To, kao i protuhrvaski Rimski ugovori koje je poglavnik ustaškog pokreta i NDH potpisao, bio je glavni razlog što je Hitler pozvao Pavelića u lipnju 1941. na Berghof i ponudio mu pomoć u poništenju Rimskih ugovora, što je Pavelić odbio. (Nakon toga je Hitler digao ruke od Pavelića, a 1943. ga je praktički razvlastio jer mu nije vjerovao, s tim da mu je prije toga naredio da mora riješiti židovsko pitanje u NDH.) Na koncu, kad je hrvatski vojskovođa Slavko Kvaternik, ministar obrane u vladi NDH, podnio koncem 1942. neopozivu ostavku na sve položaje u državi, stigla je još jedna velika i bespramna poglavnikova laž, naime, Slavko Kvaternik (kojega su partizani nakon WWII strijelali na smrt nakon što su ga Amerikanci izručili Titu) zamolio je poglavnika neka čuva tek ustrojenu vojnu akademiju za hrvatske časnike u Varaždinu, kao i Hrvatsku vojsku, na što je Pavelić slagao da će je čuvati kao zjenicu oka, da bi nekoliko tjedana nakon toga raspustio dočasničku i časničku vojnu školu, i Hrvatsku vojsku praktički stavio pod njemačko zapovjedništvo, dozvolivši da njemački saveznik u Hrvatskoj regrutira hrvatske mladiće za njemačke postrojbe, što je bilo posebno ponižavajuće da se pobjednički hrvatski general Čanić, koji je u ljeto 1942. s Kozare isprašio pet Titovih proleterskih birgada, morao 1943. iz Austrije vratiti zajedno sa svojim časnicima, bez svoje domobranske brdske divizije dok su zapovjedništva preuzeli njemački časnici, a hrvatski vojnici dobili, uz hrvatske, i njemačke oznake, i završili u Staljingradu otkuda se gotovo nitko od 10.000 hrvatskih vojnika nije vratio živ.