i moja bebe se je prvih 2 - 3 tjedna teže podrigivala, valjda dok nismo svladale tehniku - dignem je na rame, ali tako da su joj obje rukice prebačene meni preko ramena na leđa, nogice joj savijem i podignem stopala prema guzi i još je lupkam po leđima (probaj " kuckati " po leđima s dva prsta - čut ćeš da drugačije " zvoni " ako se je nagutala zraka. ključno mjesto je negdje oko sredine leđa, mrvicu dolje). ako šuplje zvuči - ima zraka i ja sam je uvijek nastojala podrignuti, makar i 15 min držala, jer bi inače stenjala u snu i slabije spavala, a predveče bi bilo plača. ako tako ne ide, polegni si je preko koljena i isto lupkaj po leđima. isto tako, ako proždrljivo jede i čuješ da je progutala zrak (moja je do 2. mjeseca zvučala kao da štene hranim - glasno gutanje, stenjanje, režanje, cviljenje) probaj je hraniti u položaju da joj je glava viša u odnosu na guzu (dok još nisam mogla sjediti kak spada, dojila sam je stoječki, tj. laganini bi se šetkala po sobi), jer tako manje zraka završi u želucu, ili prekini nakon prvih par minuta dojenja i podrigni je. moja je isto plakala ako bi je odvajala od cice, pa sam to radila ako bi baš balon zraka progutala (čitaj - par puta svega). i, povisi uzglavlje kindija za 15 - 20 cm, podmetni nešto pod noge, tako će lakše u snu zrakić izaći na manje bolan način. moja bebe je znatno smanjila stenjanje u snu, čim smo to napravili, a i izbacila sam ujedno noćno podrigivanje da je ne razbuđujem kad se unjonja