Uslikah ga i obiđoh uokrušce, te pobjegoh od snježnih pahulja koje mi se već tope za vratom u svoj automobil.

Dadoh se na put bez plana, jer - pobjegoh.

Zagreb, Zagreb... ostaj mi dobro I pobjegoh k domu svome podvijena repa.

Odskočih na protivnu stranu i pobjegoh.

Tako i ja, jahala sam tim wow prostranstvima i skužila da to nije za mene pa pobjegoh u svoj RL jer mi tih par tipki koje pritiščem i skačem i ubijam one neke živinice ne pričinjava nikakav gušt pa čak ni kad mi tamo zapleše taj moj lik, nekako nemam emocija prema njemu, nije to to, valjda nismo kliknuli ja i wow Svi prolaze kroz iste stvari tijekom odrastanja i to se podrazumijeva, nitko nije zatvoren i izoliran od raznoraznih utjecaja.

No još kao malen pobjegoh, a kasnije su mi u novcu isplatili dio.

Kad me prije desetak mjeseci po tintari lupio račun od 760 kuna (u ugovoru je stajalo 360) za MAXtv, telefon i internet, pobjegoh od T-coma Optimi koja mi ponudila uslugu za 280 kuna uključujući i PDV.

UgledahVesnicu i poletjeh joj u zagrljaj, kad ono, njoj iz ušiju šiklja para Pobjegoh ja u šator, a tamo moja Baba već sa pajdašima kolo vodi.Rakija sim, vinčeko tam, a ja bjež Vani me sustigoše oni uvijek " izgubljeni " i počeše vući za rukav, a ja opet bjež Naletjeh tada na nekog grmalja s punom košarom smrčaka.Baci on smrčke i stisnu me tako da još danas ravnam ono što je u očnim dupljama Što je još " gore " nije bio sam.Stvoril se tu neki bradonja iz Samobora, a sa njim je bil i visok i plav Zetovac........... Imal sam kartu u lijevom žepu, pa je sve dobro prošlo Sve u svemu boril sam se Nisam se izboril za smrčka, ali sam si našel novi štap od bambusa. " Našal sam i 9 Slovencov iz Sežane, zel ih k nama u autobus i isplatilo se.Teran je tekel kak Sava Tužil sam se Sanji na svoje zdravlje, možda malo na široko, jer su joj okice šarale lijevo i desno, a onda ju je spasil Yoda.Mene je utišal sa malim, punim čokančićem.... Postalo mi je hladno pa sam se potužil Vesni na organizaciju: Tu ste trbali zakuriti pećicu da se možemo zgrijati Izrečeno-učinjeno.Neko je zabubnjal i stvorila se vatrica, čak i šarani na štapu........ a ja moram doma Do Zgb-a smo stali 2 puta.Neki su i trčali za autobusom.......... Danas ovo pišem/treći puta/i zbrajam utiske.Više je bilo onih dobrih Domaćini, HVALA VAM

U takvim trenucima hitro mu izmakoh ruku i pobjegoh...

Onda me zaokupio stid: pobjegoh u šumu, tamo se isplakah i zaspah.

put u vk? hmm... dođoh, zgrozih se, pobjegoh. ukratko rečeno. apsolutno ništa se nije dogodilo osim što me je Šumska Žena zarazila nekom čudnom bolešću koju ovdje na Zapadu još nisu vidjeli. dali si mi vagon tableta i motorku u slučaju povišene boli i pustili me doma to je jedan od razloga zbog kojeg me nema uzadnje vrijeme na netu. bolest, da. ali to me ipak nije spriječilo da izlazim, nalazim se bivšim curama, idem na ručak kod budućih, položim j...

I pobjegoh u Španiju sa gimnastičarom Griffithom.

mene jedna zenska potjerala van iz ducana da sta ja njih ocu prevarit, sa to nisu hrvatski novci... pocela vristat.... pobjegoh glavom bez obzira...: D

Pobjegoh ko pijan, ko lud, ko mahnit.

" Od svijesti se onda zastidih i pobjegoh, a tu sam bio spravan pogledati njoj u oči i ostati...

Od vlastite sjenke, odnosno odraza u moru, vec par puta pobjegoh prosle godine na Lastovu.

Pobjegoh u šumu, popeh se na brijeg, pa gledah kako mi kuća gori.

Baš da mu je i bilo sila nije, ali, VENI, VIDI-POBJEGOH

Završilo i raspremanje, ostalo od spojivog tjedna još par dana i pobjegoh i ja iz stočarskog kraja, pravo na more.

Jel ' te, pobjegoh zercu iz virtuale.

BOK SVIMA KOLIKO VAS IMA Ja vam eto, danas, jedva pobjegoh iz policijske stanice.Ja ne znam što to bi tim našim plavim dečkima, valjda im opako izgledah te me poduže TRETIRAŠE.Gdje, s kim, zašto s njima, koji lovci, zašto kotal, jel bu došel onaj bradati iz Samobora, koliko vas ima, kakva šuma, jel predsjednik zna sa kompasom.....???? Još kad sam im rekel da bu redar/čuvar javnog reda i mira/jedan36to drugi 32 go godište i ja, izleteli su ko vrapci iz sobe i nekak mi se činilo da se vani valjaju od smijeha? Ne.znam, ali vratili su se glinenih faca i naredili da sutra donesem još jedan formularčić.Kao što vidite, radim.I ne samo ja, cijela vesela ekipa nešeg g. društva.Jedva vas čekamo, vi ćete nam biti pokusni kunići/neki i žabice, ha Sanja?/obzirom da nam je to prvo krštenje takve vrste otkada društvo postoji.Niš, moram ići, pak sam se raspisal..... Hvala za recept Ima neko žutog kruha? Ha, ha..... Našićani vama jedan veliki i poseban pozdrav

Odatle jednom pobjegoh te dobih tri mjeseca Lipovice (KPD kraj Popovače, pogoni za proizvodnju radijatora).

Trgoh glavom natrag, al ' je njezin osmijeh bio tako sladak, pogled joj tako prijateljski, da ne pobjegoh: ostadoh ondje, siguran, da će mi se doskora sama javiti.

Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeću. (9) Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijećanju; budući da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. (10) A sada, moćni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. (11) Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran i promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje. (12) Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odlučiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. (13) Čak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, čuvane i namijenjene svećenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. (14) Otpravili su u Jeruzalem, budući da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeća starješina. (15) Čim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit će ti predani na uništenje. (16) Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih.

Ja pobjegoh Žiki Stojanoviću pod noge.

Pa opet jadnu mačku počnu biti, i tako se meni dodija, te pobjegoh u šumu.

I pođoh brijaču: dadoh mu tri krune; pođoh na večeru; platih i ne uzeh ostatak od desetače; pođoh u kavanu i opih se likerima, poboh u bludište spavati - san pravednika, jer sam bio totalno pijan; kupih si odijela bez pogađanja i trgovac me je poslužio vrlo nesolidnom robom; uzeh stan u hotelu i zaspah pijan na klupi; iznajmih jednu elegantnu sobu i otputovah drugi dan u prvoj klasi; kupih violinu, za kojom toliko žuđah, i niti se je ne dotakoh, jer nakon petnaest dana založih i violinu i salonsko odijelo i pobjegoh ne plativši stanarine neobrijan, bez kaputa i objeda.

To se meni dodija, te pobjegoh u goru i evo me sada s vama.

Već mi to dodija, podigoh svoje uši i pobjegoh u šumu.

Pomislih, samo me još to treba opterećivati u životu i pobjegoh na omiljenu terasu, jedan snimak desno, jedan ravno, sve sam drskiji...