Nakon gotovo 60 godina ovi članci mahom kritičko-polemičkog karaktera sada izlaze u knjizi koja baca novo svjetlo na autora i na jedno od delikatnijih razdoblja novije nacionalne povijesti i njezine književnosti.

Beskofliktni cvijetnjak hrvatske filmske kulture u nekoliko se rujanskih tjedana pretvorio iz neuzbudljive bašče u predmet polemičkog požara.

Poslije najave blasfemične knjige u jednom nedjeljnom Jutarnjem listu: Tim Wallace-Murphy: Otkrivanje tajnog krš ć anskog koda (Cracking the Symbol Code), gdje se iznose pretpostavke o velikoj Svetoj obitelji, Kristovom bratu Jakovu koji ga je naslijedio a ne Stijena crkve Petar, tvrdi da je Isus oženio kurvu Mariju Magdalenu i još koješta što nadilazi čak i teze dane u slavnom romanu Dan Browna Da Vincijev kod, valjalo je proći dva dana da kolumnista istoga lista, penzioniran i zbog starosti šenut pop Živko Kustić dođe sebi od nevjerice i potpunog šoka, te u svojoj Jutarnjoj propovijedi začudno nebritko, gotovo pomirljivo, bez polemičkog žara i za njega tipične neartikulirane bjesnoće (inače na sitniš dobiva nervne napadaje),, te reagira skoro šapćući: Može li se kršćanin ili čak suradnik ovih novina ponašati kao da u njima nije vidio golemi članak Novi udar na Novi zavjet?... knjiga vrvi tvrdnjama koje svaki poznavalac Novog zavjeta prepoznaje kao proizvoljne i jednostrane...

No, kako je ta vrsta polemičkog diskursa postala iznimno popularna u hrvatskom javnom prostoru (za recentniji primjer pogledati polemiku Pavičić vs.

Nazočni su bili predstavnici MUH-a, SUH-a, SU-a kao i mnogi zainteresirani građani učinivši skup veoma zanimljivim poradi dobrog polemičkog ozračja stoga je prava šteta što je izostala veća medijska pozornost.

Naime, ono što kuriozni citat iz Kangrgina polemičkog odgovora odaje, nije samo moralna indignacija nad svojim progoniteljem na koju on osobno ima pravo.

Žlebički Romi pokazalo se autohtona su skupina, u Podravinu doseljena prije stotinjak godina, a Romi iz Kozari Boka doseljeni su nakon 1945. Umjesto kontakta, interakcije i polemičkog dijaloga između dviju romskih skupina nastao je bijeli šum

Poput drugih ranih dokumentaraca istoga autora, Žurnal se i danas doima iznimno živim isječkom stvarnosti, svjedočanstvom određene društveno aktualne situacije u određenom vremenu, prikazane kroz prizmu običnog, malog čovjeka, s generalnom temom katkad i polemičkog propitivanja nesklada između onoga što se događa u realnosti te obećanja i velikih proklamacija vlasti i njezinih predstavnika.

Autorica ne bježi od polemičkog načina govora, ali istodobno ne opterećuje, nego nas metodički organizirano i strpljivo vodi kroz svijet vlastite religioznosti, govoreći o biti katoličke vjere, Crkvi, liturgiji.

U središnjem delu nalaze se tekstovi pretežno književno-kritičkog i polemičkog karaktera, iako ne bez teorijskog ' prtljaga ' i određene mere uopštavanja.

Nije nevažno da se u počecima svog znanstvenog rada bavio Jankom Nikolom Grahorom, čije se djelovanje u zagrebačkom kontekstu spominje kao okvirna granica historizma 1864. godina kad se donose programske odrednice uređenja grada u povijesnim zonama, a čime se otvorila mogućnost polemičkog preispitivanja važnosti tog čina.

Antologija hrvatskog eseja, koja počinje Matošem, a završava esejima suvremenih autora (Andreje Zlatar, Krešimira Bagića, Stanka Andrića), zapravo je, u cjelini, i svojevrsna panorama hrvatske književne i šire kulturne scene, od Matoševa simbolizma i Marjanovićeva pozitivizma, preko Krležina i Ujevićeva polemičkog i meditativnog, sveobuhvatnog svijeta, pa krugovaških, razlogovskih, postmodernističkih poetika, do najnovije postkvorumske generacije, koja još, zbog aktivne produkcije, nije dala temeljiti pregled hrvatskog eseja.

I dok si kazao keks, priča će se s terena svakodnevice prebaciti u prošlost: započet će partija besplodnog polemičkog ping-ponga, a politička arena počet će sličiti peškariji.

I uistinu po tonu ovoga članka moglo bi se reći da se radi o prijateljskom sučeljavanju jer je slabijeg polemičkog naboja nego su to bili prethodni tekstovi.

Obje vrste polemičkog diskursa učitavaju društvenu zbilju u časopis, profiliraju kolektiv kao grupnog proizvođača njegova sadržaja i značenja te sudjeluju u definiranju njegova utjecaja.

Od takozvane revolucionarne ostavštine poetike sperme i krvi Sarah Kane, od polemičkog temperamenta u manifestnom sukobu s dogmatskim credom potrošačkog društva (bolje, ljepše, skuplje do orgazma i valutne emancipacije), od žestokog i divljeg žanra, ovdje imamo luk i vodu rehabilitaciju jogunaste ekspresivnosti koja se nikako ne usudi izaći iz okvira tijesno krojene bračne melodrame što brsti po pitomim asocijacijama, usput sasvim potonulih u kupku mlake emocionalnosti te izvedbene erotičke skrofuloznosti.

Sudionici knjige - obzirom na zanimljiv koncept polemičkog karaktera - trostruke komunikacije između autora knjige, autora ili izvođača glazbe o kojoj se piše, te arbitražnog " trećeg mišljenja " - također su puni pohvale za krajnji rezultat obzirom da je na 365 stranica teksta sabrano oko 200 - injak aktera, na CD-u 20 pjesama unutar 70 minuta glazbe, na glazbenoj mapi niz od stotine topografskih glazbenih termina.

No, ako biste očekivali kako je u knjizi riječ o beskrajnim jezikoslovnim prepucavanjima i cjepidlačenjima koja ionako nitko ne razumije, ostali biste uskraćeni za interesantno štivo koje, kako naglašava recenzentica Lada Badurina, slijedi imanentno književna pravila polemičkog žanra.

Pa jebo vas Ćiro Blažević, pa da Valent vidi ovo on bi u jedan sat polemičkog odgovora tako pakleno i borbeno razorio vaše supstancijalno ništa.

Razlozi njezinoga (ne) polemičkog reagiranja na uvođenje liberalnijeg odgoja u škole su sasvim druge prirode.

Marasović je prvo zatražio Kerumovu ostavku, a zatim mu uzvratio na razini cijele polemike i polemičkog habitusa obojice na televiziji je mahao starim vojnim kartonom u kojemu se Duško Mucalo, Kerumov kandidat za intendanta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, navodno izjašnjavao kao Jugoslaven.

To znači, protivno intenciji samog polemičkog teksta, uperenog na denuncijaciju dalje i neposredne prošlosti Gaje Petrovića, intenciji koja posve neprikriveno ne ide samo ad personam nego i ad hominem, koja otpisuje i škartira Gaju Petrovića osobno i sav njegov doprinos kroz praxis u recentnoj intelektualnoj povijesti i sadašnjosti hrvatskog društva, koja ga doslovno egzekutira pod izlikom da je samo prividno tek malo blaži krvnik od partijskog režima nad hrvatskim narodom; protivno toj intenciji teksta, efekt same montaže koja koristi najapstraktniju (upravo najfilozofičniju) formulaciju teksta, usmjeren ad personam a ne ad hominem, tiče se sadašnjosti (ili bolje rečeno: tadašnjice, tj. 1993.).

Upravo je razdoblje 19. stoljeća, odnosno hrvatskog Ottocenta i njegova europeizirana, ali zanemarena pjesnička baština, napose ona prepjevna, predmetom Tomasovićeva polemičkog odnosa prema istraživačkoj, književno-povijesnoj indolenciji i nekritičkim ocjenama te baštine.

Ta vrlo osobna aktualnost vrijedi i za samog Nietzschea, koji ne samo da je rano čitao Bourgeta već i u epilogu svoga polemičkog spisa Slučaj Wagner (1888) zahvalno priznaje pouku što mu je njegova egzemplarna pogreška dala Âťsvima namaÂŤ: ÂťNisam bez razloga nazvao Wagnera Cagliostrom modernizma...

Površinskim podbadanjem hrvatske ljevičarske scene, odnosno drčnim osamljeničkim otvaranjem širokog polemičkog fronta Neven se Sesardić zapravo deklarirao kao čisti ljevičar

(...) I dok se čini kako je svijet izgubio svoje prepoznatljivo lice, novi fenomeni se nameću kao normalnost i to bez propitkivanja, bez mogućnosti dijaloga na drušvenoj razini i to pravog, argumentiranog, polemičkog dijaloga, jer nema onoga tko bi ustao i progovorio, tko bi probudio uspavane.

Jesu li te ocjene plod polemičkog trenutka ili i sada stojite iza njih?

Dobar primjer za uspješno informiranje javnosti su TV emisije polemičkog karaktera tipa« Latinica ».

Reakcije iz laicističkih krugova, a na određeni način i iz nekih crkvenih, u odnosu na " Humanae vitae ", nisu bile potpunoma pozitivne, a često su polazile s neutemeljenog i polemičkog tumačenja dokumenta.

koje dubokoumne usporedbe, upravo ovaj stil izražavanja odaje čovjeka koji sa koji sa suvremenošću nema veze, nije da navijam za drugu opciju, jer o svima baš i ne znam previše, ali uspoređivati svoju sudbinu sa srednjovjekovnim mučenikom-heretikom, odaje ne samo konzervativnost i manjak polemičkog dara, nego i narcisoidnost i stavljanje sebe u status žrtve i mučenika.Kako tipično za ljude koji ne znaju procijeniti svoje mogućnosti i čija se slika o sebi ne podudara s mišljenjem drugih.