Ja sam strastveni poklonik slobode, koju smatram jedinim miljeom u kojem se mogu razvijati i rasti inteligencija, dostojanstvo i sreća ljudi; - ne one sasvim formalne slobode koju nameće država, odmjerava i propisuje, država vječne laži, koja ustvari nikad ne zastupa drugo do prvenstvo pojedinaca, temeljeno na robovanju svih ostalih; - ne one individualističke, egoističke, sitničave i fiktivne slobode, koju uzdiže škola Jeana Jacquesa Rousseaua i sve ostale škole buržujskog liberalizma i koja smatra takozvano pravo svih, koje zastupa država, granicom prava svakog pojedinog, što uvijek nužno reducira pravo pojedinca na ništicu.

Ovim skupom nastojimo, s jedne strane, okupiti proučavatelje i proučavateljice Rousseaua koji će se osvrnuti na bitne aspekte njegova djela, a s druge strane, znanstvenike i znanstvenice različitih profila koji u Rousseauu pronalaze motivaciju za promišljanje pitanja važnih u njihovim područjima te aktualnih problema s kojima se suočavamo.

Pored toga, do izražaja će doći i razmatranja povijesno-kulturnog konteksta u kojemu je Rousseauovo djelo nastajalo i vršilo utjecaj (prije svega prosvjetiteljstva, predrevolucionarnog razdoblja i Francuske revolucije), a simpozij uključuje i one autore i autorice čiji se interesi ne dotiču izravno Rousseaua ili njegova vremena, ali se problematika kojom se oni bave može smatrati »rusoovskom« i »prosvjetiteljskom«, bilo da je rasprava o njoj zacrtana od strane Rousseaua i drugih (anti) prosvjetitelja ili je kod njih na upečatljiv način obrađena.

Hrvoje Jurić kaže da se Jean-Jacquesa Rousseaua ' treba promatrati i kao prosvjetitelja i kao antiprosvjetitelja.

Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina.

Da li je to ono naše unutarnje stanje (ne) sigurnosti života ili sloboda političke zajednice koju su ljudi društvenim ugovorom Thomasa Hobbsa, Johna Locka, Jean-Jacquesa Rousseaua ili Johna Rawlsa, jednostavno nazvali državom?

S druge strane, Struense je načitan kad su u pitanju velikani književnosti i filozofije poput Shakespearea, Voltairea i Rousseaua.

Kod Eveline Rudan, prevrednovanje poetskoga znaka uže zavičajnosti intencionalno je anti-edipalno, a čitljivo je u gotovo programatskoj poetizaciji predliberalne kletve Jeana Jeacquesa Rousseaua u kojoj se ovaj obrušio na instinktivno-volontarističku dimenziju porijekla privatnog vlasništva.

Rousseaua autor je često citirane misli: Najkorisnija, a najmanje razvijena od svih ljudskih spoznaja čini se da je ona o čovjeku. (Rasprava o porijeklu nejednakosti među ljudima iz 1775. god) Prisjetim o se i Sofokla i Antigone: Ima mnogo grozota ali ništa nije strašnije od čovjeka.

Legendarni citat Jean-Jacquesa Rousseaua da je ' čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima ' već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ' roba ' od istinski slobodnog pojedinca.

Od Rousseaua do anarhista, socijal-utopista, Marxa, Korscha i pokreta nove ljevice šezdesetih godina protiv granica kapitalizma i iluzornosti političkoga parlamentarizma postoji načelna sumnja u svrsishodnost otuđene političke moći od čovjeka samoga.

Diltheyeve kritične primjedbe upućene Rousseauu slažu se s njegovom kritikom Nietzschea: ÂťTi ' pseudofilozofi ' čovječanstvo vraćaju u stanje prirode, tj. u stanje životinjske sirovosti i divljaštva.ÂŤ (GS III, str. 196) Kao u slučaju Nietzschea, tako i kod Rousseaua Diltheyevoj kritici ' nasilja ', koje je neprijatelj kulture, prethodi njegov hvalospjev, tj. hvalospjev filozofa života.

Tko bi se odrekao Goethea ili Rousseaua ili Augustina ili Antona Reisera von Moritza ili autobiografije Heynea i drugih?

Scenom dominira reprodukcija slike " Gladni lav baca se na antilopu " francuskog postimpresionista Henrija Rousseaua, što u startu sugerira na to da ta priroda u kojoj je petero protagonista odlučilo sagraditi novu civilizaciju neće biti toliko blagonaklona te da će prije ili poslije pokazati svoju ćudljivu narav.

- Jednom čitah kod kuće »Le contrat social« od Rousseaua.

Tom će se konferencijom FPZ istodobno pridružiti obilježavanju 300. obljetnicu rođenja Jeana-Jacquesa Rousseaua, francuskog književnika i političkog filozofa.

Nadobudni teoretici neposredne demokracije doduše nisu razumjeli Rousseaua, ni čuli za Korscha, ali su neprestance s nekritičkim veseljem oscilirali između plenuma i referenduma kao odlikovanih neposrednodemokratskih formi.

A opet, oni reproduciraju neka opća mjesta u interkulturnim mitologijama Rusije i Zapada, i iščitavaju istoga filozofa prirode ⠀ Rousseaua ⠀ na iznenađujuće različit način.

Rousseaua o suverenitetu naroda kao o nedjeljivom i neotuđivom pravu naroda.

Suvremeni anarhizam je, međutim, nastao na temeljima svjetovne misli Prosvjetiteljstva, posebno na temelju spisa Jean-Jacques Rousseaua i njegovih tvrdnji o tome kako u moralnom smislu središnji položaj ima sloboda.

Toga se sjetila grande princesse, junakinja znanog djela Jeana Jacquesa Rousseaua Confessions (Ispovijesti).

Te nove ideje o organizaciji države i društva pojavile su se još 1690. u djelu Johna Lockea Dvije rasprave o upravljanju državom, a razvili su ih kasniji prosvjetitelji poput Jean Jacquesa Rousseaua u djelu Društveni ugovor (fr.

Ali ako je to o naglašeno, ostaje u promjeni i u tvorbi pridjeva: Hugo, Hugoa, Hugoov; Rousseau, Rousseaua, Rousseauov...

Ona je navodno delegat Trećeg svijeta u tvornici Citroen u Južnom Atlantiku, kći Lumumbe i Kulturne revolucije, on je navodno potomak Jean-Jacquesa Rousseaua.

S jedne strane, to čini Rousseaua podatnim sugovornikom u današnjim raspravama o ekološkoj krizi, koja počiva upravo na fatalnom pokušaju odvajanja čovjeka od prirode.

Kada pređete možete vidjeti mali otok koji se zove Ile Rousseaua te isto tako spomenik jednom od najuglednijih građana, filozofu Jean-Jacquesu Rousseau.

Usavršavao se na majstorskim tečajevima Claudea Delanglea, Eugenea Rousseaua, Arna Bornkampa, Philippea Portejoiea te kod članova Zagrebačkog kvarteta saksofona.

Potaknut ovom Emilovom nesvakidašnjom inventivnošću i namjerom da naslovom iskaže svoj stav kritičara satiričara, a želeći uhvatiti priključak s njegovim namjerama i načinom, iz istih sam razloga za naslov ovog svog reagiranja uporijebio parafrazu naslova romana Jean Jacques Rousseaua Emil ili o odgoju.

Osim što su bili pod utjecajem Rousseaua, bili su i suvremenici liturgijskoga rasula u Francuskoj prije djelovanja Doma Guérangera.

Bila je velika zabluda od strane Jeana Jacquesa Rousseaua što je smatrao da je primitivno društvo bilo utemeljeno na slobodnom ugovoru među divljacima.