ne znam vala ni sam. halovi se u ljudi mijenjaju ko godišnja doba. tako ti je i sa vjerskom praksom, samo ona je uvijek ekvivalent imana. putniku je farz da skraćuje namaz, zbog okolnosti u kojima se nalazi. nije mu manji iman zato što manje klanja, već manje ispoljava iman kroz namaz, a onaj ostatak se ispoljava u drugim formama ibadeta. npr. sam put muslimana-vjernika je ibadet. inače bi morao naklanjavati. neki dan, jedna bliska osoba, inače mnogo ibadeti, pa nam kaže kad je vidjela kako deveramo s djecom, " kako izdržite sa njim, da je moj ja bih ga bacila ". ja ovih dana gledam Ramazanski program, pa sve se divim, oni svi gosti su bolji od mene, pa miris somuna, pa djetinjstva, pa svašta. kod mene, sjeli da iftarimo, puče prangija, mali dobio proljev, protopila pelena, ganjaj ga po kući, žena ga pere ja perem pod. a somuni svakako mirišu, i meni i tim gostima. al nije nam isti hal. kuću da prevrnu treba im 5 minuta. da ne govorim o spremanjima za školu i vrtić. jedina dova ti je " Ya Rabbi daj da se naspavam ", kakvi virdovi, kakvi namazi. kako će to shvatiti neko ko ne živi takvim životom? ili će taj hizmet biti ibadet, ili su takvi ljudi, uključivši mene, propali. sad kad je tako, ko je bolji vjernik? onaj kome je jacija u trajanju od sahata, kakva je meni bila kad sam bio besposlen, onaj koji mijenja džamije svake noći za teravije, što sam i sam nekada činio, onaj koji ništa oko svog djeteta nema, osim da ga pogladi ponekad, il onaj što se slomi kuću da održi? ko je bolji? ko je bolji, rahmetli Jovica, kojeg sam Allah rahmetile upoznao, koji ostade bez glave boreći se, ili ovaj muslimanskog imena što je zalijepio plakate " prvi dan Bajrama muzika... "