»Šop u kozmičkim pjesmama i poemama pjeva o religioznoj metafizici i biblijskoj eshatologiji; razmišlja o svemirskim procesima i konačnoj sudbini čovjeka u spiritualnim suodnosima Bitka i bića; podsjeća na sve tri božanske osobe i plete slojevite suodnose poetskih i vjerskih sadržaja, istina, više pjesnički skriveno negoli teološki otvoreno, ali uporno ostaje na duhovnim koordinatama biblijske optike i nezaustavljivo ide prema nebeskom zajedništvu s onim istim Gostom, evanđeoskim Isusom kojemu je u prvom razdoblju, družeći se s Njim u njegovu ljudskom liku, prijateljski pričao o zgodama i nezgodama dnevnog života, naručivao mu odijelo, nudio svoj ležaj, vodio ga po gostionicama i stajama.