Na sjednici Politbiroa CK KPH 1. kolovoza 1947. izvješćujući o stanju u Istri, Antun Biber Tehek je upozorio da je zbog slabosti u radu po raznim linijama, kao što je UDB-a, upravni aparat, sudstvo i slaba briga o prehrani stanovništva, ojačala pozicija svećenika i aktivnost drugih neprijateljskih elemenata.

Zapisnici i stenografske bilješke sa sjednica Politbiroa CK KPJ i CK KPH izvor su bez kojeg je gotovo nemoguće razumjeti partijsku liniju o kulturi, način donošenja političkih odluka, kadroviranje itd., iako se historiografija i nastava povijesti u njima rijetko spominju.

Posebno se ističe objavljena građa sjednica Politbiroa CK KPJ za razdoblje od 1945. do 1952. godine [ 2 ] te zapisnici Politibiroa CK KPH/Izvršnog komiteta SKH koji su dosad objavljeni u četiri knjige i tako pokrivaju cijelo istraživano razdoblje. [ 3 ] Građom su bogatiji od zapisnika središnjeg partijskog tijela, a u radu su se ponajviše koristili podaci o radu Agitpropa, školske komisije, izvještaji o školstvu i radu Ministarstva prosvjete.

Bakarić je na sjednici Politbiroa CK KPH 17. siječnja 1947. kazao da su svećenici u Istri sve aktivniji, u Pazinu drže seminare, izdaju list Gore Srca, pripremaju kalendar uperen protiv državnih vlasti i pod vidom napada na bezbožnike napadaju pojedine komuniste.

Izvješćujući o stanju u Istri, Marko Belinić je na sjednici Politbiroa CK KPH 13. veljače 1947. kazao da se kod tamošnjeg komiteta osjeća da jaše na repu neprijatelja, prvenstveno popova među kojima je Milanović vrlo vješt te napada komuniste kao bezbožnike.

U Elaborat o političkom stanju i aktivnostima NF u 1947. priređenom za potrebe Politbiroa CK KPH, u poglavlju Utjecaj i uloga klera u Hrvatskoj, o prilikama u Istri navedeno je da svećenici u Pazinu djeluju preko Biskupskog sjemeništa, nemaju nastavnog plana i služe se nepropisnim udžbenicima iz doba NDH, u pisanim radnjama učenici pišu Poslije rata pojavio se komunizam, Ljudi su očekivali slobodu, ali većina tom slobodom nije zadovoljna.

Organizira Prvi zagorski partizanski odred, član je Povjerenstva CK KP Hrvatske za Zagreb, član Oblasnog komiteta KP Hrvatske za Zagrebačku oblast, politički komesar Druge operativne zone, a od novembra 1943. član Politbiroa CK KP Hrvatske.

Od 1939. sekretar CK KPH te od 1940. član Politbiroa CK KPJ, jedan od organizatora hrvatskog antifašističkog pokreta i oružanog ustanka 1941.

Cankara pisao je pak u Letopisu Matice srpske (Novi Sad 1928 29), no u veljači 1930. ponovo je uhićen i presudom Suda za zaštitu države osuđen na 10 godina robije prema nalogu Politbiroa CK KPJ imao je obnoviti otkrivenu partijsku organizaciju u Beogradu i užoj Srbiji.

Sve je to definitivnije označeno u proglasima od 12. i 15. srpnja. 1941. [ 11 ] Slično Aniću zaključuje i Jelić: Na povijesnoj sjednici Politbiroa CK KPJ, koja je održana 4. srpnja u Beogradu, donesena je odluka o pokretanju oružane oslobodilačke borbe protiv okupacijskih i kvislinških snaga, koja će se voditi u obliku partizanskog rata.

Ta se odluka zatim brzo prenosila nacionalnim i pokrajinskim rukovodstvima putem pojedinih članova CK KPJ. [ 12 ] Dotičnu odluku prenio je, prema Jelićevom zapisu, vodstvu KPH Titov izaslanik Vladimir Popović: Odmah nakon sjednice Politbiroa CK KPJ u Beogradu 4. srpnja, Centralni komitet KPH upoznao se s odlukom rukovodstva KPJ o pokretanju oslobodilačke borbe kao partizanskog rata (o tome je Vladimir Popović referirao na sastanku CK KPH 6. srpnja). [ 13 ] Poput Jelića spomenuti događaj opisuje i Anić: Šestog srpnja 1941. zasjeda CK KPH u Zagrebu.

Ideju za osnivanje televizije Radio Zagreb zapravo vam je dao član Politbiroa CK KPJ i potpredsjednik savezne Vlade Edvard Kardelj.

Na sjednici Politbiroa CK KPH održanoj 16.08.1945 donesena je odluka o ukidanju OblK za Slavoniju i formiranju tri okružna komiteta (Osijek, Slavonski Brod i Daruvar) izravno vezanih za CK KPH.

Posljednje odaslane i primljene depeše OK KPH Virovitica datiraju sa kraja kolovoza 1945. a prema zapisniku Politbiroa CK KPH sa sjednice od 05. 10. 1945. već se spominje OK KPH Daruvar i stanje na okrugu.

O Titovom kolegi iz politbiroa CK KPJ i Vrhovg štaba, Edvardu Kardelju, Tolstoj navodi da se radi o niskom, zdepastom, blijedom i crnokosom Slovencu u ranim tridesetima koji je nosio naočale s čeličnim okvirom i uredne, male crne brkove te izgledao poput provincijskog učitelja, što je slučajno i bio.

Od 23.8.1939. do 22.6.1941. je Josip Broz Tito već bio šef politbiroa CK KPJ, i u savezništvu s Adolfom Hitlerom

Dugo je vremena ministar bio i izravni član Politbiroa CK SED-a.

Titovi ratni zločini započeli su Partijskim naputcima p rilikom inspekcije komunističkog ustanka od 22. lipnja 1941. od strane predstavnika« rukovodstva »politbiroa CK KPJ u Hrvatskoj krajem srpnja 1941. godine, kada Edvard Kardelj šalje izvješće Titu u kojemu, između ostalog, javlja kako je poučio rukovodstvo CK KPH o pravilnoj taktici ustanka u dvije etape, I taktika sabotaže, II gerilska taktika oružane borbe; u vezi prve etape sabotaža, visoki jugokomunistički funkcioner traži od komunista u Hrvatskoj da trebaju izazvati represalije... u ratu se ne smijemo plašiti uništenja čitavih sela, teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije. " (To je isti zločinački stav kakav je 1917. imao Lenjin.)

Pored toga je Saborsko povjerenstvo za ratne i poratne žrtve ustanovilo do 2000. godine lokacije masovnih grobnica u Hrvatskoj, i približni broj žrtava komunizma, a kao glavni zapovjednik genocida i počinitelj zločina je, u izvješću toga povjerenstva Hrvatskom državnom saboru, imenovan je šef politbiroa CK KPJ i glavni zapovjednik u partizanskom " Vrhovnom štabu ", maršal " Jugoslavenske armije " Josip Broz Tito.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Povjereništvo za Oblast Zagreb brojalo je osam članova, a politički sekretar bio je Marko Belinić, član Politbiroa CK KPH.

Potražio je stare fotografije iz 1995. kad je Wen Jiabao - tada kao kandidat za člana Politbiroa CK KP Kine - posjetio tržnicu u mjestu Shouguangu u pokrajini Shandong.

U drugom prilogu (str. 295 - 338) predstavljeni su zapisnici dviju plenarnih sjednica CK KPH iz 1948., koje je priređivačica naknadno pronašla, a koji sadržajno pripadaju prvom svesku Zapisnika Politbiroa CK SKH.

Zbog vrlo teškog materijalnog položaja u kojem su tada bile radiostanice (1955), zatražio sam sastanak naših predstavnika kod Edvarda Kardelja, člana Politbiroa CK KPJ i potpredsjednika savezne vlade, nadležnog za zakonodavstvo.

Neposredan povod za taj sastanak bio je Zakon o autorskim pravima i jedna uredba što ju je potpisao Milovan Đilas, član Politbiroa CK KPJ i nadležni ministar za kulturu i prosvjetu, a odnosila se na izjednačavanje malih, tzv. mehaničkih prava s osnovnim autorskim pravima.

Centralni komitet KPJ od 1929. nalazio se u Beču, kamo Broz ide u srpnju 1934., te je kooptiran za člana Politbiroa CK KPJ.

S obzirom da je rješavanje graničnog pitanja s Italijom, bilo u punom jeku, ministar unutrašnjih poslova NR Hrvatske Ivan Stevo Krajačić na sjednici Politbiroa CK KPH 6. veljače 1946. kazao je da uoči dolaska međunarodne komisije za Istru treba angažirati svećenike, časne sestre i klerike, da podupru jugoslavenske teze.

Međutim, da je pomirljiva politika prema Crkvi u Istri samo privremenog karaktera, potvrdio je Bakarić na sjednici Politbiroa CK KPH 1. svibnja 1946., kazavši da tamo svećenike ne treba dirati, dok se stvari oko razgraničenja Istre, ne riješe na mirovnoj konferenciji u Parizu.

Tko zna, možda slijedi susret vodstva HDZ-a i Politbiroa CK Svekineske KP radi razmjene iskustava u kontroli interneta, te izgradnji kulta ličnosti.

Kooptiran je za člana Politbiroa CK KPJ.