Ja iskreno vjerujem, premda nekad pokleknem.

Koji put čak i pokleknem i odlučim prestati do daljnjeg kad prolazim kraj razvaljenog kontejnera, no onda se opet zateknem kako ispirem bočicu od šampona, stavljam je u vrećicu s etiketom " plastični otpad " i pretvaram svoje mjesto za život u stanicu reciklažnog otpada.

" Dosad mi ni jednom nije došlo da pokleknem.

Mislim da sam sad dovoljno svjesna da ako ponovo pokleknem, da ću i sama znati kada je tren za potražiti pomoć.

Prečesto pokleknem pred kušnjama i potrebna mi je sva njegova snaga i podrška kako bih išla pravim putem, a ne se vraćala natrag istim.

Važno je samo da ne pokleknem, da ne izgubim volju, jer onda...

trenutno se protiv celulita pokušavam boriti trčanjem, trčanjem i trčanjem.....:) Pijem dosta vode, ali opet sa druge strane često pokleknem na slatkišima, kruhu i sladoledu: (....

uvijek i iznova podsjetiš me da život nije fer, ja to osječam na svojoj koži, i svaki put kad pokleknem shvatim da je to život.Ustanem što prije da bol ne traje predugo, tu je samo se uhvatim ukoštac s njom.

Ja jesam slaba i grešna i pokleknem.

Nisam imala više snage održavati se u vertikali, a bilo mi jasno da ako samo pokleknem prema podu, da mi više nitko neće moći pomoći.

Umorna, razočarana i tik pred tim da pokleknem.

Dodju traze, kunu se u djecu, zenu, nude sto maraka zaloga (koje ja naravno ne prihvatim), nude putovnicu i ja pokleknem pa dam... i poslije se mogu jebat...

Ako propadnem i ako pokleknem opet znam da iza svega toga đubra, suza, krvi i muke leži jedno prekrasno divno sunce, kad tad, kad tad, pojavi se.

Ne mrzim sebe gotovo nikad, osim kad napravim nesto sto na kraju skuzim da nisam htio (kad pokleknem) ili kad nakon nekoliko godina shvatim da sam bio pizda prema nekom prema kome nisam trebao biti...

Da tek oslobodjena pokleknem od boli, pustim suzu na rane da me zapece jos jace.

Prije nego se potpuno predam, pokleknem, i prepustim sudbini, ma kakva ona bila.

Ne dozvoli da pokleknem pod bremenom patnji koje me pritišću.

Da onda više ne slušam takve priče koje mi sa neobičnom zebnjom prekriju srce, pokleknem i obujem tamo neku divotu od ružnoće koja se prodaje pod papuče.

Bože, skrušenih ruku Te molim da mi daruješ hrabrosti i volje kako bih ustrajala u svemu poput Tebe, da Te slijedim u svemu i ne pokleknem na svom životnom putu.

Pokleknem tu i tamo, ali kratko traje, čak i neznatno.

Ovo vrijedi i kod ulaženja u crkvu: zahvatim sv. vodu vrhom prstiju, pokleknem na način da desnim koljenom kratko dodirnem tlo i u tom trenutku se pobožno prekrižim.

Kad je bilo najteže, molio sam Boga da mi da snage da izdržim, da ne pokleknem.

Budi moja snaga jer ja sama ne mogu, nemam hrabrosti, pokleknem, padam, nisam dosljedna, nisam odlučna, nisam ustrajna

" Ako pokleknem, ako posrnem da li ćeš mi ruku pružiti?

Ako pokleknem; da l ' ćeš pustiti da me čuju zidovi?

Bas ste super, imate pravo pokleknem samo tako.

Okružena sam mladim talentiranim ljudima i kroz njih dobijem i inspiraciju i snagu da se svaki put dignem kad malo pokleknem.

Ali, dva do tri puta godišnje me zasvrbi pa i ja pokleknem i investiram deset, da deset, kuna u listić.

Kad se poželim osjećati kao princeza odem na kraljevsku masažu, kad mi je do finog mirisa, prepustim se čarobnim rukama Zdravkinih maserki i brusnici, kad se zaželim kolača, radije se izmasiram čokoladom, nego da se prejedem kalorija, a kad ipak pokleknem pred slatkišima, kavitacijom se brzinski riješim neželjenih naslaga.

Priznajem da pokleknem ali nikada pred njim.