Redovničku halju i pohabane sandale u ovom je životu zamijenila skupocjena motoristička oprema, no onaj unutarnji osjećaj je ostao isti.

Od lafa do gafa ili od gafa do lafa? pitanje je sad što će vrijediti kada jednoga dana pohabane političke koledžice Bandić objesi o klin, ostaje da vidimo.

Nosili su rastrgane hlače, pohabane majice s otisnutim kontroverznim slikama, pseće ogrlice, jakne sa zakovicama i nakaradnu šminku.

Sjeo je na svoj intergalaktički romobil i otišao na pijacu gdje su se prodavale pohabane Crne rupe, skoro ugašene zvijezde i planeti bez vlastite sile teže.

(4) Postavljene klupe i košarice za otpad ne smiju se uništavati ili oštećivati, a dotrajale i pohabane košarice i klupe koncesionar treba redovito popravljati i po potrebi mijenjati novima.

Imao situacije da više djelatnika koristi iste kombinezone, jakne (i posuđuju jedni drugima) koje su već pohabane i podlegle vremenskim uvjetima.

Kao vječiti cinik ću iz svoje pohabane fotelje mrziti svijet i govoriti: " Da sam ja imao takvu priliku,..... "

jako oštećene površine - pohabane materijale (dijelove) treba mijenjati jer su oni izrazito teške za očistiti ili je nemoguće pčistiti,

Tako je i mladi Rembrandt mislio, kako dobroobjašnjava Wölfflin, da se likovna draž krije u motivu, pa je u ranim djelima slikao sve same pohabane šešire i ostale ruinirane prizore, misleći da su eo ipso likovno podatni.

Kao sto vec rekoh Domacici: posto sam radikalna spodoba (radikalna otprilike kao casa mlake vode ili pohabane fotelje u dnevnoj sobi) odlucih se na jos radikalniji pothvat: izbacit cu teve iz mog zivota (nesto mi se cini da je i jednom davno Jura Stublic bulanio o slicnoj akciji kroz prozor) na tjedan dana pa ko ziv, ko mrtav.

Troškovi fizičkog novca su veliki; mora ga se redovito obnavljati, povlačiti pohabane novčanice i kovanice i emitirati nove.

Sjećanja brzo naviru, iako je dvadeset godina prošlo kao da je jučer bilo, pohabane tenisice, improvizirane puške, šljemovi sa gradilišta, oko vrata krunica.

Sutradan ujutro ostale služavke iz krčme uzalud su je tražile u postelji Gwenny je uzela svoj ogrtač, pohabane cipele i zavežljaj pudinga s grožđicama te se otputila u potragu za neobičnim stablom.

U stvari, Micić izlazi na evropski plan da bi u epohi agonije mode avangardi pokupovao njene već pohabane i poderane krpice, sklapajući jedan kompilacijski krpež koji pokušava da uvalja na balkanskim tezgama pod etiketom balkansko-barbarogenijskog proizvoda iliti zenitizma.

No, dobro, sve je moguće, promisliš dok pohabane korice oslobađaš slojeva prljavštine i shvaćaš da se radi o jednoj priči koju si tako davno upoznao Galeb Jonathan Livingstone, djelo gospodina Richarda Bacha.

Osim toga, knjizi nije pomogao niti nemušt pokušaj restauracije knjige koji je poduzeo lokalni vikar 1857. godine, prilikom čega je odstranio pohabane stranice, što je u to vrijeme bio legitiman restauratorski postupak.

E, sad... ne bi to baš ni bio neki preveliki problem da ih je dvoje, troje, ili četvero, no on je bio čak sedmi po redu pa su košuljice koje je dobivao sve redom uglavnom bile pohabane i stare.

Imao sam krem polo majicu, tamnoplave Puma kratke hlaće za nogomet sa velikim brojem 17 na desnoj nogavici, sive sportske čarape sa bijelom i crnom crtom na vrhu (navučene dokle god ide, naravno) i pohabane Puma svjetlosmeđe old school tenisice.

Ovim je okupaciona vlast za Crnu Goru kompletirala sve apoene koji su bili na crnogorskim perperima i pokušala zamijeniti ovjerene, a od duže upotrebe pohabane papirne perpere.

Kosa mu je izgledala poput šarene perjanice sva u zelenim, ljubičastim i narančastim pramenovima.Odjeća od komadića raznorazne pohabane kože, noge bose, tijelo izbušeno svakojakim rinčicama, a u ušima ogromne naušnice s groznim, zelenim i žutim perjem.

Gledajući pažljivije ove takozvane nove riječi nalazimo da su one prilično stare i pohabane.

Cipele vam moraju biti savršeno ulaštene, i nikako ne smijete obuti one pohabane - ako imate crkveno vjenčanje svi će uzvanici u trenutku kada kleknete vidjeti iznošene đonove.

Jadne, pohabane riječi, koje nitko ne uzima za ozbiljno.

Žmirio sam još par trenutaka, osluškujući žubor iza prozora, a onda sam ustao i navukao stare, pohabane šlape.

Ne volim putovati Hrvatskom, u istome pronalaziti različito, ja sam pjesnik, svugdje čiste, blistavo ružno izlivene biste, tako sam i ja odgojen, ne mogu se oteti lošim stihovima, pogrešnim zaključcima, transparentnim skulpturama, pohlepnom postojanju bezveze, vjeronauku poslije mise, uspješnom mesaru za pultom, kvartu bez ikakve fizionomije, djelovanju svega televizijskog, o čemu lažu reklame, a čega ima, zubobolji koja neće proći, kamencu koji se neće oljuštiti, prometnom policajcu koji nikad neće pročitati knjigu, županijskom sucu koji će pročitati devet loših knjiga, jednu od svoga prethodnika, jednu od lažnog iscjelitelja, jednu od pokojnog predsjednika, jednu o uzgoju kućnog bilja, jednu o odgoju djece, jednu o globalnoj zavjeri, jednu o jedinoj istini, jednu od slavnog humorista i jednu o postojanju Boga, ne volim putovati, ja sam umjetnik u svojoj zemlji, ona ne poznaje mene niti ja poznajem nju, prolazim kroz neprijateljski teritorij svoje domovine, iskoristio sam ga za svoje ekspedicije, koje me lišavaju svakonevnog života, koje me prevode u trubadura kakav objektivno ne može umrijeti, putujem unutar klaustrofobičnog hrvatskog želuca, neobičnog je oblika, kao u kakvog mesoždera a preživača, na svim se strateškim mjestima okreću jaganjci na žaru, nedjeljom poslije mise nogomet se igra, navečer selo ostalo u mraku, na cesti pregažena mačka, spodoba u crnini gura bicikl, svjetlo pred gostionicom, unutra neobrijani gosti, pijani i bez mozga, gledaju Hrvatsku televiziju, tornjevi crkveni označavaju središte ama baš svakog grada na kontinentu, po neugodno usitnjenim poljima starci, male obitelji ispred trgovačkih centara, kockasti domovi zdravlja i čempresi iza njih, u kojima čuči smrt ili makar zubobolja, koja ne prolazi lako, dugotrajna i glupa, ćurliću besmisleni gradići u Panoniji, gdje se političari kote kao voluharice, pijani dječaci odvoze u smrt očeve automobile, iza kojih ostaje dug jednoj austrijskoj banci, troškovi pogreba, krvave oči žene koja te mrzi, putujemo dalje, tv emisijom još od naših djedova, u naše lažne urbane oaze, gdje okruglasti Slaveni nespretno repaju, na tom nemogućem jeziku, gdje sva djeca pod milim bogom izgledaju isto, bogata kao bogataši a siromašna kao siromasi, prokleti mobiteli i pakao sportskih kladionica, začarani ljudi, žmirkaju svjetla u sjevernim kotlinama, koje su premrežili jauci kotlinskih radijskih postaja, gdje se slave krstitke i pušta nasilna glazba po željama, gdje mladost tone u džem skuhan od predrasuda i laži, gdje u naše dosadne živote ulazi reklama za deterdžent, treba oprati sve muške, sve ženske i sve dječje gaće, namirisat će ih, pomirisati medo iz reklame, naši u školi odlikaši samouvjereno prepisuju ponižavajuće slabe stihove nacionalne himne, u Metropoli obavijenoj maglom solariji rade i u ponoć, u njima prodaju svjetlo krasne, visoke i tupe svećenice, a sve su ulične kurve i dalje stare, pohabane Ciganke, smrde preskupa parkirna mjesta ispred preskupih hotela, studenti zabarikadirani u minijaturne sobe uz rijeku, koji ne poznaju Metropolu dalje od Save i koji žure dalje, Metropola pod kontrolom gangsta-političara za nekretnine, iza zavoja Pokuplje i Lika, slikovita polja, planine i šume, gdje su još prije desetak godina žive babe vojnici nabijali na kolac, gdje se sad razvija seoski turizam, sve se više pažnje pridaje ekologiji, pa možda na jugozapad, u Istru, blato u autokampovima, i ondje građevinska mafija, Titov papagaj i duboke jame pune kostura, na Kvarneru plova izumirućih dupina, naftna industrija koju je za dobar honorar opjevao najugledniji riječki romanopisac, ili možda na jugoistok, u Dalmaciju, gdje more žderu ludi turistički kapaciteti, nervozne ruke konobara, picerije i kampaneli, kanalizacijske cjevčice daju infuziju zaljevu koji čeka da ga uplovi najveći putnički brod na svijetu, dubrovačka jezgra jajna je stanica pokvarenog sadržaja, koja se nada onom najodlučnijem prodoru krupnog kapitala, brzo ćemo napustiti taj grad, Hrvatska je neugodno uska gledana odozgo iz aviona, kao da nema dovoljno zraka nad njom, sastoji se od nekoliko slijepih ulica, u njima vreba javno mišljenje, najglasniji su gadovi i luđaci, ako ne lažeš nisi moćan, domaćice rado vješaju tegle s cvijećem na balkone, bogati gazde podižu vile, betonske lavove, volte, pod njima tuku svoje ženke domaćice, kurve jebu u hotelu, kod obližnjeg gazde, kojem čestitaju Božić, Tuđman i križ na zidu njegove kancelarije, u provinciji žene šute, u Metropoli ih nitko neće, tu je život beznačajan izvan medija, za koje potplaćene dirinče plavuše iz vica i nevidljivi tv osvjetljivači čija sperma redovito završava u offu, u suhom mraku besmisleno rashodovane scenografije.

Odmah sam shvatila da je u streptokoku problem, jer mi je grlo izgledalo kao spolovilo neke rumunjske pohabane kurve.... haha.... malo crnjak zvuči, ali gnojni upaljeni prištevi na resiciu grlu bili su stvarno odvratni.

Kao sada već široko poznati majstori svega i svačega, trebali su unijeti živost na kat koji je do tada šefovima i njihovim tajnicama služio kao ostava za izrabljenu uredsku opremu, kompjutere, stara kuhala za kavu i pohabane registratore te neslužbena sušiona kišobrana i smočenih direktorskih odijela.

Amanda je jednostavno preslatka i baš mi je štosna ova njena haljina. na justinu mi najviše smetaju pohabane i prljave cipele koje mogu proć jedino za šetat psa a ne za premijeru: -)

I ovo cinično kritiziranje hrvatske Vlade (koja zaslužuju kritiku), ali ne od tipa koji je žario i palio oko sebe, udarao na sve i svakoga tko bi mu se suprotstavio (slučaj Mirele Holy), taj šaptač Milanoviću, koji ga je slušao i branio kao opčinjen, On koji ne može shvatiti da je mali oporavak HNS-a počeo otkako je on napustio kormilo HNS-a, a ne otkako on vodi Sjeverno-atlantski savez, pardon sjeverozapadni savez HNS-a Jer, evo, u utorak navečer osim samohvale i pohabane priče o povijesnom uspjehu HNS-a čuli smo i to, vezano za moguću rekonstrukciju Vlade: da bi trebalo naći kvalitetne ljude za bitan pomak, kao da on nije bio PPVRH?

S obzirom da se Suri presvlači najmanje 2 puta dnevno i to zahvaljujući ormaru veličine nečije garsonijere, pohabane cipele koje su nekoj djeci na žalost jedini izbor, u ovoj holivudskoj priči su oličenje šlampavosti za koju je odgovorna mala vojska dadilja i asistenata koji su djevojčici i njezinoj majci na usluzi 24 sata dnevno.