duši lako.

Nekoliko godina kasnije imenovan bi velikim županom... čke županije, te se tom prilikom stalno povrati u Hrvatsku, ostavši dakako i u novom svom zvanju u neprekidnom savezu s odlučnim krugovima u Beču i Požunu, gdje su još uvijek u svim znatnijim pitanjima čekali na njegovu riječ i njegov savjet.

Bio je vrstan crkveni pravnik i liturgičar pa mu je provin ¬ cijal Filip Lastrić povjerio 1741. da s Petrom Lipovcem zastupa poslove Provincije Bosne Srebrene pred crkvenim nadleštvima u Požunu, a 1749. branio je u Beču interese samostana u Budimu.

ÂťMi, (...) baruni, velikaši i plemići Kraljevina Hrvatske i Slavonije priznajemo i glasom ovoga dajemo na znanje svima da pošto su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumi i neprijateljstva ⠀ koja su se odavna porodila među prejasnim i preuzvišenim vladarima i gospodom, carem Fridrikom i Maksimilijanom rimskim kraljem itd. s jedne strane, a prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim, češkim, dalmatinskim, hrvatskim itd., gospodarom našim premilostivim, kao i ovim slavnim Ugarskim Kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova veličanstva po svojim poslanicima pod stanovitim uvjetima sklopila ⠀ utaložena i posve ugasla; a da bude među istim trima veličanstvima i njihovim kraljevinama, gospoštijama, vladama i podanicima vječiti mir i savez utanačen, utvrđeno i zaključeno bi u Požunu u ponedjeljak nakon blagdana sv. Leonarda Ispovjednika, godine Gospodnje minule 1491, među ostalim ovo: Ako bi se dogodilo da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj i gospodar naš milostivi, umre bez zakonitih sinova ili ako takve ostavi, a oni umru bez potomaka, u takvom slučaju obvezani su izabrati i priznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, velikaši, plemići, gradovi i ostali stanovnici ove Kraljevine Ugarske, čitavo ovo kraljevstvo i ostale kraljevine i pokrajine k ovomu spadajuće, za svoga zakonitog i nesumnjivog kralja i gospodara spomenutoga prejasnog gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga i ugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga itd., ili ako ovaj ne bi živio, jednoga od njegovih sinova, ili ako ovi ne bi živjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muških potomaka po izravnoj lozi.

Ta politika laviranja na tri strane našla je odziva i kod ugarskog plemstva, pa su ga na saboru u Požunu 1621. godine izabrali za ugarskog kralja.

Službovao je u Koložvaru, Požunu, a u Aljmašu u Bačkoj od 1848. - 1860., kao kotarski predstojnik i potom kao kotarski sudac.

Utvrđeno je da je djelo bilo uspješno izvedeno 1839. godine na saboru u Požunu u interpretaciji klarinetista i hrvatskog izaslanika Dragutina pl. Klobučarića.

Na saborskim zasjedanjima u Beču i Požunu Vitezović je upoznao mnoge uglednike iz domovine, osobito Zagreba, pa se zaželio nastaniti u gradu svoje mladosti.

U Požunu su tiskane prve novine na mađarskom (Magyar hírmondó 1780. godine) i slovačkom (Presspurske Nowiny 1783. godine) [ 14 ].

U oči državnog zajedničkog sabora kojega je Kralj sazvao za 19.12.1832. godine u Požunu (prije njega održan je u Zagrebu hrvatski sabor), izdana je u Karlovcu prva hrvatski pisana politička brošura Disertacija ili razgovor.

Prva banka na prostoru današnje Slovačke osnovana je u Požunu 1842. godine [ 17 ].

Na saboru u Požunu, za vrijeme kojega je bila okrunjena za ugarsko-hrvatsku kraljicu, obratila se Marija Terezija za pomoć ugarskim staležima, onima čije su povlastice njezini preci tako nesmiljeno gazili, i navela ih, igrajući na kartu ugrožene i prestrašene žene, da joj pruže vojničku pomoć.

Zbog teških političkih zbivanja, grofica Magdalena Drašković boji se za svoje dijete i stoga moli glavaricu uršulinskog samostana u Požunu da dozvoli njenoj kćeri da se skloni u Hrvatsku.

Navlastito se spominju u ugovoru mira, sklopljenoga godine 1271. u Požunu, takodjer gradovi Vuka (Farkaša) od Zagorja (Castra Farkasii de Zaguria).

Iako je Ferdinand postupio na sličan način, sazvavši u prosincu sabor svojih pobornika u Požunu, te se dao izabrati ugarskim kraljem, njegov je položaj bio zapravo lošiji.

Točnije rečeno, bila je to ubitačno nepotrebna škola tenisa koju Mićo D. nije imao vremena ni mogućnosti savladati u privatnom životu, pa si to sad nadoknađuje na dnevnicama u Požunu.

Iste je godine Napoleon dao Dalmaciju Austriji, ali je mirom u Požunu godine 1805. opet pripala Napoleonu.

Sin je Antuna, hrvatskog političara, zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu i vrhovnog ravnatelja škola u Hrvatskoj. [ 2 ]