Vječno balansiramo između prisutnog i anticipiranog realiteta pri čemu je nostalgija rezultat gubitka koji nužno proizlazi ne samo iz ograničenog kapaciteta naše memorije već i iz naše nemogućnosti da pojmimo svu punoću sadašnjosti dok istovremeno projiciramo (virtualnu) ukupnost budućnosti.

adriatic kaže: Podsjetio bih te samo da ovaj tvoj filozofijski " Bog " i onaj crkveni nemaju uopće dodirnih točaka, a olako se izjednačuju.;) podsjetio bih da je bog - bog. također bih podsjetio da je kao takav nastao iz vjere. a vjeru valja za početak razlikovati od religije. potom valja razlikovati i crkvu od religije. kad to učinimo vidimo da ne postoje filozofijski i crkveni bog - nego samo jedan bog kojeg pojmimo iz vlastite vjere na način na koji ga već pojmimo.

Ono je hiperfenomen jer prevazilazi uslove svoga pojavljivanja, uvek je više nego što možemo da pojmimo.

Za njega vreme postaje forma, a ne linearna osa, forma kao sto mi, ljudi, pojmimo/razumemo forme u 3 dimenzionalnom Prostoru.

Kerumove je poteze, jednako kao i one političkih elita, nemoguće pravo razumjeti, ne pojmimo li da se u Hrvatskoj stvorio nesavladiv razmak između proleterizirane sirotinje i pohlepnih tajkuna i sinekurista.

ta muha je kako vidiš vrhunski problem muslimana. ako je ne mlatnemo, onda je smiješno da se nazivamo monoteistima. trebamo fino reći da nam je vjera monoidolatrija, i da ne zaslužujemo Islam jer ove najprostije stvari nismo u stanju da pojmimo i rastumačimo. od kad je Mi ' radža, i od kad Džibrili Emin ne smjede preći granicu stvaranja jer bi bio poništen, od stvaranja svijeta do danas, ništa u ovom stvorenom svijetu ne može izraziti Allahov dž.š.

Štoviše, prije treba reći da je samo umjetničko djelo ono koje daje kontekst, omogućavajući nam da ispravno pojmimo danu povijesnu situaciju

Kreiramo putem naših misli i djela, koja se odražavaju u onome što mi pojmimo kao budućnost.

I tako dok se mi smijemo Kazahstanu, ni ne pojmimo da se tako i drugi smiju nama.

Nije li to ono što mi pojmimo pod pojmom ' ' Bog ' '?

Daj, Endi, nemoj me nasmijavati. ne mogu definirati boga, ali mogu reći što on vrlo vjerojatno nije (ne želim biti egzaktan kod ovakvih rasprava). drvo nitko nije ustrojio. ono se razvilo evolucijom. ako ćemo već govoriti o ustroju i " zašto nešto jest tako kakvo jest ", dakle, o biti bića, onda se moramo spustiti niže i od rasprava " zašto je naboj elektrona baš 1.602 10 e-19 C, zašto nije 5.8 10 e-20 C? " govorim o filozofskoj biti, onomu zašto nešto jest baš to što jest. dovoditi boga u izravnu vezu s oblikom stabla je apsurdno. to je kreacionizam i netočan je. bog nije bezvezni pojam. samo govorim da ga New Age (a za ovakvu optužbu imam materijala koliko hoću) degradira čak i masivnije od neke veće religije, i koristi ga kao materijalnu stvar, tipa " liječenje kristalima " i ostale pizdarije. bog nije nešto što ćeš staviti u bocu i time se mazati kad te boli. bog je čista filozofija koju najviše pojmimo kroz osjećaje.

Koristimo svojih pet osjetila da pojmimo prirodni svijet, ali naša osjetila vida, njuha, okusa, dodira i sluha nemaju veze s našim osjetilom za nadnaravno.

Učini našu dušu prostranom i velikodušnom da pojmimo tu neizrecivu veliku istinu i daj joj ljubav da je provede u djelo.

Razgovarajuci, pojmimo da reci ne izrazavaju nasu pravu sustinu.

Tko je tko u toj sceni stare Goetheove formule Nemo contra deum nisi deus ipse nitko doli Boga samog može ustati protiv Boga? (Ali što ako radije slijedimo gnostičku liniju i Boga-Oca samog, tvorca, pojmimo kao zlog Boga, identičnog đavlu?) Michelangelova pouka ovdje je jednoznačna: moramo napustiti ideju Krista kao modela samonestajuće poniznosti, skromnog samonapuštanja i podvrgavanja višem očinskom autoritetu (Oče, neka bude volja tvoja) i ponovo otkriti Krista koji je neobično blizak palom anđelu poput Lucifera, Krista tvrdoglave pobune protiv poretka stvari, Krista koji je spreman ustrajati na svojoj vlastitoj stvari unatoč svim preprekama.

Mi kao logicki zanosvana bica ne mozemo da pojmimo beskonacnost, odnosno nesto sto je van vremena i prostora, a takodje ga ne mozemo ni dokazati, jer kako dokazati da nesto ne postoji?:)

A mi pojmimo da je dužina od 5 cm konačna.

Ta vidite, imamo, hvala bogu, drobiša, da i sami ne pojmimo koliko

Kao takvo, to je polje izjednačivo s kulturom, dok stavka o kulturološkom pritisku stoji utoliko ukoliko kulturu pojmimo kao represivnu tvorevinu koja u čovjeku potiskuje nagone koji se smatraju neprimjerenima, potencirajući one društveno poželjne (podsjetit ću na parafraziranu misao posljednjeg posta, a to je kako upravo ono ša ćemo pod tim kategorijama smatrati na generalnoj razini formirano je kroz rad, opseg i doseg mnogostrukih diskurza prisutnih u određenom polju moći).

Premda su ga osporavali tvrdeći da je realizam samo dogovoreni sustav konvencija, te da, kako je Barthes rekao, nema realističnog načina da se ispripovijeda svijet, ipak je trebao i nama da pojmimo i opišemo poslijeratnu i tranzicijsku zbilju.

Red 2 " Istina " je nužan odnos između bilo koje dvije stvari; stoga, mada uključuje dvojnost, omogućuje nam da pojmimo dvije stvari kao da su jedna stvar, time što iziskuje da bude definirana komplementima.

Te su nam godine pomogle da pojmimo što znači stvaranje festivala, osjetili smo krvotok i težinu ne samo festivalskog dekora, nego i brojnih odgovornih poslova što se kriju ispod izvanjske slike festivala, a valja ih obavljati kako bi se priredbe odvijale na zadovoljstvo svih.

Američka administracija je veoma složen sistem na bilo kojem plju, to neznači da je nepredan, baš suprotno zaustavlja napredak naročito na socijalnom planu, deluje sa strane da je progresivan jedino zbog sveukupnog tehnološkog napretka u svetu.Kao i svaka birokratija ni oni ne žele promene to je svakome jasno.Sad kada se dese ovako neke nepredviđene stvari kao što je vikiliks to nama deluje, zbog potrbe da američku administraciju vidimo kao pragmatičnu i progresivnu, kao da je to ustvari njihovo maslo.Ali dali smo sigurni da ne postoji nikakva prava zavera, da li je sve to samo glupa sistemska birokratija koja se rigidno drži nekih pravila i zakona koje opet donose pod uticajem nekih finansijskih koristi.Ovakvo pitenje svako sebi postavlja, ali opet sa druge strane pa nije američka birokratija baš toliko homogene zajedno sa svojim pomagačima da može do detalja da posredno ili neposredno kontroliše ili utiče na svakog čoveka na zemljinoj kugli, činimi se da je to ipak malo nemoguće iako se ide u tom pravcu daleko je još od takve realnosti.Svet je komleksan u svojim zbivanjima, interesi se često prepliću pa čak i menjaju zavisno od situacije.Na primer, dali možemo hipotetički da zamislimo američki sistem odbrane, koja je njihova svrha, na osnovu čega zaključuju o postojanju pretnje po njih.Ja mislim da ne postoji ni jedan normalan čovek na svetu koji bi se usudio da krene da napadne ameriku i to je logično, ali kao onda oni zaključuju da su oni ugroženi.Kad je neki sistem došao do tog stadijuma da je trenutno najači kao američki sistem odbrane onda on logikom održavanja tog stanja planira buduće korake za bližu i dalju budućnost osvrćući se na sve moguće drutvene i ekonomske činioce koji mogu da ugroze to njihovo nadmoćno stanje.U te činioce pre svega spadaju domaće prilike u americi ekonomsko stanje društveno raspoloženje jer odatle se crpi buduća birokratija.Ovde moram napomenuti da se na sistem nesme gledati kao na skup ljudi koji ga čine već više kao na skup pravila koja nekom sistemskom logikom funkcjonišu.Obraćajući pažnju tako na domaće prilike, sad u ovom slučaju sistem odbrane, uviđa na osnovu naučnih istraživanja bilo drušvenih ili prirodnih neke ekonomske i drušvene uzročno posledične veze, sad pošto je sistem rigidan kao i sama birokratija koja ga čini on ne uviđa one veze i uzročnosti koje su dobre ili loše za čoveka kao biće, e on u ovom slučaju američki odbarambeni sistem je upućen samo na to da unapredi svoje stanje nadmoći.Jer sistem nema lice on je bezličan, nema osećaje nema potrebe on samo prati određenu pravilima predviđenu sistemsku logiku.Sad ni taj sistem nije savršen jer na njegovu fukciju ipak utiču judi, ali sitem se opet lako prilagođava svakoj promeni i svaku grešku preinačava u novo logičko pravilo.Prosto sistem nemože da se uruši sam u sebe.Ali može da koristi u različite svrhe kao što američki sistem odbrane sledeći svoju logiku koristi moćnim ljudima u americi da se bogate i tako postaju još moćniji.Ali nisu ti ljudi sistem, čak nisu ni odgovorni za njega i njegovo funkcjonisanje oni čak nisu u stanju da ga u potpunosti kontrolišu oni su više kao krpenji koji se voze na njemu i koriste njegovu neprirodnu logiku jer je on veštačka tvorevina i nemože biti iznad ljudi ali ipak jeste.Ti ljudi koji ga koriste su postali samo mali zupčanici tog sistema i nisu ni svesni u kom pravcu stvarno sistem ide.Zato nama deluje da postoji neka zavera jer ne možemo da pojmimo da jedan sistem može da postane toliko nezavisan od ljudi kojig ga čine, ali zar to i namamo u svojoj zemlji zar se čovek ne oseća bespomoćno u državnom sistemu bilo gde na svetu.Svi zajedno i bogati is siromašni smo samo zupčanici sistema koji se zove kapitalizam.Taj sistem je čovek stvorio da bi lakše manipulisao prirodnim dobrima koja je stvorio ili prisvojio kao svoja i koja su mu potrebna da bi opstao, ne sluteći da će sistem okrenuti protiv njega. prikaži cijeli komentar

Ako slobodu pojmimo kao vrstu samoodređenja čovjeka putem vlastite volje, onda je svaka vrsta providnosti, kao i vjerovanja u bilo koju vrstu determinizma, fatalizma, te niza praznovjerja, u stvari negacija te slobode.

Ovisno o tome kako pojmimo te stvarnosti dajemo i odgovor na duhovni život.

Prema tome, svi se ti pridjevci, imena, hvale i velicanja odnose na Mjesta Objave; i sve što zamišljamo i pretpostavljamo osim njih samo je puka mašta, jer mi nemamo nacina da pojmimo ono što je nevidljivo i nedokucivo.

Oluja već nam raskida krov iznad glave; samo mi ništa ne vidimo, ništa ne čujemo, ništa ne pojmimo

Ako pojmimo stvari tim načinom, uočiti ćemo kako je pogrešno reći da je moć ovdje koncipirana kao prisila.

Uistinu, Sisak različito mislimo i pojmimo i razumom i srcem, kao što se u ostalom, misle i drugi gradovi.

Jedno od gnostičkih evanđelja nudi nam odgovor, riječ nije kao riječ kako ju mi pojmimo, skup samoglasnika i suglasnika.