Da kazem nesto u prilog brezovkinom stavu: covjek ide ulicom i nadje se nenadano u nekoj nezgodnoj situaciji i krene da trazi od Boga pomoc.I sta da se desi, taman kad covjek trazi pomoc da kaze... cek moja molitva nije ' validna ' jer su mi ruke prljave, ili josh ' gora ' opcija da ' Bog ' odbije molitelja u ovoj situaciji jerbo nije oprao ruke... Ako, ti brezovko, ovako rezonujes onda ti opet moram reci da grijesis posto polazis od pretpostavki da ' svaka mlitva kod muslimana mora biti uvjetovana tjelesnom cistocom '. Zatim se nimanje ni vise obrusis da je to licemjerno, farizejski itd itd. Medjutim, ma koliko ti zivjela u Bosni i medju ' muslimanima ' primjetim da ti fale neka elementarna znanja.Naime kod muslimana postoje propisane molitve, pet puta dnevno, koje su obavezne, tzv ' salati ' ili ' namazi '. Ove molitve su obredne, i kako vec rekoh one u samom cinu moljenja zahtjevaju i fizicku i duhovnu pripremu (hajde da kazem ' ciscenje '). Sa druge strane postoje molitve, individualne, ne vezane za mjesto i vrijeme, niti za obavezu, niti za obred, tzv. ' dove '. Dova, se u tom smislu ne smatra ' ibadetom ' (obavezujucom-farzom) iako je preporuceno da se ona sto cesce obavlja, jer su ljudi skloni grijehu, a sjecanje od Boga ih odaljava od grijeha... u njima se moze traziti nesto od Boga, ' povjeriti ' Mu se, i u dovama nije uopste vazno jeli neko cist ili prljav (dzunup), koja je situacija, mjesto ili vrijeme.Eh sad u tom kontekstu tvoje shvatanje ' molitve ' i ' dove ' je veoma slicno.Ali kada muslimani na ovoj temi govore o ' molitvi ' oni pod tim misle na ibadetske (obredne, obavezujuce) molitve koje je Bog pripisao ljudima da obavljaju