Ponekad, u najvećoj gužvi usred užurbanog dana, dok jurim uredom, ponekad, onako ponekad zastanem pred prozorom.

Na rubu zastanem i polako se navirim preko.

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

Ona je u meni od najprvog početka: sa mnom raste u svakom času Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene.

Sav uznemiren zastanem, pogledam oko sebe, kad ono nema ništa... ali ja i dalje čujem buku, deranje, psovanje.. okrenem se ponovo oko sebe - nigdje nikog...

Pronašao sam mjesto na kojem ću pisati pjesme naslonio laktove na nj i zaključio kao ono Bog kad je završio sa stvaranjem A to me je uvijek zbunjivalo to kako su neka mjesta mekša od drugih za laktove i ovo drugo kako je svršilo stvaranje samo tako odjednom gotovo naprasito kao da je Bog pronašao idealno mjesto za svoje laktove i odlučio da više ne želi tražiti ni raditi A ja još uvijek tražim I kad mi se nosnice nadraže od šarenih mirisa svih mjesta i ljudi na kojima tražim onda zastanem i promotrim tragove na laktovima udubine i utisnuća što podsjećaju na zemlju prašinu ili umotana lica i tada poželim dotaknuti nešto bezbojno i moje Tada naslonim laktove na bijelo na zid na hladan stol i priberem se sakupim pljuvačku i snažno se otisnem od ruba prema podu dolje gdje već leže moje riječi gdje ću samo jednim udarcem glavom nokautirati tlo i izmaknuti ga uspavanom Bogu ispod laktova

Na trenutak zastanem, okrenem se oko sebe i vidim: kapi se spuštaju iz plavetnog neba jedna za trgom, cesta je poprimila tamno sivu boju.

Dođe mi da i ja zastanem i okrenem se i zabuljim se u nju da vidi kako je to iritantno.: 503: 90 % ljudi koje zaobiđem to rade.: 503:

Krenem na fitnes pripremiti tijelo za blagdanske izazove, ali nekako mi se ne žuri, razmišljam kako sam zaista zaslužio malo gušta pa zastanem u Mercatoru na kavu i novine.

Kad č ujem svoje rije č i u njezinoj interpretaciji, obi č no zastanem i zapitam se: Zar tako zvu č im?

A onda mi se pogled spustio i vidjela sam prizor koji me je natjerao da zastanem i lagano, saaaasvim lagano okusim trenutak savršenstva.

Zastanem na trenutak zadubljena u svoje misli.

Kod svakog zastanem, uzmem ga u ruku, gledam, važem i vratim ga na policu.

Iako imam svoje drage prijatelje i dio sam društva koje društvene uloge obnaša u " birtijama ", svaki put kad zastanem pokraj pivnice me prođe neki čudan, ali lijep osjećaj: lijepo je vidjeti sve te nasmijane ljude, bilo mlade ili stare, u parovima, trojkama, grupama kako se zabavljaju, pričaju, smiju, fotkaju...

Zastanem na tren i pokusam pratiti ljude, koji kao da ne znaju zivjeti svoje snove pa kradu tudje i uzivaju u nekom novom stvaranju svijeta, kao da to Bog nije vec daaaavno ucinio...

Ritmično udaranje u bongo bubnjeve dok djevojke oko sebe izvijaju vatrene kugle (zacijelo ste i vi svjedočili tim uličnim događajima) svaki put me nakratko hipnotizira i natjera da zastanem, a snažni udarci japanskih bubnjara Za Ondekoza, koje sam prije nekoliko godina gledala i slušala u dvorani Lisinski, u meni su pobudili dječje uzbuđenje.

Zastanem sekundu, duboko udahnem, kratko pokucam i otvorim široka vrata bolesničke sobe.

Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću.

ali oči mi izgledaju poznato, negdje sam ih već vidla dok razmišljam što je u njima, čega se bojim prolazim pored ogledala, zastanem i dugo stojim primjetih da oči zapravo vuku na moje puno je tu sličnosti, osim same boje da, te oči definitivno na moje sliče kao prozor su knjižnice koji unutra skriva brojne priče ne trebam lupu i ne trebam dvogled da uočim kako sličan nam je pogled i da uočim kako slične su nam oči i iz njih zaključim kako im vlasnik provodi noći

Nisam zamako ni pesto metara te iskoci nova birtija, a ja slucajno te nenamjerno pogledam u izlog birtije te zastanem.

Sad doslovno zastanem i gledam u čudu, oduševljeno, ako vidim ijedno djete sa tim stvarima.

Napokon dođe i naš tramvaj, žena se ukrca, ja zastanem na ulazu da mu pridržim vrata, a prijatelj slikar K. još pošlatari posljednju kolegicu, izgrli mirnog i tihog slikara K. i požuri da uskoči jer je tramvaj već kretao.

Uvijek, nakon takve jedne potresne emisije, prošećem ulicom svoga grada, mislim na pješačku zonu, pa zastanem pred štandom iza kojeg stoje mladi ljudi i nude mi na potpis peticiju kojom se zalažu za prava budućih oderanih činčila i budućih mačaka i pasa zapjenušanih njuški.

I uvijek kada čitam taj dio Evanđelja, zastanem i izgovorim sama sebi ono što mi je čežnja biti:« Grad na gori »

(ovdje ja zastanem, napregnem vijuge, pa jel ' moguće ne znam šta je Marija bila po zanimanju)... jedna od čet ' ri odgovara

Kao najava koncerata... i zastanem ja da vidim gdje će to naš Goran skitati ovo ljeto... ono, već ga vidim na Brodu ljepote kako obilazi Hvar, Brač i Crikvenicu

Inicijatori projekta podizanja kapelice Davor Bilobrk i Stipe Didak objašnjavaju kako su vo? eni osje? ajem vjerni? ke dužnosti na ovaj na? in željeli nastaviti narodnu tradiciju postavljanja kapelica i križeva na zna? ajna raskrš? a i putove.? Osobno? esto zastanem i pomolim se kad uz cestu vidim kapelicu?, tuma? i Didak i dodaje kako vjera i molitva pomažu kako u vožnji tako i u njihovom svakodnevnom gra? evinskom poslu.

Ne prođe dan kad na nju ne mislim i na tren zastanem te zahvalim Bogu na ovolikoj sreći.

Ovdje zapravo nimalo nije bitno da li se vi znate, najbitnije je da upravo glavni zagovornik jednog prozirnog sustava gdje bi se do svakog podatka trbalo doći koji koristi u smislu izgradnje slobodnog demokratskog društva (ja stvarno nemam ništa protiv te ideje u nekom društvu koje je bar donekle pravna država i zajamčena je sloboda informiranja, izražavanja i pravna sigurnost pojedinca ne samo deklrativno u Ustavu nego i u praksi....... ali izgradnju takvog društva gdje će jedni stavljati svoju pozadinu u izlog toga, a drugi iz nekog skloništa navijati..... e malo tu zastanem) Vidimo na primjeru Busole koji je sad izvrgnut medijskom linču..... sa druge strane zajednički jot nastup na primjeru @Panuvu nije dao rezultate..... i sada @gale zagovara veze i poznanstva (nebitne su ove činjenice koje spominješ, recimo kao da se vi jako dobro poznajete, i recimo da si ti iskusna odvjetnica u domeni građanskog prava, urkatko da je tako kako bi @gale htio da jest) i tim zagovaranjem, gdje stvarno transparentno nama stavlja na stol informacije o vezama i poznanstvima koja će uspjeti jer se samo tako u ovom društvu nešto uspjeva..... zapravo zagovara nastavak dogovora iza zatvorenih vrata, odnosno korupciju, a ja onda znam da kroz galetov jot imamo sigurni očvršćavanje istog sustava, samo u još jačem ražimu kontrole onih nepoćudnih

Nekidan ljunjam po remontu, čisto za noge protegnuti i kralježnicu ispraviti, kad odjednom začujem: Ej, Šibenko, di ćeš, di si krenila? Zastanem i uljudno pozdravim dotičnog gospodina.