A ovo specijalno za Rujanu, jer ona je ipak umjetnik... i moram prestati, pa da se oprostimo sa jednom poemom, pisanom noćas baš za Žene... a i to je ugovor, za cijeli život, i tumači se kao NEKA TAKO BUDE... ili STVARAJ MI ŽIVOT UGODNO... ili DOGAĐAJMO SE KREATIVNO... dakle.... KADA VRLA U SRCU ME NEMAŠ... (ne uklapa se najbolje u temu, ali ionak se više neću javljati pa... molim lijepo i zahvaljujem na razumijevanju... Rujanko mila i pametna)...///Kada vrla u srcu me nemaš...../Bogom si dana, Morana, - trpim iz nevjere tvoje, zalijećeš se rogom, bez plana - crpim i ližem rane svoje, o Morgana/Gdje me bodeš, kada si sa drugima, jao Rujana, gdje me bodež sada probija, auh, jer sva si njihova, I gdje me snalazi što Bogom si dana, Debora, velika radost učenja o ranama, oh ta Fedora/Iako na niskim granama, Tvoja učenja o drugima lete visoko sa elokventno šutljivim vranama - a ipak na jeziku bez dlake, što se sele nekamo, nebu pod oblake dok donosim nove ljubavne odluke, šutljiv./Bez tebe, bez imalo muke, glumim Hektora, a znam, tuđe grle te ruke, moja Debora, Fedoro moja, Mor-Morgana Rujana./Jer vidim da te nemam, uz mnogo tuđih ruku - svoj zagrljaj ti spremam, Bogom dana, i tako rasprodana, ovih si dana, moja Jedina, a od Matana, Seada i Nadana tvoja se sada sazdaje nakana./Iz nevjere trpim, crpim sa bodeža krvcu iznevjerenja, zbog nevere da se strpim, govoriš, dok neverinski pušeš mi nevjerne oblake u lice, a iz oka vranina da crpim, želiš, sve što si o mudrosti bježanja naučila, daleko od potpunog ispunjenja, kao jednom posrnula ona Tihana, uplakana, i davno zaboravljena ona Vedrana./Yes-jesi, za mene si slobodna pa te puštam njima, i njemu, tome i onima, jer Bogom si dana, u svojim danima, Iskustva bez plana i, velika radost učenja o ranama, kada si sa svima moja Rasprodana, oh duša mi tako izbodena, najdraža moja a Najudaljenija - nadaleko si od izbodena mi srca ti naricana./Tako se školujem, školovana, i kada nisi moja, S lakoćom me boluješ i kolješ, bez bodeža, bez boja, Jer Bogom si dana ovih dana - krhka, nježna, sitna, a tako velika je moja rana, radosti moja radovana./Ruke mi pružaš, a od tvojih sam smrtno kljucan vrana, Jer srce mi ne leti i ništa ti ne vjerujem, Morgana: vrane ljubav, ah - baš naivno pretjerujem, Morana, ovih dana kada Bogom si dana i kada vrla me nemaš - to, to mi je mana