Nesankcioniranje pocinjenih zlocina najvece je kriminaliziranje domovinskog rata. kako hrvatskih, tako i četničkih, od kojih se mnogi još uvijek slobodno šeću lijepom našom, neki su pušteni od strane hrvatskog pravosudja da se brane sa slobode pa su zbrisali, ima toga jako puno. oni zločini koje su počinjeni nad srpskim civilima trebali su se sankcionirati taj čas. odmah prijavak, odmah procedura. takodjer, nikakva se abolicija četnicima nije trebala davati, za zločine koje su radili trebalo ih je osuditi. no sve ovo, nikako ne može poništiti činjenicu da se ratovalo na hrvatskom tlu, da su jugočetnici bili agresori, te da je naš rat bio obrambeni rat. takodjer, ne mogu a da se po tisućuti put ne upitam, kako to da se neki dižu na noge kada se radi o zločinima koje su počinili naši, tu plusevi lete ko ludi, dok istovremeno ti isti prešućuju i zaobilaze upise u kojima se spominju četnički zločini. tu pluseva nema. i sve to govori dovoljno samo za sebe. takvima ja ledja nikada okrenula ne bih u nekom, ne daj bože, novom ratu. čast rijetkim i poštenim izuzecima, i ponovno, moje poštovanje npr jednoj fuminanti, čiji su stavovi po tisuću pitanja potpuno drugačiji od mojih, ali koja svakim svojim upisom dokazuje da je čovjek i da joj je hrvatska u srcu.