Nalazi se u cjelini teksta knjige, ali što se horizonta očekivanja tiče - u prostoru između potencijalnog i aktualnog, između rečenog i protumačenog, u diskrepancijama, u nekonzistentosti autorske poetike i kritičara razočarava.

Ne to je tipicno newageovsko lupetanje u prazno - puno patetike i " poetike " i nis konkretno.

Prilika je to da Hughes na trenutak demonstrira vizualno umijeće dočaravajući protagonistove zamućene apetite za autodestrukcijom usred noći otuđenog, raspadajućeg New Yorka na tragu redateljske indie poetike.

Koliko god vješto bilo Radakovićevo ekvilibriranje na granicama populističke poetike dnevne sobe, neprolazne od Pozorišta do Kazališta u kući, ono je tek mamac za ionako uspavanu publiku, kojoj zrcalni odraz na pozornici donosi nepogrešivu identifikaciju, što čini plodno tlo za ono što slijedi.

Na podlozi poetike biblijsko-vergilijevskih epova M. je u tom remek-djelu ostvario renesansnu sintezu hrv., lat. i tal. književne tradicije.

Hodges spada među filmaše koji nemaju sreću da su pripadali nekim generacijama ili pokretima, a dodamo li i to da su neki njegovi filmovi uistinu bezvezni, jasno je kako je riječ o autoru teško uhvatljive poetike.

Sveprisutnost tehnologije videosnimanja donekle specifična za Finsku, iako ne i njoj jedinstvena daje Siiliju priliku za uspostavljanje poetike i tragike čina zabilježena gledanja: riječ je o motivu koji je uvijek lelujao pri površini filmske dramaturgije (Powellov Peeping Tom i Soderberghov Seks, laži i videovrpce rijetki su primjeri filmova u kojima je stavljen na prvo mjesto), ali koji tek danas može biti tretiran kao nešto opće

Ta opreka između Bulića, po vlastitim riječima ' malog seljaka ' sa svim pripadajućim konotacijama i onoga što Bulić odrastanjem, preseljenjem u veći grad i (informatičkom) naobrazbom postaje, najfascinantniji je, barem meni, sloj njegove poetike.

' Osam i po ogleda o razumevanju ' - između etike, poetike i politike; teorije i kritike; mraka 90 - ih i suočavanja s njihovim nasljeđem.

Svijest o različitosti i posebnosti u odnosu na druge ljude, iz koje potom analogno proizlaze i manjak interesa za ljudski rod, individualnost, otuđenje, odnosno podlijeganje konfliktnoj prirodi vlastite duševnosti jedno je od temeljnih načela romantičarske poetike u konstruiranju ne samo dramskih nego i književnih likova uopće.

Iz toga razloga izgovaranje replika u stihovima nezaobilazno povlači pitanje tempa koji je dodatno ograničen i zadan pravilima romantičarske poetike što okosnicu događanja temelji na duševnom životu glavnoga lika.

Zamišljena kao prilog proučavanju poetike velikoga ruskog pisca, ova knjiga uvelike premašuje okvire tradicionalnog poetološkog opisa jer nam uz nove književnoznanstvene spoznaje o Gogoljevu stvaralaštvu pruža i duboke kulturološke i antropološke uvide u prirodu ljudske tjelesnosti, posebice ljudskog tijela u pokretu.

Upravo to naime odlučuje o njihovom junaštvu), a ne, kao što naposljetku precizira sam Aristotel, da su pobuđeni samom akcijom, dramom, odnosno sudbinom junaka; 2. i posljedično, da je katharsis, katarzični učinak, odlijepljen od mimesis, u suprotnosti s onim što predlaže Aristotel na početku znamenitog četvrtog poglavlja Poetike, gdje pojašnjava vezu između ugode i mimesis i pritom poručuje da mi rado promatramo najvećom točnošću izrađene slike onoga što nam u realitetu nije ugodno gledati, na primjer reprodukcije najprezrenijih životinja i leševa samo usput spominjem, premda sam uvjeren da je stvar presudna, da uživati ugodu tada nije heduno, nego khairo, što upućuje na radost (kharis) Lacan bi možda rekao baš užitak i na sjaj, na svjetlucanje.

Izborom slika iz privatne zbirke umjetnina u Galeriji Koprivnica Mijo Kovačić se po prvi put predstavlja kao uspješan kolekcionar umjetnina, što je do sada bilo poznato tek nekolicini prijatelja i stručnjaka koje je Mijo Kovačić pustio u vlastiti svijet intime u kojem više od četiri desetljeća vodi emotivne unutarnje dijaloge s umjetnicima u čijim je djelima pronalazio tragove vlastite poetike.

U Moskvu, u Moskvu dobra je demonstracija glumačke moći Volksbuhneovog ansambla i reprezentativan uzorak poetike redatelja koji se s tim ansamblom napravio neke od ključnih njemačkih predstava u posljednjih dvadesetak godina.

Ovo duboko politizirano djelo istančane poetike ostavlja trag onoga čime se i bavi, trag strastvenog i rigoroznog individualnog izraza u okružju koje takav izraz zakida.

Ili, prema opisu vlastite poetike u pjesmi Skala: »Na skali svemira/miso mi prebira./Vidim tonove,/čujem sliku/razaznajuć u Praliku/obrise nježne, otiske sebe/i pružam ruku put zvijezda/i bića,/vremena i bezvremena,/prostora i neprostora,/čežnjivu/da dohvatim Tebe.« O tome pjesnik govori u svom spisu O poeziji: »Tako pjevanje postaje verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, već otkrivanje posjedujućeg.« Sbutega teško odolijeva zavodljivosti rima čak onda kada one ne nude lak izlaz ili ako je to samo izlaz za nuždu, pa će završiti dugo nizanje stihova ovako: »Čekam sudbu neskrojenu/Što mi nikad stići neće/To je mog života sjena/Od nje sjene nema veće.« »Ja sam mrtav sada vi ste bili prije«, stihom koji je je napisan u jedanaestom od njegovih Odraza, tj. niza od dvadeset i četiri soneta, Branko Sbutega (1952 2006) obraća nam se danas iz svoje smrti riječima namijenjenim trenutku susreta s čitaocem.

Srećom, Damon i Di Caprio, kao glavni pokojnici u Scorseseovu štakorskome svijetu, ne nastupaju nimalo mehanički, podupirući svojim dubokim psihološkim rovovima Scorseseovo podgrijavanje metafizike zla i redateljske autorske poetike.

U poratnoj hrvatskoj kinematografiji on je dotad režirao devet dokumentaraca, među kojima je najzanimljiviji srednjometražni film Snaga i mladost (traje gotovo 50 minuta) iz 1946., prikaz natjecanja mladeži za značku Zren (dodjeljivala se pojedincima koji su se isticali redovitim izvođenjem tjelovježbe, sportskim aktivnostima i sudjelovanjem na radnim akcijama): kadrovi mladića i djevojaka besprijekorne građe i nastojanje da se na filmskoj vrpci zabilježi tijelo u pokretu povremeno asociraju na Olimpijadu Leni Riefenstahl, što je hvalevrijedan uzor za ostvarenje nastalo u razdoblju rigidne socrealističke poetike.

Zapravo, njezin je cjelovečernji igrani prvijenac Klip (2012) možda i najspecifičniji izdanak jedne osebujne poetike.

Verhoeven ne odustaje od svoje poetike krvi, užasa, erotskih elemenata, no rabi je u najboljem smislu te riječi, i to uvijek nanovo na svjež i izvoran način.

Njihova zadaća neće biti nimalo laka, budući da je ovogodišnji Festival koncipiran obljetničarski, s predstavama koje nisu konceptualno povezane pa će biti izuzetno teško uspoređivati različite kazališne poetike.

Nakon takvog uvoda akademik Tonko Maroević kazao je - iako je francuski nadrealizam izvozni atrikal svoje matične države on je prvenstveno europski pokret, prožima najrazličitije poetike i pravce, uglavnom je obilježio umjetnost 20. stoljeća.

I u ovoj se inicijativi, prvenstveno usmjerenoj prema zabavi i dobroj zezanciji, našlo prostora za vrlo inteligentan oblik aktivizma jer organizatori, i sami producirajući amaterske filmove trash poetike, razrađuju scenarije koji se reflektiraju na aktualnosti u društvu.

Za sudjelovanje potrebno je poslati: - opis projekta (maksimalno 2 A4 str.); - nacrte, fotografije, video i tekstualni materijal koristan za bolje razumijevanje projekta; - informacije vezane za način realizacije, praktičnost plana i vrijeme potrebno za realizaciju; - info materijal vezan za prethodne radove, koristan za razumijevanje stila i poetike umjetnika; - kontakt podatke: ime i prezime, telefonski broj, e-mail, poštanska adresa.

I tako se oko Medeje pletu teorije i poetike, a zbog kompleksa arhetipskih motiva kojima mitska priča obiluje gotovo da ne postoji teorijska prizma kroz koju se ona ne da iščitati.

U pitanju je solidan album, no bez obzira na kompetentnost izvedbe i dorečenost produkcije kakva je manjkala Retru, ovo je najslabije Urbanovo izdanje, daleko od lošeg, no po prvi put se jasno vide znaci ozbiljnog zamora poetike i kreativne krize koja se mogla naslutiti cijelo desetljeće nesigurnošću i neodlučnošću oko objavljivanja materijala.

Autor nudi svojevrsnu sintezu svoga kazališnog poslanja s jasnim obrisima osobne redateljske poetike.

Sude ć i, dakle, prema novoj zbirci pjesama Branimira Bošnjaka Izgubljen u internetu, sva je prilika da aktualna hrvatska poezija u mnogim svojim vidovima postaje superiorna intelektualna i iskustvena djelatnost s najboljim plodovima od pjesnika koji su do najve ć ega majstorstva unutar vlastite poetike došli njezinim dugogodišnjim pa i višedesetljetnim postupnim ovladavanjem.

Daniel Léveillé dosljedan je i snažan autor, koji u produbljivanju autentične poetike ustrajavanja na pokretu i tijelu samom s minimalnim koreografskim i teatarskim širenjima... pročitajte cijeli tekst...