Naravno, nije nevažna ni neposredna subverzivnost protesta, jer kod protestiranja se ne radi samo o prezentiranju stavova u revijalnom tonu, nego o želji da protesti odmah nešto promijene, unoseći nemir (što ne znači nužno i kaos) u javni prostor, u urbanističkom i političkom smislu, oslobađajući potencijal za kritiziranje ili podrivanje postojećih političkih elita ili sistema u cjelini.