Na 614. Bi za kralja slovinskoga abarskoga Kajan, i ovi porobi i osvoji vas Friul, obside grad veliki Vidam, u komu zapovidaše udovica Romilda, i videći iz grada rečenoga kralja Kajana zaljubila se biše u njega, komu posla virna poklisara dajući mu na znanje, da će mu grad pridati, ako je uzme za ženu.

Uvijek su bili izvanredno dobro obaviješteni o tečajevima koji su se razlikovali od jednog do drugog osmanskoga grada na putu poklisara harača.

Od imenovanja na mjesto poklisara NDH u Berlinu, u listopadu 1941., on zato usmjerava svoje djelovanje izričito u pravcu promoviranja NDH kao zemlje bogate kulturnim identitetom. [ 67 ] Njegov ataše za tisak, Luka Fertilio, ustvrdio je da je Budakovo geslo bilo osvojiti Njemačku prezentacijom hrvatske kulture i prikazati je ne samo kao zemlju turističke destinacije ili ratničku državu poznatu po Trenkovim pandurima i Napoleonovim vojnicima, nego kao malu zemlju koja je značajan umjetnički čimbenik u svjetskoj kulturnoj povijesti. [ 68 ] Na početku je Budak ipak krenuo od samog sebe i međunarodnih odjeka slave koju je u domovini postigao roman Ognjište.

Kad se zajedno s još trojicom dubrovačkih poklisara našao pred jednim drugim dostojanstvenikom, taj je prstom pokazao na njega i upitao: Je li ovo oni koji plače.

Godine 1796. pratio je u Tursku francuskog poklisara generala Auberta⠀ Dubayeta da bi proučio projekte plovidbe kroz Dardanelle.

U toj najgoroj krizi u dubrovačko-osmanskim odnosima sveukupno su sedmorica dubrovačkih poklisara dopala tamnice.

- Gospodo i gospođe - prihvati Labieno pristupiv Rabati i pruživ mu desnicu - velika mi je radost pozdraviti pod mojim krovom dičnoga baruna gospodina Rabatu, carskoga poklisara i desnog prijatelja moga dragog rođaka, prečasnog biskupa senjskoga.

Relativno slobodno kretanje studenata i profesora, stalni kontakti svećenika s Rimom, te dolaženje poklisara talijanskih državica na francuske dvorove stvorilo je teren za prodor humanizma u Francusku.

Kako i poslije dugog à ekanja nisu imali nikakve vijesti o tome, poslali su papi dva svoja poklisara dum Prenda i plemià ¦ a (' plemenitog gospodina ') [ Demetrija? ] Vuju Plebanovià ¦ a da mu izlože njihove nevolje i ' navlaštito da prose i Vaše Svetin [ j ] e za arhibiskupa od Bara ali za biskupa od L [ j ] eša, reà enoga fra Marina '.

Ali ih je pismo od poklisara, pisano iz Ancone 3. kolovoza, zajedno s pismom od pape jako ražalostilo.

Stražari i dragomani U sultanovoj odaji svakoga od poklisara neprekidno su čvrsto držala dvojica stražara za ruke, što je također bilo pravilo koje je vrijedilo za sve strance.

U pozadini se stalno zbivala nijema borba poklisara sa službenicima dvora oko zadržavanja ceremonijalnih prava ili za što bolji tretman tijekom prijama.

Mato Pavlov, dragoman poklisara iz 1605. godine, jedva se uspio sabrati.

Izgleda da je njegov fijasko imao poguban učinak na dragomana sljedećeg para poklisara, Jakova Franovog Bobalija i slavnog matematičara Marina Matovog Ghetaldija.

O brzini kretanja mletačkih galija govori podatak iz 1595., o putovanju poklisara Leonarda Dona iz Mletaka do luke Portogalo u Grčkoj.

Moramo pohvaliti stup ispred " Poklisara " na kojem je izvješena ponuda jela i njihova cijena.

Spomenik narodnim junacima priorima vranskim: Petru Berislaviću i Ivanu Paližni, grob Petra Zrinjskog i Frana Krste Frankopana, Tome Bakača Erdoedyja, Eugena Kvaternika, zagrebačkih biskupa i hrvatskih banova i poklisara: Jurja Draškovića i Martina Borkovića, kardinala Jurja Haulika, Alojzija Stepinca, Franje Kuharića i tolikih velikana, blaženika, mučenika, ispovjedalaca, koji su i kao predvodnici puka Božjega u hrvatskom narodu vojevali za krst časni i slobodu zlatnu.

Treći rukopis među prinovama, naslovljen In funere Nicolai Bona oratio, znameniti je nadgrobni govor, koji je Giovan Battista Tolomei (1653 - 1726), isusovac iz Pistoie, a tada profesor retorike u Dubrovačkom kolegiju, održao u crkvi Sv. Vlaha 17. studenog 1678, a prigodom pogrebnih svečanosti za poklisara Nikolicu Bunića, mučenika pro patriae libertate.

Ispunivši pak sve stvari duovne čini doći prida se gospodu arbanašku i poklisara mletačkoga ter jim poče ovako govoriti: »Znate li dobro, gospodo arbanaska, turske privare, s kojim se utemeljiše i puno snažni učiniše?

Za uzdr avanje banskog stola, dr anje uhoda, slanje poklisara i druge potrebe, ban Še godiÜnje dobivati joÜ 4000 forinti.

Naravno, sve to pokazuje visok uspon nacionalne samosvijesti, ponajprije u Hrvatskome saboru, a to su potvrdili i ustrajni stavovi hrvatskih poklisara i ostaloga plemstva tijekom oštrih rasprava u Požunu.

Instituciju župana Smiljanić također prepoznaje te ju nastoji razumjeti i objasniti na kneževskim vlastelinstvima (hvarskom, bračkom, frankopanskom, cetinskom i poljičkom), u gradskim komunama, u službi kneževskih ovlaštenika, u službi komunalnog poklisara, u službi upravitelja pučkih bratovština u komunama, nadalje, kao komunalne notare, upravitelje vlastelinstava komunalnih samostana, kao čuvare trezora gradskih samostana, upravitelje seoskih samostanskih vlastelinstava, upravitelje biskupskih vlastelinstava, u službi seoskih bratovština, kao poklisare rodovskih zajednica, te kao župane seoske organizacije.

- U cijelosti je očišćeno more oko Velikog i Malog mula te istezališta barki na Posatu i na maloj plaži iza Poklisara.

Tada susreće poklisara koji dolazi sa svadbe iz Zadra i govori mu pjesmu koju je ondje čuo lijepu bugaršćicu o majci Margariti.

Rukopisne inačice Tolomeieva govora u smrt dubrovačkog poklisara vrlo su rijetke pa ovaj prijepis svjedoči o odnosu Grada i svećenika koji je, kako bilježi ljetopis Dubrovačkog kolegija, u Gradu naučio hrvatski jezik.

Za ne povjerovati drskosti Sanaderovih ministarskih poklisara.

Unatoč svom vojničkom asketizmu, tjerao je svoje kuhare, kako u istanbulskom Topkapiju tako i u kuhinjama njegovih brojnih rezidencija, pa i u ratnom konačištu u Amaziji, da svakodnevno pripremaju stotine jelovnika za stotine gostiju i stotine uzvanika i poklisara.

Ascelin je bio nabusit čovjek, pa je zamalo ostao bez glave, spasilo ga je navodno samo pismo Velikog kana koje je imao kod sebe, a na povratku su ga pratila dva mongolska poklisara koje je papa primio u Avignonu.

Nadalje, ako se Vilu i Poklisara shvati kao fiktivne likove s kojima se Pisnik susreo samo u svojoj mašti na nekom posve nerealnom prostoru, onda se sva tri lika može objasniti kao komponente samoga autora, preko kojih on obavještava, poučava i nagoviješta čitateljima neke događaje.

Iz teksta jednog bizantsko-ruskog ugovora, sklopljena još g. 944., vidi se da je dobar dio poklisara ruskoga kneza Igora bio vec kršcanski.